[go: up one dir, main page]

Mihail Uljanov

ruski filmski glumac i redatelj

Mihail Aleksandrovič Uljanov (rus. Михаи́л Алекса́ндрович Улья́нов; Bergamak, 20. studenog 1927. – Moskva, 26. ožujka 2007.) bio je sovjetski i ruski glumac i redatelj, jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih osobnosti sovjetskog kazališta i kinematografije poslijeratnog razdoblja[1].

Mihail Uljanov
Mihail Uljanov 1998. godine.
Rodno imeMihail Aleksandrovič Uljanov
Rođenje20. studenog 1927.
Bergamak, Sibir, Rusija
Smrt26. ožujka 2007.
Zanimanjeglumac
filmski redatelj
WWW

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Odlikovan je kao Narodni umjetnik SSSR-a 1969. i kao Heroj socijalističkog rada 1986. godine, a posebnu nagradu na filmskom festivalu u Veneciji dobio je 1982. godine.

Izabrana filmografija

  • Kuća u kojoj živim (1957.) kao Dmitrij Fedorovič Kaširin
  • Jednostavna priča (1960.) kao Andrej Egorovič Danilov
  • Tišina (1963.) kao Pjotr Ivanovič Bikov
  • Žive i mrtve (1964.) kao Sergej Filippovič, komandant vojske
  • Predsedavajući (1964.) kao Jegor Trubnikov
  • Ledeni bljesak (1967.) kao general Aleksandar Gorbatov
  • Braća Karamazovi (1969.) kao Dmitri Karamazov
  • Let (1970.) kao general Gregori Lukianovič Čarnota
  • Oslobođenje (1969.-'71.) kao maršal Georgij Žukov
  • Naciljaj (1975.) kao maršal Georgij Žukov
  • Vojnici slobode (1977.) kao maršal Georgij Žukov
  • Privatni život (1982.) kao Sergej Nikitič Abrikosov
  • Bez svjedoka (1983.) kao On
  • Bitka za Moskvu (1985.) kao maršal Georgij Žukov
  • Uvod (1987.) kao Kim Jesenin, pisac
  • Staljingrad (1989.) kao maršal Georgij Žukov
  • Majstor i Margarita (1994.) kao Poncije Pilat
  • Sve će biti u redu! (1996.) kao djed
  • Strijelac Vorošilovog puka (1999.) kao Ivan Fjodorovič Afonin
  • Antiubojica (2002.) kao otac, šef bande

Izvori

uredi
  1. https://archive.aif.ru/archive/1662677 Preuzeto 19. svibnja 2022.