Anastasio Somoza Debayle
Anastasio Somoza Debayle znan po nadimku Tachito (León, 5. januar 1925. - Asunción, 17. septembar 1980.) bio je nakon oca i brata Luisa Somoze treći pripadnik porodične dinastije Somaza, koji je kao predsjednik vladao Nikaragvom u dva mandata (1967.-72. i 1974.-79.).[1]
| Anastasio Somoza Debayle | |
|---|---|
 Anastasijev fotoportret | |
| Mandat 1967. – 1972. | |
| Prethodnik | Lorenzo Guerrero |
| Nasljednik | Vojna hunta |
Predsjednik Nikaragve
| |
| Mandat 1974. – 1979. | |
| Prethodnik | Vojna hunta |
| Nasljednik | Francisco Urcuyo |
| Rođenje | 5. januar 1925. León, Nikaragva |
| Smrt | 17. septembar 1980. Asunción, Paragvaj |
| Politička stranka | Nacionalna liberalna partija |
| Supružnik | Hope Portocarrero |
| Zanimanje | general, političar |
Kao general i komandant nikaragvanske vojske (Guardia Nacional) de facto je vladao zemljom i u periodu 1972.-74. kad je zemljom de jure vladala Vojna hunta.
Biografija
urediAnastasio je nakon diplome na američkoj Vojnoj akademiji West Point, brzo napredovao u nikaragvanskoj vojnoj hijerarhiji, za vrijeme očevog (1933.-56.) i bratovog (1956.-63.) mandata. Kao komandant Nacionalne garde pomagao je Sjedinjenim Američkim Državama kod Invazije u Zaljevu svinja na Kubi i za intervencije u Dominikanskoj Republici 1965. godine.[1]
Kako je zakonski bio onemogućen da se kandidira za predsjednika, direktno nakon brata, u tom periodu 1963.-67.) Nikaragvom su vladale njegove marionete. Za svog prvog predsjedničkog mandata, Anastasio se angažirao na poboljšanju zdravstva i obrazovanja i na modernizaciji poljoprivrede i industrije, pa je i uspio povećati skromni BDP za 8 %.[1]
Ostavku je podnio 1972., ali se nakon razarnog potresa 1972. ponovno kandidirao na izborima 1974. Prije tog je ukinuo ustavnu zabranu na uzastopne mandate i zabranio svim ostalim partijama osim dviju velikih (Liberalnoj i Konzervativnoj) sudjelovanje na izborima. Zbog tog je veći dio njegovog drugog mandata protekao u Izvanrednom stanju, jer je svojom politikom čvrste ruke izazvao revolt Sandinista, koje je pomagala Kuba.[1]
Anastasijeva administracija nastavila je raditi na agrarnoj reformi i poboljšanju života seljaka, pokušala je i ekonomski unaprijediti zemlju, ali nije uspjela rješiti problem velike socijalne nejednakosti i obnoviti Managvu, koja je još uvijek bila ruševina pet godina nakon potresa 1972.[1]
Pokopale su ga informacije da on i njegova porodica ima (ili kontrolira) 50 % sve zemlje u Nikaragvi, kao i to da je zgrnuo veliko bogatstvo. Zbog tog se do 1977. rasplamsala sandinistička gerila, dok je s druge strane njihov protivnik Nacionalna garda optužena za masovne torture, silovanja i ubistva. U tom sukobu je poginulo oko 50,000 ljudi.[1]
I on je poput oca i brata kao vatreni antikomunist, uživao podršku američke vlade. Međutim kad je na vlast došao Jimmy Carter ona je prestala (zbog tog je Anastasio za svoj pad direktno okrivio Cartera) iako su tad i konzervativci, a ne samo sandinisti tražili da podnese ostavku. Pod tim pritiskom je i podnio 17. jula 1979. i pobjegao pred Sandinistima u Miami, nakon tog na Bahame i nakraju u Paragvaj, gdje je ubijen u atentatu u septembru 1980.[1]