Povelja iz 1814.

Povelja iz 1814. godine bila je ustav Francuske oktroiran od strane Louisa XVIII nedugo nakon restauracije. Privremena vlada i Sénat conservateur donijeli su 6. travnja 1814. godine nacrt monarhističkog ustava. Kralj Louis XVIII je to odbio te je, pod pritiskom sila na Bečkom kongresu (koje su tražile da Louis XVIII donese kakav-takav ustavni dokument prije nego se vrati na tron), oktroirao Povelju koja je služila kao ustav. S obzirom da je Louis XVII umro 1795., Louis XVIII je, kao njegov ujak, postao novi kralj. Svoju vlast izvodio je iz božanskog prava, a za početak svoje vladavine službeno je proglasio 1795. godinu, kada je umro njegov prethodnik. Ustavna povelja dala je kralju iznimne ovlasti, ukinula je Senat i uvela dvodomnu legislaturu koja je uvelike ovisila o Kralju. Iako usvojena 4. lipnja 1814., formalno se primjenjivala tek od 1815. zbog prekida do kojeg je došlo zbog Napoleonovih Stotinu dana.

Povelja je, iako nije donesena voljom naroda već je imala formu kraljevske darovnice narodu, bila kompromisni tekst, zadržavajući mnoga postignuća iz revolucionarnog i carskog perioda, uz povratak Bourbonaca na francuski tron. Kompromisna narav teksta sadržana je i u samom nazivu "povelja", što je monarhistička terminologija u odnosu na termin "ustav", koji je bliži revolucionarnim idealima.

Iako je formalno zabranila cenzuru, povelja je Kralju dala tolike ovlasti da je isti bez problema mogao uvestu cenzuru. Sav autoritet ležao je u rukama Kralja, čija je funkcija bila sveta i neprikosnovena.