Čovjek sa kamerom
| Čovjek sa kamerom | |
|---|---|
| Žanr | dokumentarni film |
| Režija | Dziga Vertov |
| Producent | VUFKU |
| Scenario | Dziga Vertov |
| Uloge | Mihail Kaufman |
| Fotografija | Mihail Kaufman, Gleb Trojanski (nije naveden) |
| Montaža | Dziga Vertov i Jelisaveta Svilova (njegova žena) |
| Datum(i) premijere | 8. januar 1929. |
| Trajanje | 68 min |
| Zemlja |  Sovjetski Savez |
| Jezik | nijemi film |
| Čovjek sa kamerom na Internet Movie Database | |
Čovjek sa kamerom (ruski: Человек с киноаппаратом) je dokumentarni sovjetski nijemi film iz 1929. scenarista i redatelja Dzige Vertova.[1]
Kritičari britanskog magazina Sight&Sound u anketi provedenoj 2012. proglasili su film Čovjek sa kamerom osmim najboljim filmom svih vremena.[2]
Čovjek sa kamerom bio je kulminacija vertovljeve teorije Kino - oko, koja je polazila od teze da je kamera instrument nalik ljudskom oku, pa da ju je stoga najbolje koristiti za dokumentiranje događaja iz stvarnog života. Dakle da dokumentarni film više odgovara sovjetskom društvu u izgradnji novog komunističkog društva, od fikcionalnog filma sa dramaturgijom, opterećenog starim teatarskim utjecajima i lažnim inscenacijama.
Vertov je u tom filmu spojio sve svoje iskustvo, stečeno ranijih godina na radu dokumentarnih propagandnih filmova, i svoje futurističke korijene, sa svojom teorijom po kojoj je film trebao biti instrument u službi naroda i komunizma.
Čovjek sa kamerom bio je tehnički vrlo avangardni film, koji još danas zrači originalnošću i vitalnošću.
Film je sniman tri godine, na lokacijama u Moskvi, Kijevu i Odesi, on je trebao prikazati 24 sata jednog običnog dana u Sovjetskom savezu.
Na samom početku filma pojavljuje se upozorenje da film uopće nema teksta, iako je nijemi. Film počinje paralelnim prizorima zore i buđenja, od pripreme kinooperatera za projekciju filma, probe muzičara, do buđenja skitnica po parkovima Odese, jutarnje toalete i oblačanje mlade žene, do odlaska vertovljeve snimateljske ekipe na teren. Scene običnog svakodnevnog sovjetskog života se smjenjuju sve do zalaska sunca, kad nas redatelj vraća u istu kino dvoranu, kad počinje projekcija filma za gledatelje (što zaključujemo po radu projektora), a na platnu se pojavi fasada Boljšoj teatra.
| Glumac | Uloga |
|---|---|
| Mihail Kaufman | snimatelj (glumi samog sebe)[1] |
Film orginalno nije imao nikakvu muzičku pozadinu, a ni Vertov nije nikada naglasio kakva bi muzička pozadina odgovarala njegovom filmu. Od tridesetih godina prošlog stoljeća do danas postoji čitav niz soundtracka, koje su komponirali; Pierre Henry do Michaela Nymana 2001.
- ↑ 1,0 1,1 „Chelovek s kino-apparatom” (engleski). IMDb. Pristupljeno 21. 02. 2013.
- ↑ „Sight & Sound Revises Best-Films-Ever Lists”. studiodaily. 1. 08. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2021-02-05. Pristupljeno 01. 08. 2013.
