Povelja Kulina bana

Povelja bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na staroslavenskom narodnom jeziku, pismom bosančicom (bosanskom ćirilicom). Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država.^{[nedostaje referenca]}

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Jovana Krstitelja.

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.

V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.

Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.

Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.

Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na narodnome jeziku, te stoga pridobiva značajnu pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara.

Važnost za bosansku srednjovjekovnu historiju se oličava time što je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, dubrovačakom knezu Krvašu i »svim dubrovačkim građanima«. Kasnije su to činili svi bosanski vladari.^[1] Ovime se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske, posebito trgovinske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća.

Povelja svjedoči postojanju pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.

• Nada Klaić, Zagreb : Eminex, 1994. - Srednjovjekovna Bosna
• Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne
• Sima Ćirković, Beograd 1964 - Istorija srednjovjekovne bosanske države
• Vladimir Ćorović, Beograd, novembar 2001 - Istorija srpskog naroda
• Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije = Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae

Povelja Kulina bana na Wikimedijinoj ostavi

• Od Kulina bana i dobrijeh dana Arhivirano 2007-06-10 na Wayback Machine-u