Nikola I. Gorjanski

Rodio se kao najstariji sin kneza Andrije I. Gorjanskog († 1340.). Imao je braću Ivana III. i Pavla. Obnašao je dužnost mačvanskog bana od 1359. do 1375. godine. Godine 1371. oglušio se na molbe Dubrovčana koji su ga pozivali da im pomogne u sukobu protiv kneza Nikole Altomanovića.^[1] Godine 1375. kralj Ludovik ga je postavio za ugarskog palatina sa zadaćom da, uz kraljicu Elizabetu, brine o mladoj kraljevni Mariji nakon njegove smrti.

Nikolina moć i utjecaj izazvali su otpor među hrvatskim i mađarskim plemstvom. Pokušavao je poslije Ludovikove smrti bezuspješno sklopiti savez s Mlečanima kako bi obranio dalmatinske gradove od teritorijalnih pretenzija bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića. Godine 1385. inicirao je u Požegi pomirdbu s nezadovoljnim hrvatskim i ugarskim velikašima.^[2] Velikaši su bili protiv vladavine dviju kraljica i zahtjevali su da se za kralja izabere Karlo II. Drački iz dinastije Anžuvinaca. Međutim, Nikola se čvrstvo priklonio kraljicama Elizabeti i Mariji. Kada je Karlo Drački doveden u Budim kako bi bio okrunjen za kralja, Nikola I. ga je dao ubiti u veljači 1386. godine, što je izazvalo otvorenu pobunu hrvatskih i mađarskih velikaša predvođenih vranskim priorom Ivanom Paližnom i Ivanom Horvatom protiv kraljica i Nikole I. Gorjanskog.

Protivnici kraljica Elizabete i Marije postavili su u srpnju 1386. godine zasjedu kraj Gorjana, u kojoj je Nikola I. bio ubijen hrabro braneći kraljice koje su bile otete.^[3]

• Nikola I. Gorjanski – Hrvatska enciklopedija
• Nikola I. Gorjanski – Hrvatski biografski leksikon

  

Nedovršeni članak Nikola I. Gorjanski koji govori o plemiću treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.