Erik XI od Švedske
Erik XI rođen kao Erik Eriksson zvan i Erik läspe och halte (Erik mucavi i hromi) (negdje u Danskoj, 1216.- ?, 2. februar 1250.), bio je švedski kralj u dva navrata, prvi put (formalno) od 1222. do 1229., i drugi put od 1234. (možda 1232. ?) do svoje smrti.[1]
| Erik XI | |
|---|---|
| |
| Bista Erika Erikssona iz 13. vijeka | |
| Švedski kralj | |
| Vladavina | 1222. - 1229. |
| Prethodnik | Johan I Sverkersson |
| Nasljednik | Knut II Holmgersson |
| Vladavina | 1234. - 1250. |
| Prethodnik | Knut II Holmgersson |
| Nasljednik | Valdemar |
| Supruga | Katarina Sunesdotter |
| Puno ime | |
| Erik Eriksson | |
| Dinastija | Erik |
| Otac | Erik X Knutsson |
| Majka | Rikissa od Danske (Valdermarsdotter) |
| Rođenje | 1216. negdje u Danskoj |
| Smrt | 2. februar 1250. ? |
| Pokop | Opatija Varnhem (Västergötland)[1] |
| Vjera | katolik |
Biografija
urediErik je rođen nakon što mu je umro otac - kralj Erik X Knutsson)[1], od djetinstva je šepao pa su ga zato nazvali - hromi.
Kad je 1222. umro stari kralj Johan I Sverkersson na otoku Visingsö ne ostavivši iza sebe direktnog muškog nasljednika, izbor je pao na njegovog daljneg srodnika Erika Erikssona.[1]
Erik je imao samo oko 9 godina kad je okrunjen za kralja - 1224. Kako je bio maloljetan kraljevstvom je vladao regentski savjet, sastavljen od utjecajnih biskupa i velikaša sa kojima se Erik nije mogao nositi. Trojica koji su dominirali savjetom bilu su; Knut Holmgersson, zvani Knut Långe (Knut Dugi), kasniji monarh Knut II, Filip Katarinasson (Petersson) i jarl Ulf Fase, koji je imao vodeću ulogu.[1]
Kako im nije mogao parirati Erik se čak poželio povući s trona, tada je jedan od njegovih regenta Knut Holmgersson - 1229. podigao bunu protiv njega i pobjedio ga u Bitci kod Olustroma (to je možda današnje selo Ostra u Općini Eskilstuna - Södermanland).[1]
Nakon poraza, mladi kralj pobjegao u Dansku, Knut Holmgersson je okrunjen za kralja 1231, ali nije dugo vladao jer je već 1234. umro. Erik se ponovno popeo na švedski tron uz pomoć Birger jarl Magnussona (on se oženio njegovom sestrom Ingeborg). Drugi dio njegove vladavine protekao je relativno mirno, jer je uz njega stajao kao njegov savjetnik i suvladar moćni Birger jarl.[1]
Kad je umro bez nasljednika 1250. Birger je nastavio vladati Švedskom, jer je uspio uvjeriti članove Dijete da izaberu njegovog maloljetnog sina Valdemara u čije ime vladao kao regent.
Eric je pokopan u Opatiji Varnhem (Västergötland).[1].
Kao zanimljivost može se navesti da ga satirički časopis Grönköpings Veckoblad navodi kao svog zaštitnika i osnivača.[1]
Izvori
uredi| Prethodnik: | Švedski kralj | Nasljednik: |
| Johan I Sverkersson | Knut II Holmgersson |
| Prethodnik: | Švedski kralj | Nasljednik: |
| Knut II Holmgersson | Valdemar |