Administracija za osmanski javni dug
| Administracija za osmanski javni dug Düyun-u Umumiye-i Osmaniye Varidat-ı Muhassasa İdaresi | |
|---|---|
| |
| Zgrada administracije (danas srednja škola) | |
| Agencija - pregled | |
| Osnovana | 1881. |
| Nadležnost | Kreditori osmanskog duga |
| Sjedište | Fatih-stara gradska jezgra |
| Zaposlenika | 5000-9000 |
Administracija za osmanski javni dug (tur. Düyun-u Umumiye-i Osmaniye Varidat-ı Muhassasa İdaresi) bilo je tijelo osnovano i kontrolirano od strane evropskih kreditora 1881. godine kojemu je cilj bio skupljanje sredstava za naplatu golemog javnog duga Osmanskog Carstva. Administracija je osnovana u periodu vladavine sultana Abdulhamida II i imala je golemu ulogu u gospodarskom i financijskom životu carstva. Kontroliralo je oko 30% svih prihoda sakupljenih u zemlji.[1] Iako je bila dio državne uprave, institucija je bila neovisno tijelo u kojemu su radili evropski službenici. Administracija je sakupljala porezna davanja od kojih se otplaćivao javni dug i za te je svrhe zapošljavala ukupno 5000 službenika. Na vrhuncu rada zapošljavala je 9000 službenika, više od ministarstva financija. Tijelo je djelovalo sve do 1939. godine.
Prvi kredit Osmansko Carstvo je podiglo 1854. godine u kontekstu financiranja Krimskog rata (1853.–1856.), da bi do 1874. godine ukupno 15 kredita bilo podignuto, a dug države dosegao za tadašnje vrijeme enormnih 239 miliona lira, u isto vrijeme prihodi države iznosili su 127 miliona lira. Iako je u početku kredit podignut kao dio napora za financiranje rata, od 1863. podizanje kredita je postalo uobičajena i sve prisutnija praksa tako da se već 1874. godine carstvo našlo u predbankrotnoj situaciji u kojoj više nije moglo podmirivati nagomilane kreditne obaveze.[2] 6. oktobra 1875. izdan je ferman po kojemu je carstvo odlučilo otplaćivati samo polovicu kreditnih obaveza dok je druga polovica prisilno reprogramirana kroz državne vrijednosne papire sa kamatama.[1] Ipak, vrlo brzo carstvo nije moglo otplaćivati dug niti na ovaj način. Nakon Rusko-turskog rata 1877-1878. godine financijska kriza dodatno je produbljena i carstvo je prestalo biti u mogućnosti otplaćivati svoja dugovanja prema zapadnim kreditorima.
Po prestanku otplaćivanja kredita carstvo je iniciralo pregovore o nagodbi sa kreditorima. 1879. uvedene su takse na alkoholna pića, ribarstvo, solane koje su se dijelile na državne prihode i otplatu kredita, dok su takse na duhan na period od 10 godina u potpunosti išle na otplatu potraživanja od strane kreditora. Ipak, 1881. godine zemlje kreditori su se odlučile na osnivanje Administracija za osmanski javni dug koja je sama prikupljala poreze što je sultan i učinio putem fermanom 20. Muharrema 20. decembra 1881. godine.[1] Sultan je preferirao ovo rješenje kako bi izbjegao stavljanje osmanskih financija pod direktnu stranu upravu kako je bilo predloženo na Berlinskom kongresu i u nadi da će pronalazak rješenja olakšati odobravanje novih kredita.[3] Dva člana vodstva administracije dolazila su iz Francuske, po jedan iz Njemačkog Carstva, Austro-Ugarske, Kraljevine Italije i samog Osmanskog Carstva dok su jednoga zajednički imenovale Nizozemska i Velika Britanija.[3] Po osnivanju ove institucije podizanje novih kredita za Osmansko Carstvo postalo otežano iako su same kreditne stope opale budući da kreditori, među njima Velika Britanija, nisu imali političkog interesa financirati osmanski dug ili projekte. Naročito je to bilo izraženo u gubljenju britanskog interesa za Istočno pitanje nakon otvaranja Sueskog kanala i nastanka Antante. Osmansko Carstvo će nove kredite uspjeti ugovoriti sa Njemačkim Carstvom što će zemlju usmjeriti na pokušaje gradnje saveza sa tom silom, naročito u periodu od 1913. i kroz Prvi svjetski rat.
Odlukama Konferencije u Lausannu 1922-1923 (članci 46-57), koje su zamijenile odredbe Sporazuma u Sèvresu po okončanju Turskog rata za nezavisnost, zemlje kojima je pripao dio teritorija Osmanskog Carstva bile su dužne na sebe preuzeti i dio osmanskog javnog duga i sa Turske je skinuta svaka odgovornost za taj dio duga.[4] Time je financiranje javnog duga osmanskog carstva raspodijeljeno na 84,597,495 TL Turska, 11,108,858 TL Sirija i Libanon, 11,054,534 TL Grčka, 6,772,142 TL Irak, 5,435,597 TL Kraljevina Jugoslavija, 3,284,429 TL Palestina, 1,776,354 TL Bugarska, 1,633,233 TL Albanija, 1,499,518 TL Saudijska Arabija, 1,182,104 TL Jemen, 733,610 TL Jordan, 243,200 TL Italija, 129,150 TL Nedžd, 128,728 TL Maan i 26,138 TL Asir.[5]
- Državni dug
- Državni budžet
- Eksterni dug
- Popis država po javnom dugu u odnosu na BDP
- Popis država po inozemnom dugu
- Evropska dužnička kriza
- Grčki referendum o financijskoj pomoći 2015.
- Javni prihodi
- Kreditni rejting
- Kamatarenje
- Porez
- Politika rezova
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Chotzidis, Angelos. „The Impact of the Ottoman Public Debt Administration on the Economies of Epirus, Macedonia and Thrace (1881-1912): A Preliminary Approach”. Londonska škola ekonomije i političkih nauka. Pristupljeno 30. oktobar 2016.
- ↑ Eldem, Edhem. „Ottoman financial integration with Europe: foreign loans, the Ottoman Bank and the Ottoman public debt”. European Review, Volume 13, Issue 3, July 2005, pp. 431-445. Pristupljeno 30. oktobar 2016.
- ↑ 3,0 3,1 Birdal, Murat. „The Political Economy of Ottoman Public Debt: Insolvency and European Financial Control in the Late Nineteenth Century”. I.B.Tauris & Co Ltd. Pristupljeno 30. oktobar 2016.
- ↑ „Treaty of Peace with Turkey Signed at Lausanne, July 24, 1923”. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-13. Pristupljeno 30. oktobar 2016.
- ↑ „Osmanlı Devleti Dış Borçları”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-17. Pristupljeno 30. oktobar 2016.
- The Ottoman Public Debt in the Economic History of Russian Turkology Arhivirano 2013-04-03 na Wayback Machine-u, Natalia Černičenkina
- Sovereign Debt and International Financial Control The Middle East and the Balkans, 1870–1914, Ali Coşkun Tunçer, predavač na Londonskom univerzitetskom koledžu