Svjetska baština

UNESCO-ova Svjetska baština sastoji se od Svjetske kulturne baštine i Svjetske prirodne baštine. Popis sadrži ukupno 936 spomenika u 153 države, od čega 725 spomenika kulture, 183 spomenika prirode, te 28 spomenika koji su istovremeno obuhvaćeni u oba popisa.^[1]

Stonehenge je značajan spomenik kulture i dio je svjetske spomeničke baštine.

Samostan svete Katarine na Sinaju jedan je od najstarijih kršćanskih samostana koji još uvijek djeluje. Na popisu je svjetske baštine od 2002.

Moai na Uskršnjem otoku dio su nacionalnog parka Rapa Nui koji je na popisu svjetske baštine od 1995.

Podorganizacija UNESCO-a, Odbor za svjetsku baštinu, potpomaže zaštitu i/ili obnovu objekata s popisa pružanjem stručne i materijalne pomoći. Osim toga, Odbor vodi još i listu Svjetske dokumentacijske baštine, koja se sastoji od određenih knjiga, rukopisa, partitura, unikata, te slikovnih, zvučnih i filmskih dokumenata.

Od rujna 2006. godine svjetska baština UNESCO-a postala je i nematerijalna baština o čijemu popisu i upravljanju vodi računa Međudržavni odbor za očuvanje nematerijalne svjetske baštine. Nematerijalnu svjetsku baštinu čini nematerijalna kulturna baština kao što je: usmena tradicija, umjetničke izvedbe, društveni običaji, rituali, festivali, znanja i običaji vezani za prirodu i svemir, te znanja i umijeća tradicionalnih obrta.^[2]

Kriterij za upis

Kako bi bio upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine, lokalitet mora imati jedinstvenu vrijednost i ispunjavati barem jedan od kriterija za upis. Ovi kriteriji su opisani u "Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini", koja je vodeći instrument za upravljanje svjetskom baštinom. Reviziju kriterija redovito obavlja Odbor kako bi odražavao evoluciju samog koncepta svjetske baštine.^[3]

Država prvo mora sastaviti popis značajnih kulturnih i prirodnih mjesta. Ovo je popis kandidata (eng. Tentative List). Ne smije se predlagati mjesta odnosno objekte koji prije toga nisu bili na kandidatskom popisu. Tek kad sastavi kandidatski popis, država može izabrati mjesto odnosno objekt s ovog popisa da bi ih mogla nominirati za svjetsku baštinu (eng. Nomination File).

Danas postoji deset kriterija za upis:

Kulturni kriterij
- I. remek-djelo ljudskog kreativnog genija;
- II. predstavlja važnu promjenu ljudskih vrijednosti kroz određeno vremensko razdoblje u jednom kulturnom području svijeta, na području razvoja arhitekture ili tehnologije, monumentalnih umjetnosti, urbanizma ili dizajna krajolika;
- III. posjed jedinstvena ili barem izvanrednog svjedočanstva kulturne tradicije jedne postojeće ili nestale civilizacije;
- IV. izvanredan primjer gradnje, arhitektonskog ili tehnološkog kompleksa ili krajolik koji predstavlja važne etape (ili važnu etapu) ljudske povijesti;
- V. izvanredan primjer tradicionalnog ljudskog naselja, uporabe tla ili mora, koji je reprezentativan za cijelu kulturu (ili kulture), ili ljudsku interakciju s okolišem, osobito ako je postao osjetljiv zbog utjecaja nepovratnih promjena;
- VI. izravno ili očito povezan s pojavama ili živom tradicijom, s idejama ili vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog značaja. (Komitet smatra da ovaj kriterij treba rabiti samo uz neki drugi kriterij);
Prirodni kriterij
- VII. neusporediv prirodni fenomen ili područje izvanredne prirodne ljepote i estetske vrijednosti (tzv. kulturni krajolik);
- VIII. izvanredan primjer važnih etapa povijesti zemlje, uključujući zabilješke života, značajan neprekinut geološki proces u oblikovanju zemlje, ili značajna geomorfička ili fiziografska odlika;
- IX. izvanredan primjer koji predstavlja značajan neprekinut ekološki i biološki proces u evoluciji i razvoju kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih eko-sustava, te biljnih i životinjskih skupina;
- X. najvažnije i značajno prirodno stanište za očuvanje prirodne raznolikosti na lokalitetu (in situ), uključujući ugrožene vrste izvanredne vrijednosti za znanost ili očuvanje života;

Popis mjesta svjetske baštine

Svjetska kulturna baština prema državama
Svjetska prirodna baština prema državama
Svjetska i kulturna i prirodna baština prema državama

Svjetska baština u Hrvatskoj

Prirodna baština:

Plitvička jezera su od 1979. godine zaštićena prirodna svjetska baština, jedno od prvih u svijetu.

Nacionalni park Plitvička jezera, 1979.
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe, 2017.

Kulturna baština:

Šibenska katedrala je od 2000. godine svjetska baština prema kriterijima I, II i IV.

Dioklecijanova palača, 1979.
gradska jezgra Dubrovnika, 1979.
gradska jezgra Trogira, 1997.
Eufrazijeva bazilika, 1997.
Šibenska katedrala, 2000.
Starogradsko polje na Hvaru, 2008.
stećci, 2016.
Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar u Šibeniku i Zadru, 2017.

Nematerijalna kulturna baština:

Zvončari Kastavštine su od 2009. godine nematerijalna svjetska baština

Zvončari Kastavštine
Hrvatsko čipkarstvo
Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima
Hvarska procesija križa
Festa Svetog Vlaha u Dubrovniku
Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja
Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici
Sinjska alka
Tradicija izrade licitara Sjeverne Hrvatske
Bećarac
Nijemo kolo, plesno kolo Zagore
Klapsko pjevanje iz Dalmacije
Međimurska popevka
Mediteranska prehrana
Projekt 'Očuvanje nematerijalne baštine Rovinja kroz Ekomuzej batana'
Suhozid

Nematerijalna kulturna baština s potrebom za hitnom zaštitom:

Ojkanje

Izvori

↑ Svjetska baština na službenim stranicama UNESCO-a Posjećeno 13. listopada 2011.
↑ Nematerijalna svjetska baština UNESCO-a
↑ Opis kriterija za upis na službenim stranicama UNESCO-a Posjećeno 11. listopada 2010.

Vanjske poveznice

UNESCO-ova Svjetska baština - službeni prikaz
UNESCO-ov popis Svjetske baštine - službeni popis
Unesco.org: Croatia

[1] Svjetska baština na službenim stranicama UNESCO-a Posjećeno 13. listopada 2011.

[2] Nematerijalna svjetska baština UNESCO-a

[3] Opis kriterija za upis na službenim stranicama UNESCO-a Posjećeno 11. listopada 2010.

[1]

[2]

[3]