Ezekija

Za ostala značenja, vidi Ezekija (razvrstavanje).

Ezekija (Jezekija ili Hezekija) (hebrejski: חִזְקִיָּ֫הוּ Ḥizqiyyāhu, Khizkiyahu; ili יְחִזְקִיָּ֫הוּ Yəḥizqiyyāhu, Y'khizkiyahu; "GOSPOD je ojačao"; uspodredi s Ezekijelom) bio je trinaesti po redu kralj Jude, odnosno sin kralja Ahaza i Abijah (2 Ljetopisi 29:1), koja je bila kći čovjeka (ne proroka) po imenu Zaharaija. (Abijah je također poznata i kao Abi (2 Kraljevi 18:1-2).) Vladao je dvadeset devet godina (2 Kraljevi 18:2). Poznat je kao jedan od kraljeva koje navodi genealogija Isusa u Evanđelju po Mateju.

William F. Albright mu je vladavinu datirao u period 715-687. pne., dok E. R. Thiele navodi period 716-687. pne. Bilo o kojoj kronologiji je riječ, Ezekija je vladao južnim kraljevstvom Juda u trenutku kada je sjeverno kraljevstvo Izrael osvojio i njegove žitelje protjerao asirski vladar Sargon. Juda je apsorbirala mnoge od izbjeglica sa sjevera, a što se zbilo stotinu godina prije uništenja Solomonovog Hrama od strane babilonskog vladara Nebukadnezara.

Ezekija je za vrijeme Sargonove invazije plaćao danak Asircima, ali je to prestao činiti nakon Sargonove smrti. Nastojeći očuvati nezavisnost svog kraljevstva sklopio je savez sa Egiptom, kojim je tada vladala moćna nubijska dinastija. Međutim, kada se pokrenula asirska vojska na čelu s novim kraljem Sanheribom, Ezekija se dobro pripremio - Jeruzalem je dobro utvrđen. Tako je veliki dio gradova Jude, uključujući Lahiš, opljačkan i opustošen, ali se Jeruzalem održao. Asirci su na kraju odustali od duge opsade i zadovoljili se plaćanjem danka.

Ezekija je poznat i kao veliki vjerski reformator. Smatra se da je judaizam za vrijeme njegove vladavine centraliziran, odnosno da su svi vjerski poslovi prešli u ruke Hrama. Također su iz judaizma izbačeni i posljednji tragovi politeizma, odnosno judaizam je postao monoteistička religija u potpunom smislu riječi. Zagovornici dokumentarne hipoteze vjeruju da je tzv. svećenički izvor Starog zavjeta nastao upravo za vrijeme Ezekijine vladavine.