Apple Inc.

Apple Inc.
Tip	Korporacija
Osnovana	Kalifornija (1.4. 1976. kao Apple Computer, Inc)
Sjedište	Cupertino, Kalifornija
Ključni kadrovi	Steve Jobs, su-osnivač Steve Wozniak, su-osnivač
Industrija	kompjuteri potrošačka elektronika
Proizvodi	Apple II serija kompjutera, Mac serija kompjutera, Mac OS X, iPod, QuickTime, iPhone, Apple TV
Prihod	US$ 108 milijardi
Neto prihod	US$ 33.8 milijardi ▲ (2011)
Zaposlenika	60.400 zaposlenih (2011)
Web-sajt	Apple.com

Apple Inc. ili Apple Computer, Inc. je američka računarska kompanija sa sjedištem u Silicijskoj dolini u gradu Cupertino, savezna država Kalifornija. Apple je jedna od kompanija koja je pomogla pokretanju revolucije u osobnim računalima (PC) u kasnim 1970-im. Smatra se kako je njezin Apple II praktički pokrenuo industriju poslovnih kompjutera nakon čega je proizvela Macintosh, prvi uspješni kompjuter s grafičkim operativnim sistemom čiji će dijelovi potom biti kopirani u nastanku Windowsa. Krajem 1990-ih je Apple promijenio svoj fokus s kompjutera na druge proizvode od kojih su najpoznatiji iPod, iTunes Music Store i iPhone. Zbog svega toga je Apple stekao reputaciju najveće svjetske tehnološke korporacije 2011. u doba smrti njenog osnivača i dugogodišnjeg generalnog direktora Stevea Jobsa.

Glavni članak: Apple I

Početak modernog kompjuterskog doba i samog Applea je bila 1975. kada na tržište izlazi procesor MOS Technology 6502 koji ruši dotadašnje procesorske ciujene s 175 na 25 američkih dolara bez pratećeg chipseta postavši tako dovoljno jeftin za kompjuterske entuzijaste među kojima su bili Steve Wozniak, tada zaposlen u HPu i Steve Jobs. Kako se prvi njihov pokušaj našao u tehničkim problemima oni su krajem te godine zamolili i dobili tehničku pomoć od Chucka Peddlea, dizajnera 6502-ke . Rezultat tog prvog pokušaja, dobivene pomići i Wozniakove tehničke briljantnosti je bio kompjuter Apple I, koji se pojavio na tržištu 11.4. 1976 godine. Sveukupno je bilo prodano oko 200 tih kompjutera, kojih se koji mjesec ranije - što se iz današnje perspektive smatra katastrofalnom poslovnom odlukom - odrekao Hewlett-Packard i, nezainteresiran za ugrađenu tehnologiju, Wozniaku kao svom inžinjeru dao slobodne ruke da s njom radi što želi.

Wozniak je tada iskoristio priliku te je tako osnovana kompanija Apple 1.4. 1976. Manje od godine dana nakon što su pružili pomoć, menadžeri MOSa su došli na novi sastanak s Jobsom i Wozniakom kako bi kupili njihovu kompaniju, motivirani Wozniakovim tehničkim inovacijama. Na kraju je ta kupovina propala pošto su menadžeri MOS-a zaključili da je 100.000 $ prevelika cijena za Apple. S druge strane je penzionirani Intelovac i milioner Mike Markulla je obezbjedio Jobsu i Wozniaku financijsku injekciju nužnu za novi kompjuter, dok je ujedno njegovo znanje u upravljanju kompanijom odigralo odlučujuću odluku u njenom organiziranju.

Glavni članak: Commodore International

Predstavljanje novog kompjutera se dogodilo 15.4. 1977. godine na sajmu West Coast Computer Faire, gdje su svi tadašnji proizvođači kućnih kompjutera pokazali svoje primjerke. Iako je Apple kasnije tvrdio suprotno, pobjednik tog okupljanja je bio Commodore Pet kojeg je časopis Personal Computer stavio na prvo mesto; Apple II je praktički bio ignoriran tako da ga časopis Byte uopće ne spominje u svojim reportažama. Osnovni tehnički problem Applea se našao u činjenici da je on kupovao dijelove od kompanije Commodore International i od njih sastavljao Apple II, dok je Commodore od praktički tih istih dijelova sastavljao i prodavao svoj Commodore Pet. Zbog toga je Commodore Pet koštao 595 $, a Apple II 1298 $. Bez obzira na to Jobs i Wozniak su bili zapaženi na sajmu; kada se iste godine Sousson, jedan od Commodoreovih inženjera, inače milioner, posvađao sa šefom Commoderea, došao je u Apple davši mu još jednu enormnu financijsku injekciju. Time je zatvorena Appleova financijska infrastuktura za masovnu proizvodnju svojih kompjutera.

Časopis Byte je u martu 1978. ispravio svoju prvobitnu grešku po pitanju Apple II kompjutera, nazvavši ga dokazom koncepta kućnog kompjutera koja mora dalje evoluirati; utvrdio je posjeduje mogućnost prikazivanja visoke rezolucije, te da uz dodatak memorije obećava mogućnost nastanka igraće mašine.

Glavni članci: Apple II i Apple IIGS

Krajem 1970-ih je, zajedno, a prema nekim navodima i prije, Applea i Commodorea, odlučujuću odluku u razvoju kompjuterskog tržišta je igrao Radio Shack TRS-80 s kojim je stvoreno takozvano kompjutersko trojstvo. U toj tržišnoj borbi najgora strateška situacija je bila za Apple, pošto je Commodore sam proizvodio svoje dijelove, dok je Radio Shack bio lanac trgovačkih dućana s velikom prodajnom mrežom pa je uspjeh ili neuspkeh ovisio o sposobnostima menadžera. Glavnu ulogu u kompaniji Apple je na kraju preuzeo Regis McKenna, bivši menadžer Intela, kojeg je doveo Markulla za pre svega organizaciju marketinga; njemu se pripisuje da je od kreacije par kompjuterskih hobista kao što su Wozniak i Jobs stvorio današnji Apple. Njegova prva odluka je bila promocija karizmatičnog Jobsa kao predstavnika kompanije u javnosti, a sljedeća je bila održavanje bliskih odnosa s prodavačima kompjutera za razliku od nekih drugih tadašnjih kompanija. Konkretni poslovni uspjeh te politike se iskazao kroz odluku ComputerLanda da od komputerskog trojstva prodaje samo Apple proizvode; time je tokom početne godine prodano kompjutera u vrijednosti od 775.000 dolara.

Prva od tehnoloških pobjeda Applea se zbila u januaru 1978. godine kada je prezentiran njihov flopy disk za Apple II što je kompaniju na koju se do tada malo tko obazirao spasilo i dovelo u prvu liniju po pitanju poslovnih kompjutera. Sve to ipak nije bilo dovoljno tako da je 1979. godine prodano 150.000 kompjutera TRS-80 u odnosu na 35.000 Apple II, a bez obzira na McKennov žestoki marketing koji je od decembra 1978. stalno tvrdio da je Apple II najprodavaniji kućni kompjuter. Na kraju je Apple svoj tržišni proboj mora zahvaliti programu VisiCalc koji predstavlja prvi tablični kalkulator (spreadsheet) i idejni prethodnik današnjeg Excela; on je kasnije dobio prestižnu titulu prve killer applikacije. Kombinacija agresivnog marketinga, VisiCalca i flopy diska postaje temelj poslovnog uspjeha Applea tako da se prodaja kompjutera 1980. godine uvećala za 750 posto - as 10 miliona na 75 miliona. Time je preskočen Commodore International i istisnut s američkog tržišta, dok se Radio Shack nalazio na 150 miliona dolara s praktičnom nemogućnošću daljnjeg napretka zbog zatvorene prodajne mreže.

Osvajanjem dobrog dijela američkog poslovnog tržišta s Apple II kompanija je donela odluku o gradnji jačeg i bržeg modela koji će dobiti ime Apple III i vremenom naslediti svog prethodnika. Kako je memorija 8-bitnih procesora tehnološki ograničena na 64 kilobajta ona je inovativnom metodom proširena na 256 kilobajta i to tako da kompjuter vidi istovremeno samo onih prvih 64 kilobajta dok je ostatak pohranjen i nevidljiv. Brzina procesora je istovremeno uvećana za 80 % s tim da se zadržala potpuna kompaktibilnost s prethodnikom, a kompjuter je još dobio malena slova koja Apple II nije imao. Bez obzira što se kompjuter prodavao s ugrađenom disketnom jedinicom on je sa svojom cenom od 7.500 američkih dolara i početnim tehničkim greškama - zbog kojih je cela prva serija povučena - bio potpuni debakl. To na kraju ipak nije uticalo na izlazak Applea na burzu 1980. godine u najvećem javnom izdavanju dionica nakon Ford Motor Company 1956. godine.

Drugi neuspjeli projekt s početka 1980-ih je bio kompjuter Apple Lisa čija zamisao od datira od Jobsovog posjeta Xeroxu 1979. godine kada mu je demonstriran prvi GUI. Ovaj kompjuter je bio nekompaktibilan s Apple II serijom, ali je, izgrađen od procesora Motorola 68000 postao najnapredniji kompjuter na tržištu. Međutim, cijena prvovitno zamišljena na 2.000 dolara je do 1983. godine narasla na 10.000 dolara, čime je praktički odbila sve potencijalne kupce. Korporacija je svoj spas potražila u njegovoj jeftinijoj verziji nazvanoj Macintosh.

Glavni članak: Macintosh

Početkom 1980-ih godina Apple je doživio veliku transformaciju u kojoj njegova dva osnivača Wozniak i Jobs gube kontrolu nad korporacijom koju su osnovali. Prvi je sa scene nestao tehnološki "čarobnjak" Steve Wozniak, koji je u februaru 1981. godine doživio avionsku nesreću nakon koje je imao problema sa pamćenjem, te više nikada nije obnovio svoju tehnološku magiju. Steve Jobs je pak napustio ili je - prema nekim tumačenjima - protjeran s projekata Apple III i Apple Lisa. Stoga je svu svoju nadu, trud uložio u projekt gradnje novog 16bitnog "jeftinog" kompjutera imena Macintosh.

Taj je kompjuter najavljen u jesen 1983. a na tržište je izašao 24.1. 1984. praćen znamenitom televizijskom reklamom "1984" u režiji Ridleya Scotta i premijerno prikazanom na Super Bowlu XVIII. Ta reklama, koja se smatra umjetničkim djelom ^[1] najavila je oslobađanje korisnika od jednolične dominacije IBM PCa. Njeni navodi su se na dugi rok pokazali djelomično opravdanima, s obzirom da je Macintosh, bez obzira na sve svoje nedostatke, izazvao promjenu na tržištu računara svojim korisničkim sučeljem, računarskim mišem i mogućnošću spajanja na računarsku mrežu. Jedini problem bila je cijena od 2495 $ za što se dobivalo: 128KB RAM, 12 inčni crno-bijeli monitor, disketna jedinica od 400 KB i 16 bitni Motorola 68000 procesoru s taktom od 8 MHz. Za razliku 8bitnih Apple II računara, Macintosh je bio zasnovan za zatvorenom sistemu te nije bio napravljen za lako proširivanje preko kartica za proširenje kao što su bili raniji kompjuteri. Rezultat toga je bio 70.000 prodanih primjeraka u prva dva mjeseca marketinške kampanje; nakon nje je prodaja gotovo u potpunosti zastala, tako da je kompanija preživljavala prije svega zbog visokih cijena, odnosno profitabilnosti zastarjelih Apple II kompjutera - prodavanih po cijeni od 1200 $ u vrijeme dok su se slični kompjuteri prodavali po cijeni od 200 dolara.

Smatra se da je osnovna pogreška Applea, odnosno Jobsa u slučaju Macintosha bilo inzistiranje na samo 128 kilobajta memorije što je krajem 1984. godine ispravljeno izdavanjem verzije s 512 kilobajta; tu su mogućnost inžinjeri u izradi arhitekture stvorili protivno Jobsovim naređenjima. Samo nekoliko mjeseci kasnije je Steve Jobs izbačen iz kompanije koju je stvorio, dok je ona nastavila izdavanjem novih verzija Macintosha i Apple IIGS kompjutera kao jedinog 16bitnog primerka ove kompjuterske serije. Sveukupno će biti proizvedeno oko 5 miliona svih verzija Apple II kompjutera koje su - po volji tržišta, a protivno željama uprave kompanije - bile prodavanije od Macintosh serije sve do polovice 1987. godine. U taj broj prodanih primjeraka valja uračunati sve Apple II verzije prije ukidanja proizvodnih linija 1993. godine - što je približno isti broj kao i ZX Spectruma - ali uz fantastično visoku i profitabilnu maržu koju je uprava Applea 1980-ih stavljala na minimalno 55 %. Upravo je ta marža omogućila korporaciji Apple korporaciji da preživi gubitak masovnog tržišta, ali i prodor IBM PC kompaktibilnih kompjutera i jeftinih kopija Apple II kompjutera kao što je na primer bio jugoslavenski Ivel Ultra.

Iz ovog razdoblja počinju pravne borbe Applea protiv onih koji navodno krše njegove patente, kao i licencni dogovori s prijateljskim korporacijama kao što je Microsoft. Sa njime se prvo postiže dogovor o licenci koji dovodi do stvaranja Windowsa 1983 godine; šest godina kasnije je ta licenca postala predmetom pravnog spora.

Iako je Apple sredinom osamdesetih godina uspješno poslovao, neprekidan gubitak tržišnog postotka i uspjeh IBM PC klonova je doveo do ponovnih unutrašnjih svađa u upravi kompanije. Njihov rezultat je novi korporacijsk konzensus kojim će započeti zlatno doba Applea.

Apple entuzijasti smatraju kako je zlatno doba započelo izdavanjem prvog teoretski prenosivog kompjutera - laptopa - 1989. godine. Poslovna realnost je, pak, bila negativna reakcija na 7 kilograma teški i 6.500 dolara skupi Macintosh Portable navodno prenosivi kompjuter. Drugi mnogo značajniji šok postaje prvi brojčani pad prodaje kompjutera ^[2] za rukovodstvo koje je do tada uspješno ignoriralo padanje tržišnog udjela. Rezultat toga postaje naređenje da se hitno izgradi jeftini Macintosh ^[2] s cijenom manjom od 1.000 dolara. Rezultat toga postaje Macintosh Classic koji izlazi na tržište 1990. godine po cijeni od 999 dolara (u SADu) i 50 % većoj u Japanu i Evropi. Uspjeh kompjutera i marketinške kampanje vruhedne 40 miliona dolara je bio toliki da Apple svojom proizvodnjom nije mogao zadovoljiti zahtjeve tržišta. Nakon ovog uspjeha sledeću godinu je došao i onaj s PowerBook 100, ovaj put stvarno pruhenosnim kompjuterom. Taj uspešni laptop koji je koštao 2.500 dolara će zajedno sa svojom skupljom braćom donesti milijardu dolara prihoda kompaniji koja se tada našla na svom vrhuncu dodatno potpomognutim i novim operativnim sistemom imena Sistem 7 ili Mac OS 7 koji napokon Macovom GUI-ju daruje boju na ekranu. Nakon ovih uspjeha u kompjuterskom pogledu Apple nastavlja istim smjerom tako da izdaje jeftinu serije kompjutera Quadra čiji najslabiji kompjuteri koštaju oko 1000 dolara na američkom tržištu i elitniju Centris seriju s cijenom od oko 3000 dolara.

Istovremeno s tim uspjesima Apple donosi odluku da o odustajanju od svoje Apple II serije kompjutera pošto se ona po cijeni praktički izjednačila s jeftinim Macintoshima iako je njima neupitno inferiorna. Kako se u tom prelazu ne bi izgubili korisnici koju su do tada potrošili mnogo novca na svoje programe za ovu serije kompjutera Apple izdaje Apple II karticu koja se ugradi u Macintosh s ciljem postizanja potpune kompaktibilnosti sa starijom serijom kompjutera.

U ovom trenutku na svom prvom vrhuncu kada sve što se takne postane zlato direktor kompanije John Sculley donosi odluku da "unovči" ime počevši izdavati digitalne kamere, prijenosne CD audio playere, slušalice, video konzole, TV uređaji pod Apple imenom što ubrzo dovodi do kraha, to jest rušenja elitističkog statusa kompanije i tržišnog neuspjeha kojemu su veoma mnogo pomogle tehničke greške masovno proizvedenih i jeftinih proizvoda.

Dok se Apple nalazi na svom prvom vrhuncu u razvoju kompjuterske tehnologije je dolazilo do drastičnih promena. Prva od njih, ali ipak manje važna je bila propast Atarija i Commodore International s kojima je cele osamdesete godine Apple vodio borbu na život i smrt. Drugi, ali mnogo važniji događaj postaje izumiranje Motorola 68000 serije procesora oko koje su izgrađene sve Appleove verzije kompjutera. Procesor Motorola 68040 iz 1990. godine koji je trebao predstavljati novo, jače. brže srce Macintosh kompjutera je ispao u megahercima sporiji od prethodnika, a to će se potom ponoviti i s poslednjom generacijom ovim procesora. Kako bi se kompanija izvukla iz ovog nepremostivog problema dolazi 1991. godine do sklapanja saveza Apple-IBM-Motorola o stvaranju nove serije PowerPC procesora. Na žalost po Apple ona na tržište izlazi tek 1994. godine tako da će proći previše vremena do masovne proizvodnje za tržište po ceni pristupačnih Macintosha.

Dok se Apple ne svojom greškom našao u tim kompjuterskim problemima brzina intelovih procesora je porasla s 33 megaherca na 80 megarehca što dovodi do stvaranja sve modernijih verzija Windowsa i sve jeftinijih IBM PC kompaktibilnih kompjutera. Zahvaljujući tome su 1992. godine izašli Windowsi 3.1 i Appleu nanijeli veliku tržišnu štetu, odnosno poslovne gubitke Appleu 1993. godine, zbog čega je smijenjen direktor kompanije.

Već početkom 1990-ih, Apple je započeo s razvojem alternativnih platoformi za Macintosh, među kojima je bila i A/UX. Istovremeno, započeo je i sa stvaranjem portala najmenjenog korisnicima Maca, kojeg su nazvali eWorld, a razvili su ga u suradnji s firmom America Online i dizajnirali tako da bude Mac-friendly alternativa online servisima kao što je CompuServe. Uz sve to, sama Mac platforma je postajala zastarjela s obzirom da nije namjenjena multitaskingu, a nekoliko važnih softverskih komponenti bilo je programirano direktno u hardver. Kao dodatak svemu, distributeri sustava OS/2 i UNIX, kao što je firma Sun Microsystems, počeli su predstavljati ozbiljnu konkurenciju Appleu. Došlo je vrijeme da se Macintosh ili zamijeni ili doradi tako da koristi puno moćniji softver.

Rezultat saveza s IBMom i Motorolom koji nastaje 1991. godine bilo je stvaranje računalne platforme (PReP) koja bi koristila IBM-ov i Motorolin hardver te Appleov softver. AIM je tako smatrao da će PReP-ov performans i Appleov softver adekvatno potući PC, čime bi kontrirali Microsoftu. Iste godine, Apple je predstavio Power Macintosh, prvo u nizu Appleovih računala koje koristi IBM-ov PowerPC procesor.

Godine 1996., Gil Amelio je zamijenio Sindlera kao generalnog direktora (CEO) kompanije. Među Ameliovim brojnim promjenama ističe se i velik broj otkaza koje je podijelio. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja poboljšanja Mac OS-a, prvi s projektom Taligent, a kasnije i s Coplandom i Gershwinom, Amelio se odlučio na kupnju NeXT-a i operativnog sustava NeXTSTEP, vraćajući Jobsa u Apple, iako samo u ulozi savjetnika. Dana 9. 7. 1997., upravni odbor je Ameliju uručio otkaz nakon trogodišnjeg perioda rekordno niskih cijena dionica i velikih financijskih gubitaka. Jobs je postao v.d. CEO-a i započeo s oživljavanjem tvrtkine produkcijske linije.

Na Macworld Expo-u 1997. godine, Steve Jobs je objavio kako će Apple surađivati s Microsoftom kako bi izdali nove verzije Officea za Macintosh i kako je Microsfot uložio $150,000.000 u dionice Applea koje ne donose glasački udio u odboru.

Dana 10. 11. 1997., Apple je uveo Online trgovinu, što je bilo povezano s firminovom novom proizvodnom strategijom.

Dana 15. 8. 1998., Apple je predstavio novo sveobuhvatno računalo slično Macintoshu 128K - iMac. Dizajnerski tim iMac-a predvodio je Jonathan Ive, čovjek koji će dizajnirati iPod i iPhone. iMac je sadržavao modernu tehnologiju i jedinstven dizajn te se u prvih pet mjeseci prodao u gotovo 800.000 primjeraka.

U ovom periodu, Apple je kupio nekoliko kompanija kako bi stvorio portfolio profesionalnog i prema kupcima orijentiranog digitalnog, produkcijskog softvera. Godine 1998., Apple je objavio kupovinu Macromedijinog softvera Final Cut, čime je naznačio svoju ekspanziju na tržište digitalne video montaže. Sljedeće godine, Apple izdao dva proizvoda za uređivanje videa: iMovie za amatere i, za profesionalce, Final Cut Pro, koji će postati izrazito važan program za montažu videa, čemu u prilog ide brojka od 800,000 registriranih korisnika na početku 2007. Godine 2002., Apple je kupio Nothing Real zbog njihove aplikacije za digitalno uređivanje slika, Shake, kao i Emagic zbog glazbene aplikacije Logic, koja je dovela do razvoja aplikacije GarageBand. Izdanje aplikacije iPhoto kompletiralo je paket nazvan iLife.

Mac OS X, temeljen na NeXT-ovom OPENSTEP-u i BSD Unixu izdan je 24. 3. 2001., nakon nekoliko godina razvoja. Ciljane skupine bili su i amateri i profesionalci, a Mac OS X težio je ka kombinaciji stabilnosti, pouzdanosti i sigurnosti Unixa kombiniranu s jednostavnošću korištenja koju je omogućilo korisničko sučelje. Kako bi pomogli korisnicima prelazak s Mac OS-a 9, novi operativni sustav je omogućavao korištenje aplikacija za OS9 preko Mac OS-ove mogućnosti znane kao Classic Environment (eng. Klasično sučelje).

Dana 19. 5. 2001., Apple je otvorio prve trgovine u Virginiji i Californiji. Dana 9. srpnja iste godine, kupili su Spruce Technologies, tvrtku za izradu DVD-a. Dana 23. listopada, Apple je najavio prijenosni digitalni audio player, iPod, koji je u prodaju izašao 10. 11.. Proizvod je bio iznimno uspješan - u roku od šest godina prodano je preko 100 milijuna primjeraka. Godine 2003. predstavljen je iTunes Store, koji je omogućavao download glazbe za samo 0,99 $ po pjesmi i njihovu integraciju u iPod. iTunes Store je postao tržišni voditelj na polju online glazbenih servisa, čemu u prilog ide brojka od 5 milijardi downloada zaključno s 19. 6. 2008.

Od 2001., Appleov dizajnerski tim je progresivno napuštao korištenje boje na način kao što je korištena u iMac G3-u. To je započelo titanijskim PowerBookom, a nastavilo se bijelim, polikabonskim iBookom i plosnatim iMacom.

Tokom govora na Svjetskoj razvojnoj konferenciji održanog 6. 6. 2005., Steve Jobs je najavio kako će Apple početi s proizvodnjom Mac računala koja koriste Intelovu tehnologiju tijekom 2006. godine. Dana 10. 1. 2006., MacBook Pro i iMac su postali prva Appleova računala koja koriste Intelov Core Duo CPU. Do 7. 8. 2006., Apple je cijelu Macintosh produkcijsku liniju prebacio na Intelove čipove, što je bilo godinu dana prije nego je najavljeno. Modeli Power Mac, iBook i PowerBook su tokom te tranzicije povučeni s tržišta. Njihovi nasljednici postali su Mac Pro, MacBook i MacBook Pro. Dana 29. 4. 2009., The Wall Street Journal je objavio kako Apple sastavlja svoj vlastiti tim inženjera kako bi dizajnirali mikročipove.

Apple je također predstavio softver Boot Camp kako bi pomogao korisnicima instalirati Windows XP ili Vistu na svoja Mac računala zajedno s Mac OS X-om.

Appleov uspjeh u ovom periodu bio je vidljiv na primjeru cijena dionica. U razdoblju od 2003. do 2006., cijene Appleovih dionica udeseterostručile su se, te su se s okvirnih 6 dolara popele na čak 80 po dionici. U siječnju 2006., Apple je na tržištu prestigao Dell. Devet godina ranije, Dellov CEO, Michael Dell izjavio je da bi, kad bio on vodio Apple, "zatvorio firmu i vratio novac dioničarima."

Ipak, iako su cijene Appleovih dionica rasle, firma je još uvijek bila daleko iza konkurenata koji koriste Windows sa samo 8% (otprilike) osobnih i prijenosnih računala u SAD-u.

Dana 9. 1. 2007. je Jobs, za vrijeme držanja glavnog govora na Macworld Expou, najavio kako će firma Apple Computer, Inc. promijeniti ime u Apple Inc., pošto računala više nisu bili glavni fokus kompanije, koja je prioritete prebacila na mobilne uređaje. Na expu je najavljen i slavni iPhone i Apple TV. Sljedećeg dana, cijene Appleovih dionica popele su se na 97,80 $, što je bio tadašnji rekord, da bi u maju iste godine prešle cijenu od 100 $.

U članku objavljenom 6. 2. 2007. na Appleovim stranicama, Jobs je napisao da je Apple spreman prodavati glazbu na iTunesu bez DRM-a (što bi omogućilo da se glazba sluša na drugim playerima) ukoliko bi diskografske kuće pristale odbaciti tehnologiju. Dana 2. 4. 2007., Apple i EMI zajedno objavljuju uklanjanje DRM tehnologije s EMI-jevog kataloga na iTunesu, što je stupilo na snagu u svibnju. Ostale diskografske kuće su to učinile tokom godine.

U srpnju sljedeće godine, Apple je pokrenuo App Store kako bi prodavao i distribuirao aplikacije za iPhone i iPhone Touch. U roku od mjesec dana, App Store je prodao gotovo 60 miliona aplikacija i dnevno donosio prihod od prosječno 1,000.000 $, što je Jobsa potaklo da iznese pretpostavku kako će App Store postati izniman financijski uspjeg za Apple. Tri mjeseca kasnije, objavljeno je kako je Apple postao treći opskrbljivač mobilnih telefona u svijetu zbog popularnosti iPhonea.

Dana 16. 12. 2008., Apple je najavio da će, nakon više od 20 godina sudjelovanja, 2009. biti posljednja njihova godina na Macworldu i da će Phil Schiller 2009. održati govor, umjesto Jobsa. Nakon gotovo mjesec dana, 14. siječnja 2009., Jobs je najavio kako će uzeti šestomjesečno bolovanje, do kraja lipnja 2009., kako bi se pobrinuo za svoje zdravlje i omogućio firmi da se bolje fokusira na proizvode bez stalnih medijskih spekulacija o njegovom zdravlju. Usprkos Jobsovoj odsutnosti, Apple je zabilježio svoj najbolji nepraznički kvartal tijekom recesije sa profitom od oko 1,21 milijardi $.

Nakon godina špekulacije i nekoliko "curenja podataka", Apple je 27. 1. 2010. najavio iPad, tablet računalo s velikim zaslonom. iPad koristi isti touch screen sustav korišten u dizajnu iPhonea, a velik broj aplikacija za iPhone kompatibilan je s iPadom. To je omogućilo iPadu korištenje velikog broja aplikacija po njegovom izlasku iako je bilo jako malo vremena za razvoj prije nego je pušten u prodaju. Kasnije te godine, 3. 4- 2010., iPad je pušten u prodaju u SAD-u i prodao je preko 300.000 primjeraka tog dana, a do kraja prvog tjedna preko 500.000 primjeraka. U maju iste godine, Apple je prestigao Microsoft na tržištu po prvi puta nakon 1989. Kasnije je Jobs otkrio kako je ideju za iPad dobio upravo od najvećih konkrenata - Microsofta. Tijekom jedne večere, jedan zaposlenik Microsofta toliko ga je iziritirao sa svojim pričama o tabletu kojeg radi njegova firma, da je Jobs čvrsto odlučio učiniti nešto bolje. Iz tog je bunta nastala ideja za iPad koji je ubrzo proslavio Apple.^[3]

Ubrzo, Apple je izdao i iPhone 4, četvrtu generaciju iPhonea, koja je omogućila video poziv, multitasking i novi dizajn od nehrđajućeg čelika, koji djeluje kao antena uređaja. Zbog ovakve implementacije antene, nekolicina korisnika iPhonea 4 prijavila je slab signal ukoliko bi se uređaj držao na određen način. Nakon velike medijske popraćenosti, uključujući i involviranost mainstream medijskih organizacija, Apple je održao press konferenciju na kojoj je kupcima ponudio besplatnu gumenu "masku", koja je uklanjala problem slabog signala. Kasnije te iste godine, Apple je osvježio iPod predstavljanjem multi-touch iPod Nano-a, iPod Touch-a s FaceTimeom i iPod Shuffle-a s tipkama koje su vraćale tipke ranijih generacija.

U oktobru 2010., cijene Appleovih dionica dosegle su svoj vrhunac te su se kretale oko iznosa od 300 $. Kao dodatak, 20. 10. iste godine, Apple je poboljšao svoj MacBook Air laptop, kolekciju aplikacija iLife i predstavio Mac OS X Lion, najnoviju verziju operatuvnog sustava Mac OS X. Dana 6. 1. 2011.l, kompanija je otvorila Mac App Store, platformu za digitalnu distribuciju softvera, slično postojećem iOS App Storeu. Apple se također pojavio u dokumentarcu Something Ventured, koji je premijerno prikazan 2011. godine.

Dana 17. 1. 2011., Jobs je objavio kako će uzeti još jedno bolovanje, ovaj put na neodređeno vrijeme, kako bi se u potpunosti posvetio svom zdravlju. Glavni operativni voditelj, Tim Cook, preuzeo je Jobsove dnevne poslove u Appleu, iako će Jobs i dalje "sudjelovati u velikim strateškim odlukama kompanije". Apple Inc. je tijekom 2010. prestigao Microsfot u kapitalizaciji tržišta s 84%-tnim povećanjem na 153,3 milijarde $i ujedno je postao najvrijedniji potrošački brend na svijetu. U junu 2011., Apple je otvorio iCloud, online spremnik za glazbu, slike, podatke i softver. Tada se pretpostavljalo keko je Apple postigao toliku efikasnost u svom lancu oprskrbe da kompanija radi kao monopsonija (jedan kupac, puno prodavača) te da može diktirati uvjere dobavljačima. Zanimljivo je kako su Appleove financijske rezerve, u jednom kratkom periodu tijekom srpnja 2011. (zbog krize), bile veće nego one Vlade SAD-a. Dana 24. 8. 2011., Steve Jobs je dao ostavku na mjesto CEO-a Applea. Zamijenio ga je Tim Cook, dok je Jobs postao predsjednik Applea. Do tog trenutka, Apple nije imao predsjednika već dvoje ko-direktora, Andreu Jung i Arthura D. Levinsona, koji su zadržali svoje titule.

Dana 4. 10. 2011., Apple je najavio iPhone 4S, koji sadržava poboljšanu kameru s mogućnošću 1080p snimanja, dual core A5 čip koji je 7 puta brži od A4 čipa, sustav prepoznavanja glasa nazvan Siri i poveznicu s iCloudom. Sljedećeg dana, nakon duge borbe s rakom, umro je Steve Jobs. Smrt predsjednika Applea globalno je odjeknula, a uzrokovala je privremeni pad cijena Appleovih dionica. Žaljenje su uzrazili vodeći ljudi u svijetu (među kojima i predsjednik SAD-a, Barack Obama, te Jobsov glavni konkurent, predsjednik Microsfota Bill Gates), a pojavile su se glasine o budućnosti Applea bez Jobsa. Ipak, Jobs je za sobom ostavio velik broj nacrta i ideja, što otvara brojne mogućnosti za kompaniju. Iako je smrt Jobsa dočekana sa žaljenjem, popularnost i prodaja Appleovih proizvoda je porasla, a vrhunac je doživjela na puštanju iPhonea 4S u prodaju. Među kupcima je bio i staru Jobsov saradnik, Steve Wozniak. iPhone 4S je ubrzo dobio nadimak iPhone "4 Steve" ("za Stevea"), kojeg je prvi upotrijebio jedan kupac u SAD-u. Jobsova smrt obilježila je kraj jedne dugotrajne i uspješne ere za Apple Inc.

Proizvodi na ovoj kronološkoj shemi imaju samo datume uvođenja, a ne uvijek datume ukidanja, te novi proizvodi počinju na kontinziranoj liniji.

Jedna od specifičnosti Apple Inc. jesu i običaji koji su se razvili među samom korporacijom, ali i među kupcima i konzumentima njihovih proizvoda. Apple je tako 1970-ih bio jedna od prvih tadašnjih kompanija koja je odbacila dotadašnja neslužbena pravila američkog poslovnog svijeta, što se odnosilo na strogu vertikalnu hijerarhiju, ali i izgled svojih uposlenika i direktora. Tako se Appleovim uposlenicima dozvolilo da na posao dolaze odjeveni po vlastitoj volji, a ne u poslovnom odijelu; sam Jobs je imao običaj hodati sjedištem zgrade bosonog. To se tradicionalno pripisuje Jobsovim kontrakulturnim iskustvima.

Ono što Apple najviše izdvaja od drugih kompanija je neobična odanost njihovih konzumenata, koja se ponekad uspoređuje s religijom. Dok je dio organiziran u tzv. Grupe korisnika Macintosha (Macintosh User Groups), široj javnosti je daleko poznatiji fenomen dugih redova i logorovanja pred Appleovim trgovinama prije izlaska svakog novog Appleovog proizvoda. Također je poznat i fenomen tzv. Apple evangelista, odnosno korisnika Appleovih proizvoda koji ih potpuno besplatno, ali agresivno promoviraju bilo javnosti, bilo svojim prijateljima.

• 1977-1981: Michael Scott
• 1981-1983: Mike Markkula
• 1983-1993: John Sculley
• 1993-1996: Michael Spindler
• 1996-1997: Gil Amelio
• 1997-2011: Steve Jobs

• Služena web stranica ((en))
• Historija kompanije ((en))
• Poslovanje Apple-a na Google Financeu ((en))