Zagrebački festival

 Prvi je Zagrebački festival održan u prosincu 1953. pod naslovom Izaberite najbolje plesne melodije 1953., u Koncertnoj dvorani Istra (današnje Zagrebačko kazalište mladih), 

Zagrebački festival, raniji nazivi Zagrebački festival zabavne glazbe (do 1983.), Zagrebfest (1984. – 2012.), poznat i kao Festival Zagreb, nosi od 2013. svoje izvorno ime u skraćenom obliku. Jedan je od najstarijih festivala zabavne glazbe uopće i najstariji festival zabavne glazbe u ovom dijelu Europe. Održava se neprekinuto od 1953. godine. Osnovan je samo četiri godine nakon svog uzora, najznačajnijeg festivala te vrste, onog u Sanremu (Festival di Sanremo).

Njegovao je urbani zvuk kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih godina, iz kojeg je kasnije nastala prepoznatljiva zagrebačka škola šansone. Zagrebački festival je bio ne samo jedna od najpopularnijih pozornica za velika imena domaće zabavne glazbe, nego i festival najznačajnijih domaćih autora šansona i šlagera. Tako su se tokom četrdeset i pet godina Zagrebačkog festivala, održavanog u kino dvorani Studentskog centra, te kasnije u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" pojavljivali autori i izvođači kao: Ana Štefok, Višnja Korbar, Arsen Dedić, Drago Diklić, Hrvoje Hegedušić, Ibrica Jusić, Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdenka Vučković, Miki Jevremović, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Ljupka Dimitrovska, Zrinko Tutić, Seid Memić Vajta, Jasna Zlokić i brojni drugi. Nakon posustajanja tijekom 1990-ih godina, festival se orijentira prema urbanoj šansoni.

U proteklih pola stoljeća je nezaobilazan događaj u hrvatskoj glazbi i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Pomogao je afirmaciji zabavne i plesne glazbe kao kulturnog fenomena i suoblikovao regionalni i nacionalni glazbeni izraz. Na Zagrebfestu su promovirane tisuće skladbâ koje su proteklih desetljeća činile korpus tradicionalne zabavne glazbe ovih prostora, a svi značajni izvođači nastupali su redovito na ovom festivalu.

Za vrijeme svojih vrhunaca festival je predstavljao velik kulturni i društveni događaj, odvijao se u velikim prostorima pred tisućama posjetitelja, a znao je trajati cijeli tjedan s nizom koncerata raznih žanrova i stilova zabavne, plesne i lake muzike odnosno pop-glazbe.

Od samog svog osnutka Zagrebfest je zamišljen kao festival skladatelja, odnosno djela, a ne izvođača - pjevača. Tako su na prvom festivalu nastupila samo dva izvođača (Ivo Robić i Rajka Vali), koji su izveli osam skladbi. Iako se takav koncept festivalskih pjevača nije prakticirao kasnijih godina, uvijek je festival stavljao naglaske na prezentaciju autora i vrednovanje njihovih pjesama, a ne interpretacije.

U svojstvu direktora festivala pojavio se niz skladatelja koji spadaju u sam vrh hratske zabavne glazbe. Nakon utemeljitelja Fedora Kopse, koji je festival vodio do 1955. (a danas je najstariji živući član HDS-a) bili su tu Krešimir Oblak, Ferdo Pomykalo, Miljenko Prohaska, Nikica Kalogjera, Bojan Hohnjec, Vanja Lisak, Zvonko Špišić, Ivica Stamać i Hrvoje Hegedušić, dok je Drago Diklić vodio čak sedamnaest festivala.

Iako festivali zabavne glazbe ne predstavljaju veliku medijsku i društvenu atrakciju kao što su to činili šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Zagrebfest i u 21. stoljeću ima svoju publiku i umjetnike koji žele nastaviti vrijedne zasade tradicionalne popularne glazbe, tako da svake jeseni i dalje predstavlja događaj kojeg Zagrepčani ne zaobilaze.

Za svoje 61. izdanje, Zagrebački festival okrenuo se novoj koncepciji i modernom festivalskom ruhu, s novim umjetničkim direktorom Antom Pecotićem. U dvorani Hypo Centra, 18. siječnja 2014., nastupilo je 18 izvođača među kojima su se našla trenutno najpoznatija imena hrvatske popularne glazbe. Najviše glasova publike osvojila je skladba "Tragovi" (M. Vestić) u izvedbi Opće opasnosti, dok je najemitiranija pjesma 61. Zagrebačkog festivala "Postoji li mjesto" Kristijana Rahimovskog.

2016. na čelo festivala dolazi Neno Belan s kojim Zagrebački festival nastavlja svoju misiju kreatora radijskog etera i platforme za promociju kvalitetne domaće pop glazbe mainstream usmjerenja. I dalje su u fokusu festivala autori - po službenim podacima HDS ZAMP-a, od dolaska nove festivalske direkcije 2014., festivalske pjesme su u narednih pet godina emitirane 280.755 puta, a svojim autorima donijele su zaradu od ukupno 3.136.894,53 kuna. U prosjeku, svaka pjesma zaradila je 31.055,73 kuna. Ovi iznosi odnose se na zaradu od tzv. „malih prava“ koja uključuju televizijska i radijska emitiranja na lokalnim, regionalnim i nacionalnim postajama. U istom petogodišnjem periodu predstavilo se 71 različitih izvođača koji su izveli 102 nove pjesme.