Prava tigrica

• Klobuk prave tigrice je širok od 5 do 15 centimetara, mesnat, sivosmeđe boje, pokriven bijelim bradavičastim ostacima ovoja.
• Listići su gusti, bijeli, dosta široki, u pazušcu.
• Stručak je visok od 10 do 12 centimetara, debeo, pun, bijele boje, na dnu zadebljan, može biti jako produžen, vjenčić je bijel i uočljivo narebran.
• Meso je čvrsto, bijelo i nepromjenjivo, bez mirisa, okus slatkast.
• Spore su bijele, ovalne 8 – 10 x 6 – 7 μm.

U dodiru sa sumpornom kiselinom H₂SO₄ meso postaje purpurno, s fenolom se oboji vinsko crveno, dok se meso osnove stručka s fenolanilinom najprije oboji vinsko crveno, a zatim prelazi u ljubičasto. S gvajakovom tinkturom meso stručka postaje zelenkasto.

Raste u ljeto i u jesen po svim šumskim putevima u skupinama ili pojedinačno.

Prava tigrica je jestiva samo nakon što se termički obradi, sirova je otrovna. Potreban je izuzetan oprez da se ne zamijeni otrovnom panterovom muharom (lat. Amanita pantherina).^[1]

Prava tigrica ima neke primjerke s morfološkim značajkama slične biserki (lat. Amanita rubescens). Međutim, biserka mijenja boju mesa u crvenkastu, što je nepogrešivo odaje. Postoji opasnost od zamjene s panterovom muharom (lat. Amanita pantherina), od koje se bitno razlikuje glatkim rubom klobuka i narebranim vjenčićem. Panterova muhara ima blago narebran rub klobuka i gladak vjenčić, te prstenasto-gomoljasto zadebljanje stručka.