Jacques-René Hébert
Jacques René Hébert (Alençon, 15. studenog 1757. - Pariz, 24. ožujka 1794.) je bio francuski novinar i sudionik Francuske revolucije, za vrijeme koje je bio urednik ekstremističkih novina Le Père Duchesne.
Mladost
urediRođen je u gradu Alençon, u Normandiji kao sin zlatara, bivšeg suca i zamjenika konzula Jacques Heberta (umrlog 1766.) te Marguerite Beunaiche de Houdrie (1727. - 1787.)
Studirao je pravo u Alençonu na tamošnjem fakultetu. Po svršetku studija je bio zaposlen kao činovnik u istom gradu.
Revolucija
urediHébert je predlagao program koji se može sintetizirati kao neodređen socijalizam, a koji je nagovijestio značajno miješanje države u gospodarstvo.[1] Potkraj 1792. postao je zamjenik Pierre-Gasparda Chaumettea i načelnik nove Pariške komune te u tom svojstvu izazvao mržnju protiv žirondinaca.[1]
Dan poslije ubojstva Jean-Paula Marata, osporio je Jacquesu Rouxu i Bijesnima uređivanje novina Ami du peuple[1] iako je ideološki bio blizak toj struji.[1] Njegovi odnosi sa Robespierreom su bili promjenjivi.[1] Suprotstavljanje umjerenima ih je zbližavalo [1] no dijelilo ih je do potpunog nepovjerenja Robespierreovo nepovjerenje zbog demagogije i rastućih socijalnih zahtjeva hebertista.[1]
Giljotiniran je 28. srpnja 1794. godine zajedno s ostalim vođama Jakobinskog terora nakon uspješnog Termidorskog puča.