Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
|
|
|
==Bitka==
Vojska Henrika Tudora je brojila na samome kraju nekih 5000 ljudi, ubrojivši i dezertere koji su na njegovu stranu prešli iz Rikardove vojske. U njegovoj je vojsci bilo jako malo [[Englezi|Engleza]], sačinjavali su je većinom [[Velšani]], sa brojnim jedinicama [[Francuzi|Francuza]] i [[Škoti|Škota]]. Rikardova sila bila je stastavljenasastavljena od 10 000 ljudi, većinom iz sjeverne Engleske, a Stanleyeva vojska je bila kombinacija Engleza i [[Manci|Manaca]]. Bitka je započela Lancasterskim napadom te razbijanjem Henrikovih sila od starne Rikardovog [[Top|topa]]. Nakon određenog vremena jedan dio Rikardove vojske, koji je bio sastavljen većinom od ljudi iz južne Engleske,gdje Rikard nije bio omiljen, napustio je bojište, a još jedan kontigent je kasnio u bitku zbog terena. Vidjevši da nije u dobroj poziciji Rikard se zaletio na Henrika Tudora sa 800 [[vitez|vitezova]], nebili preokrenuo situaciju. Henrikovo [[pješaštvo]] uspijela je obraniti svoga vođu. Vidjevši što se događa baron Stanley dolazi na Henrikovu stranu i okružuje Rikardove vitezove. Očajni i okruženi Rikardovi vitezovi bježe, te napuštaju svoga kralja koji se sam nastavio hrabro boriti bez konja. Međutim okružen gomilama velških kopljanika, nadjačan i umoran pao je na Bosworthskom polju posljednji Plantagenet. Našavši Rikardovu krunu, baron Stanley predao ju je Henriku Tudoru, sad Henriku VII., kralju Engleske i gospodaru [[Irska|Irske]].
==Posljedice==
|
