|
|rodno ime = Alfred Joseph Hitchcock
|pseudonim =
|rođenje = [[13. kolovoza]] [[1899.]].
|mjesto rođenja = [[London]], [[Engleska]]
|smrt = [[29. travnja]] [[1980.]].
|mjesto smrti = [[Los Angeles]], [[Kalifornija]], [[SAD]]
|godine rada = [[1921.]].- – [[1976.]].
|web =
|supruga = Alma Reville (1926.- – 1980.)
|suprug =
|važnije uloge =
|važniji filmovi =
|oscar = '''Nagrada za životno djelo ([[1968.]].)'''
|emmy =
|tony =
|zlatni globus = '''Najbolja TV serija''' <br> [[1955.]]. ''[[Alfred Hitchcock predstavlja]]'' <br> '''Nagrada Cecil B. DeMille ([[1972.]].)'''
|bafta =
|cesar =
|goya =
|afi = '''Nagrada za životno djelo ([[1979.]].)'''
|olivier =
|saturn =
|ostale_nagrade = '''Nagrada Udruge filmskih kritičara New Yorka za najboljeg redatelja''' <br> [[1938.]]. ''[[Gospođa koja nestaje]]'' <br> '''Nagrada Nacionalnog ureda za kritiku za najboljeg redatelja''' <br> [[1969.]]. ''[[Topaz (film iz 1969.)|Topaz]]'' <br>
}}
'''Sir Alfred Joseph Hitchcock, [[Red britanskogBritanskog imperijaCarstva|KBE]]''' ([[London]], [[13. kolovoza]] [[1899.]]. -– [[Los Angeles]], [[29. travnja]] [[1980.]].), [[SAD|američko]]-[[Velika Britanija|britanski]] [[film]]ski [[redatelj]] i pisac [[kriminalistički]]h i [[horor]] knjiga
Majstor je u domeni kriminalističkog žanra. Slijedeći mnoge konvencije žanra, Hitchcock je u svojim [[triler]]ima nadišao standarde koji zadovoljavaju publiku, postigavši ujedno popularnost ravnu glumačkim zvijezdama. Postaje kultnim [[redatelj]]em i svrstava se u red najvećih eksperimentatora filmskog izraza te je proglašen originalnim stilistom kojeg se često citira i imitira. Preciznost kadriranja u njegovim djelima dovedena je do savršenstva. Karakteristike su njegovih filmova sklonost montaži ili pokretima kamere, crni humor, [[ironija]] i cinizam, napetost i šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata, te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.
=== Rani život ===
Alfred Joseph Hitchcock rođen je [[13. kolovoza]] [[1899.]]. u [[London]]u, u predgrađu Leytonstone kao drugi sin i najmlađe dijete trgovca Williama Hitchcocka i njegove žene Emme Jane Hitchcock (prije Whelan). Njegova obitelj bila je [[katolici|katolička]]. Alfred je išao u katoličku školu. Djetinjstvo je proveo usamljeno i zatvoreno.
U ranoj dobi, nakon što se ponašao djetinjasto, rekao je da ga je otac poslao u policijsku stanicu s pismom. Nakon što je načelniku dao poruku zatvoren je na kratko vrijeme. To je vrlo poznata anegdota i on je govorio da je to razlog njegovog nepovjerenja policiji koje se prikazuje kroz mnoge njegove filmove.
=== Predratna karijera u Britaniji ===
Kao velik talent u novoj industriji uspinjao se vrlo brzo. [[Michael Balcon]] iz Gainsborough Pictures mu je [[1925.]]. godine dao priliku da režira svoj prvi film, ''[[Vrt užitka]]'' koji je snimljen u [[Njemačka|Njemačkoj]]. No komercijalna propast tog i filma ''[[Planinski orao (1926.)]]'' prijetila je propasti njegove karijere u usponu, sve dok se nije posvetio žanru [[triler]]a. Rezultat je bio film ''[[Stanar: Priča o londonskoj magli]]'' iz [[1927.]]. koji je bio vrlo uspješno kritično i komercijalno djelo. Kao i mnoga njegova ranija djela i ovo je inspirirano [[ekspresionizam|ekspresionizmom]] i snimljeno je u [[Njemačka|Njemačkoj]]. U njemu su plavuše usmrćivane davljenjem i novi stanar (glumi [[Ivor Novello]]) koji živi na katu obitelji Bunting pada pod jaku sumnju. To je prvi pravi hičkokovski film koji koristi tehnike kao što su "krivi čovjek".
Nakon uspjeha ''Stanara'' Hitchcock je unajmio komercijalista kako bi se predstavio kao zvijezda u usponu u britanskoj [[kinematografija|kinematografiji]]. Godine [[1926.]]. oženio se svojom asistenticom [[Alma Reville|Almom Reville]]. Imali su kćer [[Patricia Hitchcock|Patriciu]] [[1928.]]. Alma je bila Alfredov najbliži suradnik. Napisala je [[scenarij]]e za mnoge njegove filmove i (često bez pohvale) radila na svakom njegovom filmu.
Godine [[1929.]]. počeo je raditi na ''[[Ucjena (film)|Ucjeni]]'', a studio je odlučio da to bude jedan od prvih [[zvučni film|zvučnih]] [[film]]ova u [[UK|Britaniji]]. Film je sniman u "British Museum" pa je ''Ucjena'' bila početak Hitchcockova serijala puštanja znamenitosti u svoje filmove.
Godine [[1933.]]. Hitchcock je ponovno radio za Michaela Balcona iz Gaumont-British Corparation. Njegov prvi film za tu tvrtku bio je ''[[Čovjek koji je previše znao]]'' ([[1934.]].), a postigao je ogroman uspjeh, dok se film ''[[39 stepenica]]'' ([[1935.]].) smatra jednim od Hitchcockovih najboljih filmova iz ranijeg doba njegova stvaralaštva. Također je bio prvi film koji je predstavio takozvani "[[Macguffin]]" stil. Stil u kojem se oko jednog događaja vrtila cijela radnja. U ''39 stepenica'' MacGuffin su ukradeni nacrti.
Idući uspjeh iz [[1938.]]. postigao je film ''[[Dama koja nestaje]]'', brz i pametno postavljen [[film]] koji govori o potrazi za starijom [[Englezi|Engleskinjom]] (glumi [[Dame May Whitty]]) koja nestaje dok je na putu u vlaku u izmišljenoj zemlji Vandriki (manja verzija [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]).
Pri kraju [[1930-ih]] Hitchcock je bio na visokom položaju u svom zanatu i kad ga je [[David O. Selznick]] odveo u [[Hollywood]] mogao je sam određivati uvjete.
Hitchcockov ''[[galgenhumor]]'' koji je bio u njegovim filmovima, zajedno s napetošću postao je njegov zaštitni znak. No aranžmani s njegovim novim producentom bili su manji od optimalnih. Selznick je bio u novčanim problemima i Hitchcock je često bio nezadovoljan njegovim zahtjevima za kreativnom kontrolom u filmovima. Tako se dogodilo da je Selznick više "posuđivao" Hitchcocka drugim većim studijima nego da je sam producirao filmove.
Sa Selznickom je Hitchcock snimio svoj prvi [[SAD|američki]] [[film]] ''[[Rebecca (1940.)|Rebecca]]'' ([[1940.]].), iako je film snimljen u [[Engleska|Engleskoj]] i nastao je po romanu književnice Dame [[Daphne du Maurier]]. Ta [[melodrama]] govori o naivnoj mladoj ženi koja dolazi u Englesku i bori se s "dalekim" mužem, grabežljivom spremačicom i sjećanjem mrtve supruge. Također je poznat po lezbijskim ispadima u ulozi [[Judith Anderson]]. Film je dobio [[Oscar za najbolji film|Oscara za najbolji film]] [[1940.]]. godine. Njegov drugi američki film ''[[Strani dopisnik]]'' bio je nominiran za [[Oscar]]a u istoj kategoriji godine koje je i snimljen.
Hitchcockov rad za vrijeme [[1940-ih]] bio je šarolik, od romantične [[komedija|komedije]] ''[[Gospodin i gospođa Smith (1941)|Gospodin i gospođa Smith]]'' pa do [[drama|drame]] ''[[Slučaj Paradine]]'' i mračne i potresne ''[[Sjena sumnje|Sjene sumnje]]''.
''[[Sjena sumnje]]'' govori o mladoj Charlotte "Charlie" Newton (glumi [[Teresa Wright]]) koja sumnjiči svog voljenog ujaka Charliea Spencera (glumi [[Joseph Cotten]]) za ubojstvo. Zbog toga što koristi mnogo likova i dijaloga omogućila je "rađanje" generacije kritičara koji koriste [[psihoanaliza|psihoanalizu]]. To su na primjer [[Slavoj Žižek]] i [[Jacques Lacan]]. Film također sliči malo poznatijem filmu, ''[[Građanin Kane]]''.
''[[ZačaranZačarana (1945.)|Začarana]]'' je film koji koristi tada jako popularnu [[psihoanaliza|psihoanalizu]] i sadrži scenu sna koju je dizajnirao [[Salvador Dali]]. Prava scena sna ukinuta je iz filma jer se smatrala prepotresna za gotov film.
''[[Ozloglašena]]'' ([[1946.]].) bio je prvi [[film]] u kojem je Hitchcock bio i [[redatelj]] i [[filmski producent|producent]]. Selznick nije vidio potencijal pa je dopustio Hitchcocku da sam producira film za [[RKO Pictures]]. Pošto su glavne uloge igrali [[Ingrid Bergman]] i [[Cary Grant]] i kako je imao radnju koja se temeljila na [[Nacizam|Nacistima]], [[uranij]]u i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] ''Ozloglašena'' je bila veliki box office uspjeh i svrstana je u jedne od Hitchcockovih najboljih filmova. Zbog sumnjivih radnji Hitchcock je bio pod istragom [[CIA]]-e zbog korištenja [[uranij]]a kao glavnog sredstva.
''[[Uže (film)|Uže]]'', njegov prvi film u boji nastao je [[1948.]]. Tu je Hitchcock koristio istu sumnju i okoliš kao što je koristio i u ''[[Čamac za spašavanje|Čamcu za spašavanje]]''. Također je eksperimentirao s jako dugim scenama - i do 10 [[minuta|min]] (vidi ''Teme i sredstva''). S [[James Stewart|Jamesom Stewartom]] u glavnoj ulozi započela je Stewartova serija od 4 [[film]]afilma koje je snimio s Hitchcockom. Inspiriran slučajem [[slučaj Leopolda i Loeba|Leopolda i Loeba]] ovo je bio prvi film s [[homoseksualnost|homoseksualnom]] tematikom koji je nastao u vrijeme Hays Office (Production Code) ere - čija je pravila Hollywood usvojio.
''[[Pod znakom jarca]]'' film je koji je smješten u [[Australija|Australiju]] [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Za ta dva filma Hitchcock je osnovao tvrtku Transatlantic Pictures sa Sidneyjem Bernsteinom. No nakon ta dva neuspjeha tvrtka je propala.
=== Posljednje godine ===
U filmu ''[[Stranci u vlaku]]'' ([[1951.]]) Hitchcock je kombinirao mnoge svoje najbolje elemente iz prijašnjih britanskih i američkih filmova. Dvoje ljudi se sastaju i govore o uklanjanju ljudi koji im stvaraju probleme. No jedan od dvojice taj naum shvaća ozbiljno. S [[Farley Granger|Farleyom Grangerom]] koji je obnovio neke elemente iz svoje uloge u ''Užetu'', ''Stranci u vlaku'' nastavili su pripovjedačku sposobnost homoseksualne [[ucjena|ucjene]] i ubojstva.
Slijedila su tri jako popularna filma s [[Grace Kelly]] u glavnoj ulozi. ''[[Zovi M za ubojstvo]]'' inspiriran je dramom Fredericka Knotta. To je bio eksperimentalni film gdje je Hitchcock upotrijebio [[3D]] tehnologiju, no film nikada nije prikazan u takvom formatu. ''[[Prozor u dvorište]]'' film je gdje je [[James Stewart]] ponovo tumačio glavnu ulogu zajedno sas [[Thelma Ritter|Thelmom Ritter]] i [[Raymond Burr|Raymondom Burrom]]. U filmu invalid Stewart u svojim kolicima kroz prozor promatra susjede i uvjeren je da je jedan od njih usmrtio svoju ženu. Kao i ''[[Čamac za spašavanje]]'' i ''[[Uže (film)|Uže]]'' film je slikan u malom prostoru. Stewart iz sobe nadgleda masivni set dvorišta. ''[[Drž'te lopova]]'', sniman na [[Francuska|Francuskoj]] rivijeri imao je [[Grace Kelly]] i [[Cary Grant|Carya Granta]] u glavnim ulogama.
Godine [[1956.]]. Hitchcock snima ''[[Krivo optužen|Krivo optuženog]]og'', film inspiriran istinitim događajem zamijenjenog identiteta. To je također bio njegov jedini film u kojem je glumio [[Henry Fonda]]. Uz to je ponovo snimio njegov film iz [[1934.]]., ''[[Čovjek koji je previše znao]]''. Sada su u glavnoj ulozi bili [[James Stewart]] i [[Doris Day]] koji su pjevali pjesmu "[[Que Será, Será]]".
''[[Vrtoglavica (film)|Vrtoglavica]]'' ([[1958.]].) film je u kojem su glavne uloge tumačili [[James Stewart]] (opet), [[Kim Novak]] i [[Barbara Bel Gaddes]]. Film je komercijalno propao, no postigao je veliku gledanost i postao jedno od Hitchcockovih remek-djela.
[[Datoteka:North by Northwest movie trailer screenshot (32).jpg|desno|mini|250px|Trailer za film "[[Sjever-sjeverozapad]]", gdje se reklamira kako je Hitchcock "majstor napetosti"]]
Nakon ''Vrtoglavice'' slijedila su tri vrlo različita filma koja su bila veliki komercijalni uspjeh i postala Hitchcockova remek-djela: ''[[Sjever, sjeverozapad]]'' ([[1959.]].), ''[[Psiho]]'' ([[1960.]].) i ''[[Ptice (film)|Ptice]]'' ([[1963.]]). Posljednja dva od ta tri filma bila su osobito znamenita zbog zvuka koji je napravio [[Bernard Herrmann]] (jedan od najvećih skladatelja [[Filmska glazba|filmske glazbe]]): scena ubojstva u ''Psihu'' ostala je poznata i do danas, a glazba u ''Pticama'' koristila je samo konvencionalne [[Glazbala|instrument]]e i elektronički zvuk. To su bila njegova dva zadnja blockbustera. Tada je njegova karijera počela blijediti (doduše neki kritičari kao Robin Wood & Donald Spoto smatraju ''[[Marnie|MarnieaMarni]]'' iz [[1964.]]. prvoklasnim). U [[London]] se vratio [[1972.]]. da bi snimio ''[[Mahnitost (film)|Mahnitost]]'', njegov zadnji uspješni film. Tu je Hitchcock prvi puta dopustio golotinju i psovke u svojim filmovima.
Slabo zdravlje malo je usporilo njegovu karijeru u zadnja dva [[desetljeće|desetljeća]] njegova života.
''[[Obiteljska zavjera]]'' ([[1976.]].) bio je njegov posljednji [[film]]. On govori o Blanche Tyler (glumi [[Barbara Harris]]), navodnoj spiritualistkinji i njezinom ljubavniku, vozaču taksija Bruceu Dernu koji živi od njezinih lažnih moći. [[William Devane]], [[Karen Black]] i [[Katherine Helmond]] su također glumili u filmu.
Vitešku je titulu Hitchcok od kraljice [[Elizabetha II.|Elizabethe II.]] dobio [[1980.]]., na [[Nova godina|Novu godinu]]. Preminuo je samo četiri mjeseca poslije, [[29. travnja]] [[1980.]] g. Ipak je znan po tituli '''Sir Alfred Hitchcock''' i imao je slova KBE, jer je ostao Britanac, iako je uzeo [[SAD|američko]] državljanstvo [[1956.]].
Alfred Hitchcock je preminuo od zatajenja [[bubrezi|bubrega]] u svom domu u [[Bel-Air]]u, [[Los Angeles]] u 80 godini, uz kojega su bile njegova žena [[Alme Reville]] i kćer [[Patricia Hitchcock]]. Tijelo je [[kremiranje|kremirano]], nije bilo javnog sprovoda.
Hitchcockov [[redatelj]]ski postupak u osnovi počiva na postizanju neizvjesnosti i napetosti kod gledatelja, a mnogo manje na efektu iznenađenja. Da bi postigao efekt iznenađenja, redatelj naprosto "napada" gledatelja zastrašujućim efektima. Kod neizvjesnosti, redatelj pokazuje gledatelju ono što ne znaju likovi u filmu i na osnovu toga majstorski gradi napetost oko pretpostavke što će se dogoditi kada lik u filmu napokon dozna pravu istinu.
Nadalje, često zamagljujući moralnu distinkciju između krivnje i nevinosti i s vremena na vrijeme razvijajući te sumnje, Hitchcock svoje "poštovane" gledatelja pretvara u voajere. U ''[[Prozor u dvorište|Prozoru u dvorište]]'' ([[1954.]].), nakon što L. B. Jeffries (igra ga [[James Stewart]]) skoro cijeli film zuri u njega preko dvorišta, Lars Thorwald (igra ga [[Raymond Burr]]) suprotstavlja sas Jeffriesu pitanjem "Što vi zapravo želite od mene?", ali se tim pitanjem zapravo obraća gledateljima. U stvari, nekoliko trenutaka prije nego što će izreći ovo pitanje, Thorwald se prvi put u filmu okreće direktno prema kameri; u tom je trenutku, većina gledatelja na rubu živaca.
Jedan od Hitchcockovih najomiljenijih postupaka za razvijanje zapleta priče i stvaranje napetosti jest ono što je on nazivao "[[MacGuffin]]". Zapleti većine njegovih trilera zasnivaju se na postojanju "MacGuffina": jednog u suštini beznačajnog detalja koji omogućuje razvijanje priče i tjera likove na akciju, ali čije su posebno značenje i priroda nevažni za gledatelja. U ''[[Vrtoglavica (film)|Vrtoglavici]]'', na primjer, "Charlotta Valdes" je ''MacGuffin''; ona se ni u jednom trenutku ne pojavljuje u filmu, pojedinosti oko njene smrti gledatelju su potpuno nebitne, ali priča o njenom duhu, koji progoni Medlin Elster, zainteresira Scottyja toliko, da on počinje istragu o njenom ubojstvu i od tog trenutka je ključna za cijeli zaplet filma. U ''[[Ozloglašena|Ozloglašenoj]]'', pošiljka [[uranij]]a, koju glavni junaci moraju pronaći prije nego što dospije u ruke nacistima, izabrana je kao motivirajuća iskra; za tu svrhu mogao je poslužiti i bilo koji drugi opasni predmet ili objekt. U nekoliko Hitchcockovih špijunskih filmova, kao što je ''[[39 stepenica]]'', razne državne tajne imaju ulogu ''MacGuffina''.
U većini Hitchcockovih filmova pojavljuje se i sam Hitchcock u tzv. [[cameo uloga|cameo uloga]]ma: tako ga na trenutak možemo vidjeti kako ulazi u autobus, prolazi pored neke zgrade, stoji u sobi preko puta dvorišta ili se čak pojavljuje na fotografiji. Ovaj zabavni manir postao je Hitchcockov zaštitni znak. Ponekad, zbog kompletnosti utiska, nosi i neki glazbeni instrument; posebno je dojmljiva scena u kojoj na vlak unosi ogromnu kutiju za violončelo u uvodnoj sceni filma [[Nepoznati iz Nord-ekspresa]]. U svojim najranijim pojavljivanjima vidimo ga u mračnim eksterijerima, u pješačkoj gužvi ili kako u dugom kadru prolazi ulicom. Njegove su kasnije cameo uloge dojmljivije: npr. u filmu [[Trema (1950.)|Trema]], kada se na ulici okreće za Jane Wyman koja govori sama sa sobom ili u završnici [[Obiteljska zavjera|Obiteljske zavjere]] kada se pojavljuje samo kao kineska sjenka iza mutnog stakla ureda za “registriranje smrtnih slučajeva“. (Pogledaj [[popis Hitchcockovih cameo pojavljivanja|listu Hitchcockovih cameo pojavljivanja]].)
Hitchcock je često u svojim filmovima koristio broj 13. Broj 13 se redovito pojavljuje, bilo kao običan datum, bilo kao broj u adresi, ili kao broj na registracijskim tablicama... U ''[[Psiho|Psihu]]'' (1960.) ima nekoliko dobrih primjera: Norman Bates prvo za gosta odabire sobu broj 3, a zatim sobu broj 1. U knjizi rezervacija soba u motelu najviši nadnevak je trinaesti.
Izgleda da je Hitchcock uživao u tehničkim izazovima koje je pružalo snimanje filmova. U ''[[Čamac za spašavanje|Čamcu za spašavanje]]'' Hitchcock radnju cijelog filma smješta na mali čamac i pri tom uspijeva zainteresirati gledatelja za priču i izbjeći dosadu i monotoniju. U tom filmu, s obzirom na ograničene mogućnosti eksterijera, Hitchcock na genijalan način rješava problem svog cameo nastupa: naime, jedan od junaka filma čita stare novine i na zadnjoj strani je prikazan Hitchcockov lik u izmišljenoj reklami preparata za mršavljenje!
U ''Začaranom[[Začarana (1945.)|Začaranoj]]'' problem snimanja dva inovativna „subjektivna kadra“ Hitchcock je riješio konstruiranjem velike drvene ruke (za koju će se kasnije ispostaviti da pripada liku kroz čije oči „gleda“ kamera) te uvećanih predmeta koje ta ruka drži: ogromne čaše mlijeka i velikog drvenog pištolja. Kao dodatnu, dotad neviđenu novost, Hitchcock je scenu završnog vatrenog obračuna na nekim crno-bijelim kopijama filma ručno obojio u crveno.
''[[Uže (film)|Uže]]'' (1948.) bio je još jedan veliki tehnički izazov: film je trebao biti snimljen iz samo jednog kadra! Zapravo, film je snimljen u osam kadrova od kojih svaki traje 10 minuta, odnosno toliko koliko iznosi cjelokupna minutaža trake koja se nalazi u filmskoj kameri; prinudni prekid na kraju svake role filma riješen je tako što je neka od ličnosti u filmu prolazila ispred objektiva kamere kako bi se u tom trenutku prikrio prekid trake! Dakle, na kraju role imamo gro-plan kaputa ličnosti iz filma, a na početku sljedeće rolne opet je gro-plan njegovog kaputa!
[[Datoteka:Hitchcock-PD2.JPG|300px|desno|mini||Hitchcock na promociji filma "[[Ptice]]"]]
Hitchcock je imao oko 25 godina i status profesionalnog redatelja kada je prvi put probao alkohol i izašao na sastanak sas djevojkom. U nekoliko njegovih filmova prikazan je muški lik koji ima poteškoća u odnosu sa svojom majkom. U filmu ''[[Sjever-sjeverozapad]]'' ([[1959.]].), Roger Tornhill (glumi ga [[Cary Grant]]) je nedužan čovjek kojeg njegova majka ismijava zbog njegove opsesije da ga prate mračni i opasni tipovi koji ga žele ubiti (i bio je u pravu u tom slučaju). U ''[[Ptice (film)|Pticama]]'' (1963.), lik kojeg glumi [[Rod Taylor]] opet je nedužan muškarac koji otkriva da podivljale ptice napadaju ljude i pri tome se pokušava osloboditi utjecaja posesivne majke. Ubojica u filmu ''[[Mahnitost (film)|Mahnitost]]'' (1972.) izlazi s mnogim ženama, ali obožava svoju majku. Negativac Bruno iz ''[[Nepoznati iz Nord-ekspresa|Nepoznatog iz Nord-ekspresa]]'' mrzi svojeg oca, ali istovremeno je veoma privržen svojoj majci. Problemi Normana Batesa s majkom u ''[[Psiho|Psihu]]'' su već legendarni.
Junakinje Hitchcockovih filmova uglavnom su privlačne, ali hladne [[plavuše]], naizgled nezainteresirane, ali, poduprte uzbuđenjem ili izvjesnom opasnošću, reagiraju burno i silovito, pa čak i protiv zakonskih normi. Kao što je navedeno, slavna je žrtva iz ''Stanara'' plavuša. U ''[[39 stepenica]]'', Hitchcockovoj atraktivnoj plavuši, [[Madeleine Carroll]], stavljaju lisice na ruke. U filmu ''[[Marnie]]'' ([[1964.]].), privlačna plavuša [[Tippi Hedren]] je [[kleptomanija|kleptomanka]]. U filmu ''[[Drž'te lopova]]'' ([[1955.]].), čarobna plavuša [[Grace Kelly]] nudi pomoć neznancu, iako pretpostavlja da je on provalnik. U ''[[Prozor u dvorište|Prozoru u dvorište]]'', Lisa provaljuje u stan. A najpoznatija plavuša iz Hitchcockovih filmova, koju u ''[[Psiho|Psihu]]'' glumi [[Janet Leigh]] opljačka iznos od 40.000 [[dolar]]a, a ubija je mladić Norman Bates ([[Anthony Perkins]]) prerušen u svoju majku. Naime, Bates je uslijedzbog zamršenog spleta krivnje i psihoze postao podvojena ličnost, s tim da je njegovo drugo "ja" njegova mrtva majka. (Ili kako bi to Norman sebi objasnio u filmu: " Moja majka je... kako se ono kaže?... danas nije baš svoja.") Hitchcockova zadnja vruća plavuša bila je francuska glumica [[Claude Jade]] kao zabrinuta kćerka tajnog agenta u ''[[Topaz (film iz 1969.)|Topaz]]u'' ([[1969.]]).
Hitchcock pokazuje da je čvrsto oslanjanje na glumce i glumice zapravo relikt kazališne tradicije. Među prvima je inventivno počeo koristiti pokrete kamere, originalno kadriranje i postupke montaže kako bi istražio nove mogućnosti u filmskoj umjetnosti.
Hitchcockovi najosobniji filmovi vjerojatno su ''[[Ozloglašena]]'' ([[1946.]].) i ''[[Vrtoglavica (film)|Vrtoglavica]]''; oba o opsesijama i nervozama muškaraca koji manipuliraju ženama. S druge strane, često je govorio da je njemu osobno najdraži film ''[[Sjenka sumnje]]''.
U ''Vrtoglavici'' se puno otvorenije i intenzivnije bavi odnosom [[seks]]a i [[smrt]]i ([[Tanatos]]a i [[Eros]]a). Lik kojeg tumači [[Kim Novak]] izuzetno je atraktivna plavuša, koja privlači pažnju Jimmyja Stewarta. Među njima se rađa [[ljubav]] usprkosunatoč tome što Stewart vjeruje da Novakova ima [[samoubojstvo|samoubilačke]] porive (kasnije otkriva pravu istinu o njoj). Stewartov lik ima snažnu potrebu da kontrolira ljubavnicu, da je oblači te da se [[fetiš]]istički odnosi prema njezinoj odjeći, obući i kosi.
== Hitchcockov stil ==
Jednom je izjavio: "Pisac i ja isplaniramo cijeli scenarij do najsitnijih detalja i kad se to napravi, jedino što preostaje je da se snimi film. Ustvari, to se događa samo u slučaju kada je osoba koja ulazi u studio svjesna da se mora nositi s kompromisima. Zapravo, romanopisac daje sve od sebe upravo zbog toga što se ne mora baviti glumcima i svim tim stvarima". Hitchcock je bio izuzetno kritičan prema svojim glumcima i glumicama, pa je npr. omalovažavao glumu Kim Novak u filmu ''[[Vrtoglavica (film)|Vrtoglavica]]'', a jednom je izjavio da glumce treba tretirati kao stoku. (Braneći se od optužbi da je izjavio 'glumci su stoka', rekao je 'Nikada nisam rekao da su glumci stoka; rekao sam da ih treba ''tretirati'' kao stoku'.)
Prva knjiga koja se bavila Hitchcockom bila je jednostavno naslovljena kao ''Hitchcock''. Objavljena je [[1967.]]. i u njoj su objavljeni zapisi jednotjednih razgovora koje je redatelj [[François Truffaut]] vodio sas Hitchcockom.
== Nagrade ==
Hitchcockov film "''[[Rebecca (1940.)|Rebecca]]"'' ([[1940.]].) dobio je [[Oscar]]a iste godine, iako je nagradu primio producent filma [[David O. Selznick]]. Hitchcock je kao producent bio nominiran za Oscara za najbolji film i to za ''[[Sumnja (film)|Sumnju]]'' ([[1941.]]). Kao najbolji redatelj bio je nominiran pet puta i to za filmove: ''Rebecca'', ''[[Čamac za spašavanje]]'' ([[1944.]].), ''[[Začaran]]'' ([[1945.]].), ''[[Prozor u dvorište]]'' i ''[[Psiho]]''. Godine [[1968.]]/ primio je počasnog Oscara, a [[1980.]]. dobio je titulu viteza.
== Citati ==
== Ostali radovi ==
U razdoblju od [[1955.]]. do [[1965.]]. Hitchcock je bio domaćin i producent dugotrajne [[televizija|televizijske]] serije ''[[Alfred Hitchcock vam predstavlja]]''. Zahvaljujući filmovima koje je do tada snimio, njegovo ime postalo je sinonim za neizvjesnost, a radeći TV-seriju postao je poznat široj javnosti. Njegov glas prožet [[ironija|ironijom]], njegova pojava te osoban stil ponašanja odmah su uočeni i često su bili predmet podsmijeha. I sam je režirao nekoliko epizoda serije, a izazvao je pravu buru u redovima filmskih radnika kada je odlučio da igrani film ''[[Psiho]]'' snimi koristeći usluge televizijskog osoblja. U kasnim 80-im godinama proizvedene su nove epizode serijala, pri čemu su se koristili Hitchcockovi uvodni govori iz stare serije.
Hitchcock je također zapamćen i u tiskanom obliku, kao junak, u to vrijeme vrlo popularne, serije detektivskih priča ''Alfred Hitchcock i tri detektiva''. To su bile inteligentno i vješto napisane priče s likovima koji su bili puno mlađi nego u to vrijeme popularni [[Hardyjevi dječaci]]. Nakon što je pročitao priču o zamršenom slučaju '''dvorca i papagaja'', kojeg su tri detektiva vrlo vješto riješila, Hitchcock odlučuje da piše uvodne tekstove gde je, u ulozi filmskog reditelja, mladim detektivima zadavao nove slučajeve. Na kraju svake knjige Hitchcock raspravlja o slučaju s Jupiterom Jhonsonom, Bobom Endrusom i Peterom Krenshoom pri čemu mu detektivi iznose svoja viđenja slučaja.
== Izvori ==
{{izvori|30em}}
== Vanjske poveznice ==
{{commons}}
* {{imdb ime|id=0000033|ime=Alfred Hitchcock}}
* [https://web.archive.org/web/20140201021117/http://www.labyrinth.net.au/~muffin%7Emuffin/melodramas_c.html Hitchcock's article 'Why I Make Melodramas' from 1936]
* [http://www.screenonline.org.uk/tours/hitch/tour1.html ''Hitchcock's Style''] -- online exhibit from [[screenonline]], a website of the [[British Film Institute]]
* [https://web.archive.org/web/20130821141305/http://alfredhitchcock.directorscut.info/ Multi-Language Website]
* [httphttps://wwwweb.archive.org/web/20141217101922/http://hitchcockpresentsdvd.com/ Official Universal Website]
* [http://www.writingwithhitchcock.com/ Writing With Hitchcock] - Companion site to Steven DeRosa's book of the same name, includes original interviews, essays, script excerpts, and extensive material on Hitchcock's unproduced works.
* [http://www.borgus.com/think/hitch.htm Basic Hitchcock Film Techniques] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191003004441/http://www.borgus.com/think/hitch.htm |date=3. listopada 2019. }} A checklist of his top 13 film techniques.
*[https://web.archive.org/web/20130920213226/http://zakka.dk/euroscreenwriters/interviews/alfred_hitchcock.htm In-depth interview with Hitchcock from 1963]
{{Filmovi Alfreda Hitchcocka}}
{{GLAVNIRASPORED:Hitchcock, Alfred}}
[[Kategorija:Američki filmski redatelji]]
[[Kategorija:Britanski filmski redatelji]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Cecil B. DeMille]]
[[Kategorija:Engleski književnici]]
[[Kategorija:Komediografi]]
<!-- interwiki-->
{{Link FA|fr}}
{{Link FA|pl}}
{{Link FA|sr}}
{{Link FA|ka}}
[[an:Alfred Hitchcock]]
[[ar:ألفريد هيتشكوك]]
[[arz:الفريد هيتشكوك]]
[[ast:Alfred Hitchcock]]
[[az:Alfred Hiçkok]]
[[bat-smg:Alfreds Hėčkuoks]]
[[be:Альфрэд Хічкок]]
[[be-x-old:Альфрэд Хічкок]]
[[bg:Алфред Хичкок]]
[[bn:আলফ্রেড হিচকক]]
[[br:Alfred Hitchcock]]
[[bs:Alfred Hitchcock]]
[[ca:Alfred Hitchcock]]
[[cs:Alfred Hitchcock]]
[[cy:Alfred Hitchcock]]
[[da:Alfred Hitchcock]]
[[de:Alfred Hitchcock]]
[[el:Άλφρεντ Χίτσκοκ]]
[[en:Alfred Hitchcock]]
[[eo:Alfred Hitchcock]]
[[es:Alfred Hitchcock]]
[[et:Alfred Hitchcock]]
[[eu:Alfred Hitchcock]]
[[fa:آلفرد هیچکاک]]
[[fi:Alfred Hitchcock]]
[[fr:Alfred Hitchcock]]
[[fy:Alfred Hitchcock]]
[[ga:Alfred Hitchcock]]
[[gl:Alfred Hitchcock]]
[[he:אלפרד היצ'קוק]]
[[hi:एल्फ़्रेड हिचकॉक]]
[[hif:Alfred Hitchcock]]
[[hsb:Alfred Hitchcock]]
[[hu:Alfred Hitchcock]]
[[id:Alfred Hitchcock]]
[[ilo:Alfred Hitchcock]]
[[io:Alfred Hitchcock]]
[[is:Alfred Hitchcock]]
[[it:Alfred Hitchcock]]
[[ja:アルフレッド・ヒッチコック]]
[[jv:Alfred Hitchcock]]
[[ka:ალფრედ ჰიჩკოკი]]
[[ko:앨프리드 히치콕]]
[[la:Alfredus Hitchcock]]
[[lb:Alfred Hitchcock]]
[[li:Alfred Hitchcock]]
[[lt:Alfred Hitchcock]]
[[lv:Alfrēds Hičkoks]]
[[mk:Алфред Хичкок]]
[[ml:ആൽഫ്രെഡ് ഹിച്ച്കോക്ക്]]
[[mr:आल्फ्रेड हिचकॉक]]
[[nds:Alfred Hitchcock]]
[[new:अल्फ्रेड हिच्कक्]]
[[nl:Alfred Hitchcock]]
[[nn:Alfred Hitchcock]]
[[no:Alfred Hitchcock]]
[[oc:Alfred Hitchcock]]
[[pl:Alfred Hitchcock]]
[[pnb:ایلفریڈ ہچکاک]]
[[pt:Alfred Hitchcock]]
[[qu:Alfred Hitchcock]]
[[ro:Alfred Hitchcock]]
[[ru:Хичкок, Альфред]]
[[sa:अल्फ्रेड हिच्कक्]]
[[sh:Alfred Hitchcock]]
[[simple:Alfred Hitchcock]]
[[sk:Alfred Hitchcock]]
[[sl:Alfred Hitchcock]]
[[sq:Alfred Hitchcock]]
[[sr:Алфред Хичкок]]
[[sv:Alfred Hitchcock]]
[[sw:Alfred Hitchcock]]
[[ta:ஆல்பிரட் ஹிட்ச்காக்]]
[[th:อัลเฟรด ฮิตช์ค็อก]]
[[tl:Alfred Hitchcock]]
[[tr:Alfred Hitchcock]]
[[uk:Альфред Хічкок]]
[[ur:الفریڈ ہچکاک]]
[[uz:Alfred Hitchcock]]
[[vi:Alfred Hitchcock]]
[[vo:Alfred Hitchcock]]
[[war:Alfred Hitchcock]]
[[yi:אלפרעד היטשקאק]]
[[yo:Alfred Hitchcock]]
[[zh:亞弗列·希治閣]]
[[zh-min-nan:Alfred Hitchcock]]
|