Benicio del Toro

Del Toro je rođen u San Juanu (u gradskoj četvrti Santurce), Portoriko; njegovi roditelji, Gustavo Adolfo del Toro Bermudez i Fausta Sanchez Rivera, bili su odvjetnici.^[1] Ima starijeg brata, Gustava, koji je pedijatrijski onkolog. Odgojen je kao katolik^[2] te je pohađao rimokatoličku školu u Miramaru u San Juanu. Kad mu je bilo devet godina, majka mu je umrla od hepatitisa. Kad mu je bilo trinaest, otac je preselio dva sina u Mercersburg, Pennsylvania, gdje se del Toro upisao na Mercesburg Academy. Tamo je proveo adoloscentske dane i srednju školu.^[3]

Nakon mature je slijedio očev savjet i upisao ekonomiju na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu.^[3] Uspjeh na izbornom predmetu, drami, ohrabrio ga je da odustane od studija i uči sa slavnim učiteljima glume Stellom Adler i Arthurom Mendozom u Los Angelesu, kao i u glumačkoj školi u New Yorku.^[3]

Del Toro krajem osamdesetih pojavljivao u manjim ulogama na televiziji, igrajući uglavnom nasilnike i dilere droge u serijama kao što su Poroci Miamija i NBC-jeva miniserija, Drug Wars: The Camarena Story. Nastupio je u manjoj cameo ulozi u Madonninom spotu iz 1987. "La Isla Bonita". Filmski debi ostvario je s Big Top Pee-wee i 007 filmu Dozvola za ubojstvo,^[3] u kojem je 21-godišnji del Toro nastupio kao najmlađi glumac koji je glumio negativca u filmovima o Bondu. Iako su oba filma smatrana komercijalnim razočaranjima, del Toro se nastavio pojavljivati u filmovima kao što su Indian Runner (1991.), Mjesec od porculana (1991.), Kristofor Kolumbo: Otkriće (1992.), Money for Nothing (1993.), Lice straha (1993.) i Osveta na hollywoodski način (1994.).

Karijera mu je dobila zamah ulogom u filmu Privedite osumnjičene iz 1995., gdje je glumio mumljajućeg i duhovitog Freda Fenstera.^[3] Uloga mu je donijela Nagradu Independent Spirit za najboljeg sporednog glumca i predstavila ga kao karakternog glumca. To mu je donijelo nekoliko jačih uloga u nezavisnim i studijskim filmovima, uključujući ulogu Gasparea u Pogrebu (1996.) Abela Ferrare i drugu uzastopnu Nagradu Independent Spirit za sporednog glumca za ulogu Bennyja Dalmaua u Basquiatu (1996.) koji je režirao njegov prijatelj, umjetnik Julian Schnabel. U visokobudžetnom trileru Obožavatelj je nastupio s Robertom De Nirom, a glumio je Juana Prima, karizmatičnu meksičku bejzbolsku zvijezdu.

Za Strah i prezir u Las Vegasu, adaptaciju slavne knjige Huntera S. Thompsona, nabio je oko 18 kilograma kako bi glumio Dr. Gonza (ili Oscar Zeta Acosta), Thompsonova odvjetnika.^[3] Del Torova izvedba je podijelila kritiku i publiku. Iako je del Toro u intervjuima rekao kako je ovo bila jedna od njegovih lošijih uloga u karijeri, nadrealistički film Terryja Gilliama je tijekom godina stekao kultni status. Vrativši se sa samovoljne dvogodišnje stanke nakon Straha i prezira, del Toro se 2000. vratio s četiri izvedbe u četiri mainstream filma. Prvi je bio Ubiti je lako, kriminalistička priča na kojoj je opet radio sa scenaristom filma Privedite osumnjičene Christopherom McQuarriejem. Nekoliko mjeseci poslije, našao se među prvoklasnom glumačkom postavom u Trafficu Stevena Soderbergha, kompleksnom seciranju sjevernoameričkih narko-ratova. Kao Javier Rodriguez - meksički granični policajac koji pokušava ostati pošten među korupcijom i prijevarama ilegalne prodaje droge - del Toro, koji je većinu rečenica govorio na španjolskom, dao je takvu izvedbu koja je dominirala filmom i donijela mu prvi Oscar za najboljeg sporednog glumca.^[3]

Njegova hvaljena uloga odnijela je sve veće nagrade kritike 2001., kao i Zlatni globus i Nagradu Udruženja filmskih glumaca za najboljeg glumca. Osim priznanja kritike, Traffic je postigao veliki komercijalni uspjeh, što je del Toru prvi put u karijeri donijelo pravi hollywoodski honorar. Dok se Traffic još prikazivao u kinima, još dva del Torova filma su objavljena krajem 2000. i početkom 2001. Imao je manju ulogu kradljivca dijamanata Franky Četiri Prsta u komediji Guya Ritchieja Zdrpi i briši, dok je u Zakletva Seana Penna glumio retardiranog Indijanca.^[3]

Sva ova pozornost donijela mu je status seks simbola. Časopis People ga je uvrstio na popis 50 najljepših ljudi na svijetu. Dok mu je izgled donio usporedbe s Marlonom Brandom i Jamesom Deanom, u šali je nazivan "španjolskim Bradom Pittom". 2003. se pojavio u dva filma: u Lovini, s Tommyjem Lee Jonesom, i drami 21 gram, sa Seanom Pennom i Naomi Watts. Za tu ulogu je ponovno nominiran za Oscara za najboljeg sporednog glumca.

Posljednje uloge ostvario je u filmskoj adaptaciji crtanog romana Franka Millera Sin City, koju je režirao Robert Rodriguez, i Things We Lost in the Fire, engleskom debiju proslavljene danske redateljice Susanne Bier.

Del Toro je 2001. postao četvrti dobitnik Oscara za ulogu lika koji većinom govori na stranom jeziku (većina njegovih dijaloga bila je na španjolskom). Sophia Loren, Robert De Niro i Roberto Benigni su ostalih troje. Osim toga, del Toro je i treći portorikanski glumac koji je osvojio Oscara. Drugih dvoje su Jose Ferrer i Rita Moreno.^[3] Dodjela na kojoj je osvojio nagradu bila je prva u kojoj su dva glumca rođena u Portoriku bila nominirana u istoj kategoriji (drugi je bio Joaquin Phoenix za ulogu u Gladijatoru).

 

Benicio del Toro na Wikimedijinoj ostavi

• Benicio del Toro na sajtu IMDb
• Benicio Del Toro Zone - Službena stranica
• All About Benicio - Biografija Arhivirano 2007-10-23 na Wayback Machine-u
• Benicio Del Toro - Fotogalerija Arhivirano 2007-05-17 na Wayback Machine-u
• Benicio Del Toro - Video: Declaration of Independence Performance Arhivirano 2006-11-07 na Wayback Machine-u
• The World of Benicio del Toro - Fan site Arhivirano 2019-05-03 na Wayback Machine-u