Pontormo

Giorgio Vasari pripovijeda kako je Jacopo Carucci rođen u Pontormeu, u blizini Empolija, te da je bio „melankoličan i usamljen kao mladi šegrt Bernarda Vettorija koji ga je poslao da ostane kod Leonarda da Vincija, a zatim kod Mariota Albertinellija, Piera di Cosima, i konačno, 1512. godine kod Andrea del Sarta”. Ni kod kojeg pokrovitelja nije ostao dugo, te Vasari navodi kako ne zna iz kojega razloga.

Pontormo je slikao u Firenci i oko nje, a često su mu pokrovitelji bili obitelj Medici. Za njih je freskama ukrasio salon seoske vile Medici u Poggio a Caiano (1519. – 20.), 17 km od Firenze, slikama u pastoralnom žanrovskom stilu, vrlo neuobičajene za firentinske slikare. Godine 1522., kada je kuga izbila u Firenci, Pontormo je otišao u Certosa di Galluzzo, zatvoren kartuzijanski samostan u kojem su redovnici slijedili strogi zavjete šutnje. Tamo je naslikao niz freski o patnji i uskrsnuću Krista, sada već prilično oštećenih.

 

Oštećena su mnoga Pontormova djela, uključujući lunete za klaustar u kartuzijanskom samostanu Galluzo. Sada su izloženi u zatvorenom, iako u oštećenom stanju. Možda je najtragičniji gubitak nedovršenih freski za kor bazilike sv. Lovre u Firenci koji je slikao posljednje desetljeće svoga života.^[1] Njegove su freske prikazale Sudnji dan sastavljen od neupadljivog mora uvijajućih figura. Preostali crteži, koji prikazuju bizarne i mistične vrpce tijela, imali su gotovo halucinacijski učinak.

Posjet Rimu, većim dijelom kako bi vidio Michelangelova djela, utjecao je na njegov kasniji stil. U ranijim radovima Pontormo je bio stilski mnogo bliži svom učitelju, Andreu del Sartu, te umjetničkim načelima renesansne ranog šesnaestog stoljeća. Na primjer, figure bi mu često stajale tek malo niže od sredine cjelokupne slike i bile su smještene u klasičnu arhitekturu na udobnoj udaljenosti od gledatelja. U kasnijim radovima Pontormo gledatelja dovodi gotovo neugodno blizu glavnih zbijenih likova koji lebde u oblacima draperija. To se ponajbolje može vidjeti ako usporedimo njegove dvije slike s istom tematikom, Vizitacija, jedne iz ranog i druge kasnog razdoblja, koje su prikazane desno.

Najpoznatija djela su mu ciklus fresaka Muke Kristove i oltarne slike: Prenošenje Krista, te Vizitacija.

Sliku Prenošenje Krista naslikao je za oltar crkve sv. Felicije u Firenci od 1525. – 1528. god. Na izrazito koloristički jakoj slici Krist je u sivim tonovima čime se naglašava njegova nedavna smrt. Michelangelov utjecaj je očit u kiparskom oblikovanju Kristova tijela i osobe desno s istaknutim naborima na draperiji, ali svjetlosni efekti plave i ružičaste, te nestvarni prostor u kojemu se nalaze likovi su potpuno novi. U pojačanom su kontrastu tamni okoliš atmosfere s intenzivnim bojama odjeće likova, čime su trodimenzionalno izdvojeni likovi koji nose Krista, a ostvarena je atmosfera panike i nemira.

 

 

 

 

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pontormo

• Pontormove slike, crteži i ilustracije.
• Giorgio Vasarijevi Životi (English)
• Pontormov dnevniik iz 1554.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. travnja 2007. (Wayback Machine)
• Freske u crkvi San Lorenzo.^{[neaktivna poveznica]}