Hrvatska kuna

U pokrajinama više i niže rimske provincije Panonije (današnja Mađarska i Slavonija), ubirani su porezi u vidu kuninih koža, koje su tada bile iznimno cijenjene.^[1]

Prvi hrvatski novac s likom kune je bio srebrni denar iz 13. stoljeća, u periodu 1230-1380, kojeg su kovali hrvatski banovi. Na sedam od ukupno osam tipova toga novca dominirao je lik kune. Prve dvije kovanice su bile veoma slične. Jedna je iz vremena Bele IV. i herceg Kolomana (1235), a druga iz vremena herceg Stjepana (1246). Na njima se pojavljuje kuna u trku ulijevo, između dvije šestokrake zvijezde, a tekst je ovijen dvjema kružnicama od bisera. Isti motiv dominira i na kasnijim kovanicama, za vrijeme kralja Stjepana V, Ladislava IV i Andrije III, te više slavonskih banova i protubanova u 13. stoljeću, zbog čega se banski denari u numizmatici naziva slavonskim banovcima.^[1]

 

Ustaški pokret u Italiji je 1934. izdao je srebrnu kovanicu od 5 kuna. Ante Pavelić, vođa Ustaškog pokreta, u svojoj knjizi sjećanja objavljenoj pod nazivom „Doživljaji“ je zapisao kako je ideja o nazivu „kuna‟ za novčanu jedinicu njegova, te da je naziv dao po povijesnom imenu kuninog krzna, koje se u dalekoj prošlosti koristilo u „domovini“, osobito na dunavskom području, kao platežno sredstvo. Na licu toga novca se nalazila oznaka njegove vrijednosti u kunama i godina kovanja. Sve je uokvireno u kružni hrvatski tropleter. Na naličju je u sredini hrvatski grb iznad dvije vrpcom povezane grancice, a unaokolo je nadpis sa zeljom za stvaranje suverene Hrvatske.^[2] Kovanica od 5 kuna je izdana kao prvi korak k uvođenju nove valute, najprije u redovima samog Ustaškoga pokreta, a kasnije je planirano da se kuna koristi u Hrvatskoj. Planovi Ustaškog pokreta za uvođenju kune kao službene valute su bili dalekosežni i prilično detaljno razrađeni. Međutim, kovanice od 5 kuna iz 1934. se nikada nisu koristile za kupoprodaju, već su je najverovatnije kupovali članovi Ustaškoga pokreta, za uspomenu. Kuna se trebala dijeliti na 100 banica. Daljnju izradu kuna i banica spriječila je reakcija Italije, nakon atentata na kralja Aleksandra (9. 10. 1934), pošto je internirala Antu Pavelića, a kasnije i onemogućila rad cjelokupne ustaške organizacije. Nije poznato koliko je srebrnih kovanica od 5 kuna iskovano i one danas predstavljaju veliku rijetkost.^[3]

Nakon što je 1939. godine, uspostavljena Banovina Hrvatska unutar jugoslavenske monarhije, banovina je razmatrala mogućnost kovanja vlastitog novca kune.^[1]

 

Zamisao o uvođenju kune kao valute u praksu je sprovedena tek s formiranjem Nezavisne države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Ustanovljena je 26.7. 1941. te služila na teritoriju NDH, sve dok je nakon završetka rata nove jugoslavenske vlasti 9.7. 1945. nisu zamijenile jugoslavenskim dinarom.

Nakon što je u Hrvatskom saboru 25. 6. 1991. usvojena odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, Franjo Tuđman je 16. 8. 1991. osnovao komisiju, koja je već istog mjeseca donijela odluku da se trajni hrvatski novac zove hrvatska kruna, a njegov stoti dio banica, što je pretočeno u Zakon o Narodnoj banci Hrvatske, po kome je sve do ljeta 1993. službena moneta bila hrvatska kruna.^[4]

Pošto je hrvatski novac bilo potrebno izraditi što prije,^[5] a kako ne bi kompromitirali krunu velikom devalvacijom u tegobnim vremenima,^[4] komisija na čelu sa Marijanom Hanžekovićem, dotadašnjim ministrom financija, se na radnom sastanku 29. 8. 1991, iz praktičnih razloga, odlučila za izdavanje privremenog novca pod nazivom hrvatski dinar.^[5]

Maja 1993, deset zastupnika Zastupničkog doma Hrvatskoga državnoga sabora predložilo je izmjenu Zakona o Narodnoj banci Hrvatske, te izmjenu naziva hrvatske krune, nazivom kuna, uz objašnjenje da treba poštivati tradiciju, te da „kruna i banica nikako ne odgovaraju mladoj republici“. Nakon rasprava, tokom više saborskih sjednica, u julu 1993, sa 70 glasova za, 21 protiv i 10 suzdržanih kuna je prihvaćena, tako da kruna nikada nije uvedena. Javnih rasprava za i protiv kune bilo je i nakon uvođenja kuna.^[4]

Osim toga, postojala je sigurnost, da zbog povijesnih asocijacija na Ustaški pokret, nitko od ozbiljnijih stranih političkih čimbenika, kojima je jedino bila bitna stabilnost valute, neće imati primjedaba na njen novi naziv.^[4]

Još prije odluke o zamjeni naziva valute, 25. 2. 1993, Komisija za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica, na čijem je čelu bio akademik Dalibor Brozović, donijela je odluku o raspisivanju pozivnog natječaja za izradu novog kovanog novca. Poziv za dostavu ponuda, s okvirnim uvjetima, upućen je 31. 3. 1993, a umejtnici su imali 5 dana vremena (5. 4. 1993) da dostave svoje prijedloge. Pobjednik natječaja za kovanice, Kuzma Kovačić proglašen je 13. 4. 1993. Prve nacrte i pokusne otiske za osam apoena novčanica hrvatskih kruna izradili su umjetnici Miroslav Šutej i Vilko Žiljak. Nakon što je odlučeno da naziv nove valute bude kuna, redizajnirne su novčanice krune u kune.^[4]

Za stoti dio kune izabran naziv lipa (drvo). Kako naziv kuna potječe iz životinjskog svijeta, tražio mu se parnjak u biljnome svijetu.

Novčanice koje glase na kunu, kao novčanu jedinicu Republike Hrvatske, te kovani novac koji glasi na kunu i lipu, puštene su u optjecaj dana 30. 5. 1994, na tadašnji Dan državnosti.

Prva zadaća vlade nakon uvođenja kune bila je da oštrom terapijom eliminira inflaciju, uspostavi ekonomska stabilnost, kao bitna pretpostavka za pripremu i opremu vojske i policije u ratnim godinama.^[4]

Kovničke matrice za prvo izdanje iz 1993. su izrađene u njemačkoj državnoj kovnici u Stuttgartu, a potom u britanskom Royal Mintu. Istovremeno su novčanice kuna tiskane u njemačkoj tvrtki Giesecke & Devrient München, koja je u to vrijeme tiskala i njemačke marke, a u istoj tiskari su svojedobno tiskane i novčanice NDH kuna. Izrada kovanog novca kuna i lipa započela je u Zagrebu 14. 1. 1994. nakon otvaranja Hrvatskog novčarskog zavoda.^[6]

Hrvatski novčarski zavod, koji se nalazi u državnom vlasništvu, proizvodi kovanice, dok se papirne novčanice i dalje tiskaju u inozemstvu (Beč i München), budući da u Hrvatskoj ne postoji tiskara koja raspolaže potrebnom opremom za tisknje prema uobičajenim standardima za novčanice, te da se kupnja opreme za tiskanje samo sopstvenog novca ne isplati.^[7]

Autor likovnog rješenja za kovani novac kuna i lipa je Kuzma Kovačić, osim kovanice od 25 kuna, koja se od 1997. izdaje kao prigodni optjecajni kovani novac, čiji je autor likovnog rješenja Damir Mataušić.^[8]

Sve kovanice su otkovane u Hrvatskom novčarskom zavodu u Zagrebu.^[8]

Na licu kovanica lipa nominalna vrijednost smještena je na podlozi od grančice lipe s listovima i cvjetovima, a na kunama je lik kune u trku.^[8]

Na naličju svih apoena lipa se nalazi motiv biljne, a na kunama životinjske vrste.^[8]

• avers: kukuruz (lat. zea mays)

• avers: vinova loza (lat. vitis vinifera)

• avers: hrast lužnjak (lat. quercus robur)

• avers: duhan (lat. nicotiana tabacum)

• avers: maslina (lat. olea europea)

• avers: velebitska degenija (lat. degenia velebitica)

• avers: slavuj (lat. luscinia magarhynchos)

• avers: tunj (lat. thunnus thynnus)

• avers: mrki medvjed (lat. ursus arctos)

Kovanica od 25 kuna je prigodni optjecajni novac izrađena od dvodijelne kovine. Oblika je pravilnog dvanaestorokuta, promjera 32 mm i mase 12,75 g. Jezgro sustava 92% bakra , 6% aluminija i 2% nikla, promjera 18 mm i mase 4,05 g, okružuje prsten od slitine srebrnasta sjaja, od 75% bakra i 25% nikla, promjera 18 mm i mase 8,70 g.^[9]

Ove kovanice građani često zadržavaju za sebe, pa se rijetko nalaze u svakodnevnom plaćanju.^[9]

Naličje većine kovanica je isto: brojčana oznaka nominalne vrijednosti 25. U konture brojeva ukomponiran je prikaz kune zlatice. U donjem srednjem dijelu prstena je državni grb. Lijevo od grba je lovorov list, a desno grančica hrasta lužnjaka s plodovima. Na gornjoj kružnoj površini prstena istaknut je natpis sa imenom države.^[9]

Kovanice se međusobno razlikuju po licu. Do sada su izrađene serije sa slijedećim licima^[10]:

• 1997. puštena u optjecaj povodom obilježavanja završetka uspostave teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske,^[9] pošto je dvije godine nakon Operacije Bljesak i Operacije Oluja i preostalo područje pod kontrolom UN-a u istočnoj Slavoniji mirno reintegrirano u hrvatski državni sustav.^[1] Motiv na licu je zemljopisna karta Podunavlja, sa ucrtanim granicama Republike Hrvatske sa susednim državama. Podlogu zemljopisne karte čini površina kvadratnog oblika. Kovanica je izdana u količini od 300.000 komada.^[9]
• 1997. puštena u optjecaj povodom primanje Republike Hrvatske u OUN - 22. V. 1992. Motiv na licu je znak Organizacije ujedinjenih naroda, plošni prikaz planeta Zemlje, s posebno istaknutim reljefnim prikazom Republike Hrvatske. Kovanica je izdana u količini od 300.000 komada.
• 1997. puštena u optjecaj povodm Prvog kongresa hrvatskih esperantista 31. V - 1. VI 1997. Motiv na licu je simbol Kongresa, elipsasta kružnica, unutar koje je u dva okomita stupca smješteno osam izduženih romboida usmjerenih svojim vrhovima jedan prema drugome i tvoreći veliko slovo "E" (esperanto). U lijevom stupcu je pet romboida, a desnom stupcu su tri romboida ispunjena okomitim linijama, koje simbolično predstavljaju crvena i bijela polja hrvatskoga grba. Kovanica je izdana u količini od 300.000 komada.
• 1998. puštena u optjecaj povodom EXPO-Lisabona 1998. Motiv na licu je model starohrvatskog broda falkuše iz XI i XII stoljeća. Unutar prstena, u njegovu donjem polukrugu, niz je vodoravnih linija, koje simboliziraju morsku površinu. Kovanica je izdana u količini od 300.000 komada.
• 1999. puštena u optjecaj povodom uvođenja eura u jedanaest zemalja Europske Unije. Motiv na licu je slovo E, početno slovo naziva nove novčane jedinice eura, preko koga je raspršeno dvanaest različito stiliziranih zvjezdica, koje simbolično predstavljaju članica Europske monetarne unije. Kovanica je izdana u količini od 300.000 komada.
• 2000. puštena je u optjecaj povodom početka novog milenija. Motiv na licu je fetus, kao univerzalni simbol ljudskog života. Kovanica je izdana u količini od 300.000 komada.
• 2004. puštena u optjecaj povodom obilježavanje stjecanja kandidatskog statusa Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj Uniji 18. VI. 2004. Motiv na licu su dva kvadrata postavljena jedan iznad drugog, s povezanim vrhovima, koji simboliziraju Republiku Hrvatsku. Spojeni rubovi kvadrata tvore tri linije, koji simboliziraju pleter, povijesnu hrvatsku ornamentiku. U prstenu kovanice je postavljeno dvanaest zvjezdica. Kovanica je izdana u količini od 30.000 komada.
• 2005. puštena u optjecaj povodom 10. obljetnice međunardnog priznanja RH. Motiv na licu je reljef Hrvatske, preko kojeg su istaknute vodoravne i okomite blago zaobljene linije, koje simboliziraju paralele i meridijane planeta Zemlje. Uz donji rub, istaknuti su datumi 15. 1. 1992. - 15. 1. 2002. Kovanica je izdana u količini od 200.000 komada.
• 2010. puštena u optjecaj povodom održavanja godišnje skupštine Europske banke za obnovu i razvoj, u Zagrebu 14. i 15. V 2010. Motiv na licu je službeni amblem skupa na kojemu je prikazana panorama grada Zagreba. Kovanica je izdana u količini od 20.000 komada.
• 2012. puštena u optjecaj povodom potpisivanja ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji, 9. XII. 2011. Motiv na licu je pčelinje saće koje simbolizira Europsku Uniju. Arhitekturu pčelineg saća tvori dvadeset i sedam ćelija unutar kojih su 27 zvjezdica, simboli zemalja članica Europske Unije. Uz nju je još jedan kvadrat, kao simbol Hrvatske, na putu da dogradi postojeću konstrukciju pčelineg saća. Kovanica je izdana u količini od 20.000 komada.
• 2013. puštena u optjecaj povodom pristupanja Republike Hrvatske Evropskoj Uniji 1. VII. 2013. Motiv na licu je arhitektura pčelinjeg saća sa dvadeset i sedam ćelija unutar kojih su zvjezdice, kao simboli zemalja članica Europske Unije, kojoj je dograđena 28. ćelija unutar koje je kvadratić sa položenom zvjezdicom. Kovanica je izdana u količini od 20.000 komada.
• 2016. puštena u optjecaj povodom 25. obljetnice neovisnosti Republike Hrvatske. Na licu kovanice je naizmjenični prikaz svijetlih i matiranih kvadrata unutar kojih su u pozitivu i negativu ispisane godine, koje simboliziraju dvadesetpetogodišnje razdoblje neovisnosti. Naličje je posebnom tehnikom kovanja razgraničeno a četvrtine od kojih su dvije, jedna nasuprot drugoj, matirane i ispunjene tankim okomitim linijama, dok su druge dvije četvrtine, jedna nasuprot drugoj, sjajnih površina. Na kovanici je upisan datum 8. X 2016. Izdana je u količini od 50.000 komada.

Autori idejnog rješenja novčanica su Miroslav i Šimun Šutej i Vilko Žiljak. Svaka novčanica ima svoju osnovnu boju. Na licu svake novčanice se nalazi lik jednog povijesnog velikana, osim na novčanici od 5 kuna, gdje su zajedno dvojica obiteljski povezanih hrvatskih plemića. Na naličju su prikazani panorama ili karakterističan motiv jednoga grada u Hrvatskoj.^[11]

Prva serija novčanica kuna izdana je u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 i nosi datum izdanja 31. 10. 1993.^[11] Na njima je potpis tadašnjeg guvernera Narodne banke Hrvatske Pere Jurkovića.^[6] Novčanica od 5. kuna iz 1993. su povučene iz optjecaja 2007. Novčanice od 50, 100 i 200 kuna prestale su biti zakonsko sredstvo plaćanja 1. 1. 2010. godine.^[12]

Sve kunske novčanice imaju s lica, u središnjem dijelu, tiskan kvadrat s grbom Republike Hrvatske, uz čiji je desni rub reljefnim mikropismom tiskan je u šesnaest redaka tekst himne „Lijepa naša“. Na svim novčanicama, osim na novčanici od 5 kuna, u lijevom donjem kutu je reljefnim tiskom urađen znak za slijepe osobe, unutar kojeg je mikropismom ispisan određeni tekst.^[12]

• 5 kuna. Druga verzija novčanica od 5 kuna izdanje 7. 3 2001. i puštena je u optjecaj 9. 7. 2001.^[12]),
  • Fran Krsto Frankopan
  • Petar Zrinski
• 10 kuna. Druga verzija izdana je 15. 1. 1995. i puštena je u optjecaj 30. 6. 1995. Treća verzija izdana je 7. 3. 2001. puštena je u optjecaj 18. 6. 2001. Četvrta verzija je izdana 9. 7. 2012. i puštena je u optjecaj 18. 3 2013.^[12]
  • Juraj Dobrila
• 20 kuna. izdana je 7. 3. 2001. i puštena je u optjecaj 18. 6. 2001. Treća verzija je izdana 9. 7. 2012. i puštena je u optjecaj 18. 3 2013.^[12]
  • Josip Jelačić
• 50 kuna. Druga verzija je izdana 7. 3. 2002. i puštena je u optjecaj 25. 8. 2002.^[12]
  • Ivan Gundulić
• 100 kuna. Druga izdana je 7. 3. 2002. i puštena je u optjecaj 3. 6. 2002. Treća verzija je izdana 9. 7 2012. i puštena je u optjecaj 1. 7. 2013.^[12]
  • Ivan Mažuranić
• 200 kuna. Druga verzija je izdanje 7. 3. 2002. i puštena je u optjecaj 12. 8. 2002. Treća verzija je izdana 9. 7 2012. i puštena je u optjecaj 1. 7. 2013.^[12]
  • Stjepan Radić
• 500 kuna,
  • Marko Marulić
• 1000 kuna,
  • Ante Starčević

• Spisak valuta

• Katalog suvremenog hrvatskog novca

 

Hrvatska kuna na Wikimedijinoj ostavi