Žabljak Crnojevića

Žabljak Crnojevića je srednjovjekovni grad i utvrda na ušću rijeke Morače u Skadarsko jezero, osnovan još za doba Vojislavljevića i Dukljanskoga kraljevstva u 11. stoljeću, jedno vrijeme crnogorska prijestolnica.

Povijesni izvori iz 15. stoljeća, za doba Stefana I Crnojevića i Gospodara Ivana Crnojevića, Žabljak Crnojevića opisuju kao državno središte. Iz njega je pokušan organizirani otpor navali Osmanlija kroz ravnicu okolo Skadarskog jezera. U Žabljaku Crnojevića bila je dvorska palača i Crkva Sv.Đorđija.

No, prijestonica je 1478. bila konačno zauzeta, a Crnojevići su izmjestili državno središte u planine, u konačnom na Cetinje.

Osmanlije su crkvu unutar Žabljaka Crnojevića pretvorile u džamiju, ojačali su bedeme i pretvorili ga u snažan vojni objekat prema ostatku slobodne Crne Gore.

Kotoranin Marjan Bolica u svom opisu Skadarskog sandžakata 1614. godine bilježi da je ovo snažna i savremena utvrda kojom upravlja dizdar aga, osmanski gospodar. Navodi još da okolo utvrde ima oko 250 domova.

Crnogorci su Žabljak Crnojevića, tijekom povijesti, više puta nastojali osvojiti. Za doba vladara Petra II. Petrovića dvanaest crnogorskih junaka uskočili su 1835. unutar bedema te zarobili Jakub-agu sa 60 vojnika. Kako je bila stvar časti, hrabrosti i prestiža popeti se prvi na zidine, oni su dogovorili da neće odati koji je od njih dvanaestorice izašao prvi na bedeme. Kasnije, usljed određene politizacije ovog događaja i favoriziranja pojedinaca (ili bratstava), Vladika je objavio da je Kenjo Stankov Janković bio prvi i vodeći junak, pa je isti sahranjen ispred crkve na selu Rvašima nedaleko Rijeke Crnojevića. Njegov grob i dalje stoji tamo, jedini s prednje strane crkve, unatoč tom dogovoru tih dvanaest junaka o jednakosti njihove hrabrosti i sudjelovanja u pohari Žabljaka. No, Žabljak Crnojevića će do 1878. ostati u posjedu Osmanlija, od kada se trajno nalazi u Crnoj Gori. Pored stare utvde se nalazi malo naselje Žabljak.