[go: up one dir, main page]
Wikipedija

Migrena

Migrena je kronična bolest obilježena recidivirajućom srednje do jako izraženom glavoboljom koja je često povezana s nizom simptoma autonomnog živčanog sustava. Ime bolesti potječe iz grčkog jezika ἡμικρανία (hemikrania), a znači "bol u jednoj polovici glave",[1] što dolazi od ἡμι- (hemi-), "pola", i κρανίον (kranion), "lubanja".[2]

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM G43.909, G43.9, G43 Uredi na Wikipodatcima
MeSH D008881 Uredi na Wikipodatcima
Glavobolja kod migrene može bitno umanjiti kvalitetu života.

Glavobolja je tipično jednostrana (zahvaća jednu polovicu glave) i pulsirajuća, a traje od 2 do 72 sata. Ostali simptomi mogu biti mučnina, povraćanje, fotofobija (osjetljivost na svjetlost), fonofobija (osjetljivost na zvukove), a bol se obično pojačava pri tjelesnoj aktivnosti.[3] Oko trećine bolesnika s migrenskim glavoboljama doživljava simptome aure: prolazne poremećaje vida, osjeta, govora ili motorike koji ukazuju na skoru pojavu glavobolje.[3]

Smatra se da migrene nastaju zbog zajedničkoga djelovanja okolišnih i genskih čimbenika.[4] U oko dvije trećine bolesnika, bolest se pojavljuje unutar obitelji.[5] Ulogu mogu imati i promjene razina hormona: prije puberteta migrena je nešto češća u dječaka nego u djevojčica, no u odraslih žena je dva do tri puta češća nego u muškaraca.[6][7] Tijekom trudnoće se sklonost migrenama obično smanjuje.[6] Točan način nastanka migrene je nepoznat, međutim ona se smatra neurovaskularnim poremećajem.[5] Prvotna teorija o nastanku je povezana s povećanom podražljivošću moždane kore i poremećenim nadzorom nad neuronima odgovornima za bol u trigeminalnom gangliju u moždanom deblu.[8]

Za početno liječenje glavobolje se preporučuju jednostavni analgetici poput ibuprofena i acetaminofena, za liječenje mučnine antiemetik, te izbjegavanje uzročnih čimbenika. U bolesnika kod kojih jednostavni analgetici nisu učinkoviti mogu se primijeniti specifični lijekovi poput triptana ili ergotamina. Širom svijeta, u nekoj životnoj dobi od migrene pati više od 10% stanovništva.

Znakovi i simptomi

uredi

Migrena se tipično očituje samoograničavajućom, recidivirajućom, jakom glavoboljom povezanom sa simptomima autonomnog živčanog sustava.[5][9] Oko 15-30% osoba koje učestalo pate od migrene predosjeća napad migrene putem simptoma aure,[10][11] a oni čije su migrene prethođene aurom, također često imaju i migrene bez aure.[12] Jačina i trajanje glavobolje, kao i njihova učestalost su različiti.[5] Napad migrene koji traje dulje od 72 sata se naziva status migrainosus.[13] Postoje četiri moguće faze migrene, premda ih bolesnik ne mora nužno sve osjećati:[3]

  1. Faza prodroma, koja se zbiva nekoliko sati ili dana prije pojave glavobolje,
  2. Faza aure, koja neposredno prethodi glavobolji,
  3. Faza boli, poznata kao faza glavobolje,
  4. Faza postdroma, koja se osjeća nakon završetka napada migrene.

Faza prodroma

uredi

Prodromalna ili najavljujuća faza se pojavljuje u oko 60% osoba s migrenama[14][15] i to dva sata do dva dana prije početka boli ili aure .[16] Simptomi prodromalne faze su različiti[17] a obuhvaćaju: promjene raspoloženja, razdražljivost, klinički izraženu depresiju ili euforiju, zamor, želju za određenom hranom, ukočenost mišića (osobito vrata), opstipaciju ili proljev, te osjetljivost na mirise ili buku.[14] Opisani simptomi se mogu pojaviti kako prije migrene s aurom, tako i prije migrene bez nje.[18]

Faza aure

uredi
Vidni fenomen nalik na krivudavi bedem tvrđave  Negativni skotom, zamućenje vida u dijelu vidnog polja 
Pozitivni skotom, uočavanje dodatnih elemenata u vidnom polju  Većinom jednostrani gubitak slike u vidnom polju 

Aura je prolazni, žarišni neurološki ispad do kojeg dolazi prije ili tijekom glavobolje.[15] Pojavljuje se postupno i obično traje manje od 60 minuta.[19] Simptomi mogu biti vidne, osjetne ili motoričke prirode, a mnogi pacijenti osjećaju i više simptoma odjednom.[20] Vidni ispadi su najčešći i pojavljuju se u do 99% slučajeva aure, a kao jedini oblik aure pojavljuju se u više od polovice bolesnika s aurom.[20] Oni se često sastoje od blještećeg skotoma (područja djelomičnog ispada vidnog polja koje svjetluca.)[15] Skotom tipično započinje u središtu vidnog polja te se širi prema rubovima u krivudavim crtama koje pacijenti opisuju poput bedema ili zidova tvrđave ili dvorca.[20] Crte su obično crno-bijele, no neki bolesnici vide i crte u bojama.[20] Neki bolesnici izgube vid u dijelu vidnog polja, što se naziva hemianopsija, dok se dugima vid zamućuje.[20]

Osjetna aura je druga po učestalosti, i pojavljuje se u 30-40% osoba s aurom.[20] Često se pojavljuje u vidu bockanja u području jedne strane ruke i šake te se širi prema području oko nosa i usta s iste strane tijela.[20] Nakon što osjet bockanja prođe, obično dolazi do obamrlosti uz gubitak propriocepcije (osjeta položaja tijela).[20] Ostali simptomi aure mogu biti: poremećaji govora, vrtoglavica, i rjeđe, motoričke tegobe.[20] Motorički simptomi ukazuju na to da se radi o hemiplegijskoj migreni, a slabost mišića, za razliku od ostalih oblika aure, često traje dulje od jednog sata.[20] Pojava aure bez naknadne glavobolje je rijetkost,[20] a naziva se tiha migrena.

Faza boli

uredi

U klasičnom obliku bolesti glavobolja je jednostrana, pulsirajuća te umjerenog do jakog intenziteta boli.[19]Obično se razvija postupno,[19] a pojačava se pri tjelesnoj aktivnosti.[3] Međutim, u više od 40% slučajeva bol može biti obostrana, često udružena s boli u vratu.[21] Obostrana je bol osobito učestala u bolesnika s migrenom bez aure, dok je rjeđa pojava boli lokalizirane u stražnjem dijelu ili na vrhu glave.[15] U odraslih bolesnika, bol obično traje 4 do 72 sata,[19] međutim u male djece često traje manje od 1 sata.[22] Učestalost napada je različita, od nekoliko tijekom života, do nekoliko tijekom tjedan dana, a u prosjeku iznosi oko jedan u mjesec dana.[23][24]

Bol je često praćena mučninom, povraćanjem, osjetljivošću na svjetlost, osjetljivošću na zvuk, osmofobijom (osjetljivošću na mirise), zamorom i razdražljivošću.[15] Migrena bazilarne arterije je obilježena neurološkim simptomima povezanima s moždanim deblom ili s neurološkim simptomima s obje strane tijela,[25] a često se javljaju vrtoglavica, omaglica i ošamućenost.[15] Mučnina se javlja u skoro 90% bolesnika, dok jedna trećina bolesnika i povraća.[26] Zbog tih simptoma, mnogim bolesnicima odgovara tamni i tihi okoliš.[26] Ostali simptomi mogu biti zamućenje vida, osjećaj začepljenosti nosa, proljev, učestalo mokrenje, bljedilo, ili znojenje.[27] Može se pojaviti i oteklina ili bolnost kože glave, kao i kočenje mišića vrata.[27] Opisani simptomi se rjeđe očituju u starijih osoba.[28]

Faza postdroma

uredi

Učinci migrene mogu potrajati nekoliko dana nakon prestanka glavobolje, što se naziva migrenski postdrom. Mnogi bolesnici opisuju osjetljivost u području u kojem su osjećali migrenoznu bol, a neki i poremećeno pamćenje tijekom nekoliko dana nakon glavobolje. Bolesnik se može osjećati umornim ili “mamurnim”, te osjećati bol u glavi, kognitivne tegobe, probavne simptome, promjene raspoloženja i slabost.[29] Neki pacijenti izjavljuju da se "nakon napada osjećaju neobično svježe ili euforično, dok drugi primjećuju depresiju i malaksalost."[30]

Uzrok

uredi

Uzrok migrene je nepoznat,[31] ali se pretpostavlja da je povezan i s okolišnim, i s genskim čimbenicima.[4] Oko dvije trećine slučajeva se pojavljuje u obiteljima,[5] a rijetko je uzrok poremećaj pojedinačnog gena.[32] S migrenom je povezan niz psihičkih poremećaja poput: kliničke depresije, anksioznosti i bipolarnih poremećaja[33] kao i mnoga biološka zbivanja ili okidači.

Genetski utjecaj

uredi

Proučavanja blizanaca ukazuju na 34 do 51% genskog utjecaja na vjerojatnost razvoja migrenskih glavobolja.[4] Ova je genska povezanost jača za migrene s aurom, nego za one bez nje.[12] Niz specifičnih inačica gena povećava vjerojatnost razvoja migrene u maloj do umjerenoj mjeri.[34]

Poremećaji pojedinačnog gena koji dovode do migrena su rijetkost.[34] Jedan od njih je obiteljska hemiplegična migrena, oblik migrene s aurom, koji se nasljeđuje autosomno dominantno.[35][36] Poremaćaji su povezani s inačicama gena koji kodiraju bjelančevine uključene u transport iona kroz staničnu membranu.[15] Drugi genski poremećaj koji uzrokuje migrenu je CADASIL sindrom ili cerebralna autosomno dominantna arteriopatija sa subkortikalnim infarktima i leukoencefalopatijom.[15]

Okidači

uredi

Razvoj migrene mogu potaknuti vanjski događaji u okolišu tzv. "okidači", čiji se utjecaj ponekad opisuje u manjem broju slučajeva[5] a ponekad u većini slučajeva.[37] Mnogi su čimbenici navođeni kao okidači, no njihova izraženost i povezanost nije u potpunosti dokazana.[37][38] Okidač se može pojaviti do 24 sata prije početka simptoma.[5]

Fiziološki utjecaji

uredi

Kao okidači često se navode stres, glad i umor (oni jednako doprinose i razvoju tenzijske glavobolje).[37] Vjerojatnost pojave migrene je povećana u doba oko menstruacije.[39] Ulogu okidača mogu također imati i drugi hormonski utjecaji, poput menarhe, uzimanja oralnih kontraceptiva, trudnoće, perimenopauze i menopauze.[40] Čini se kako je utjecaj ovih hormonskih čimbenika veći u migreni bez aure.[41] Migrene se u tipičnim slučajevima ne pojavljuju tijekom drugog tromjesečja i trećeg tromjesečja trudnoće ili nakon menopauze.[15]

Prehrambeni utjecaji

uredi

Proučavanja prehrambenih okidača pokazala su kako se dokazi uglavnom zasnivaju na subjektivnim procjenama, te da nisu dovoljno jasno definirani u smislu potvrđivanja ili isključivanja pojedinih čimbenika.[42][43] S obzirom na specifične čimbenike, čini se kako nema dokaza o utjecaju tiramina na migrenu,[44] a premda se mononatrijev glutaminat često navodi kao prehrambeni okidač[45] za to ne postoje nedvojbeni dokazi.[46]

Okolišni utjecaji

uredi

Sveukupni dokazi o utjecaju mogućih okidača iz zatvorenog i otvorenog okoliša nisu uvjerljivi, no ipak ukazuju na to kako bi bolesnici s migrenom trebali poduzeti neke preventivne mjere povezane s kvalitetom zraka i osvjetljenja u zatvorenom okolišu.[47] Premda se u prošlosti smatralo kako je migrena povezana s većom inteligencijom bolesnika, dokazano je kako to nije istina.[41]

Patofiziologija

uredi
 
Animacija kortikalno šireće depresije

Smatra se kako je migrena neurovaskularni poremećaj[5] uz dokaze koji podupiru njezin početak u mozgu te širenje na krvne žile.[48] Neki istraživači misle da veću ulogu imaju neuronski utjecaji,[49] dok su drugi mišljenja da ključnu ulogu igraju krvožilni fenomeni.[50] Drugi pak smatraju da su oba zbivanja podjednake važnosti.[51] Smatra se da su u nastanak migrene uključene i vioke razine neurotransmitera serotonina, poznatog i pod nazivom 5-hidroksitriptamin.[48]

Aura

uredi

Kortikalno šireća depresija ili šireća depresija Aristidesa Leãoa predstavlja izbijanje neuronske aktivnosti nakon kojega slijedi razdoblje mirovanja, a koje se viđa u osoba s migrenom s aurom.[52] Za njezin nastanak postoji niz objašnjenja, uključujući i aktivaciju NMDA receptora koji dovodi do ulaska kalcija u stanicu.[52] Nakon izbijanja aktivnosti dolazi do smanjenja dotoka krvi u moždanu koru zahvaćenog područja, koji traje dva do šest sati.[52] Smatra se kako širenje depolarizacije prema niže položenim dijelovima mozga dovodi do podražaja osjetnih živaca za bol u području glave i vrata.[52]

Bol

uredi

Točan način nastanka glavobolje u migreni je nepoznat.[53] Neki dokazi ukazuju na prvotnu ulogu nekih dijelova središnjeg živčanog sustava (poput moždanog debla i diencefalona),[54] dok drugi podupiru ulogu periferne aktivacije (poput one putovima osjetnih živaca koji okružuju krvne žile glave i vrata).[53] Žile koje su vjerojatno uključene u ovaj proces su: žile duralne arterije (dura mater), pije mater i izvalubanjske arterije, poput onih u koži glave.[53] Osobito značajnom se smatra uloga vazodilatacije izvalubanjskih arterija.[55]

Dijagnoza

uredi

Dijagnoza migrene se postavlja na osnovi znakova i simptoma.[5] Kako bi se isključili drugi uzroci glavobolje ponekad se izvode slikovne pretrage.[5] Smatra se kako u velikog broja osoba s migrenom dijagnoza nije postavljena.[5]

Dijagnoza migrene bez aure, prema International Headache Society, može se postaviti prema sljedećim kriterijima, tzv. "5, 4, 3, 2, 1 kriterijima":[3]

  • Pet ili više napada — za migrenu s aurom, za postavljanje dijagnoze dovoljna su dva.
  • Trajanje glavobolje od četiri sata do tri dana
  • Dva ili više od sljedećeg:
    • Jednostranost (zahvaćanje polovice glave);
    • Pulsiranje;
    • "Umjerena do jaka bol";
    • "Pojačanje boli uobičajenim tjelesnim aktivnostima, ili njihovo izbjegavanje zbog boli"
  • Jedno od sljedećeg:

Vjerojatnost dijagnoze povećava se s postojanjem fotofobije, mučnine ili nesposobnosti za rad/učenje tijekom jednog dana.[56] Vjerojatnost da se radi o migreni u bolesnika koji osjećaju četiri od pet simptoma, a to su: pulsirajuća glavobolja, trajanje 4-72 sata, bol u jednoj strani glave, mučnina ili ometanje životnih aktivnosti, iznosi 92%.[11] U osoba s manje od tri navedena simptoma, vjerojatnost da se radi o migreni iznosi 17%.[11]

Klasifikacija

uredi

Migrene su po prvi puta sveobuhvatno klasificirane 1988.,[12] a najnovija nadopuna International Headache Societyja potječe iz 2004.[3] Prema toj klasifikaciji migrena se, uz tenzijsku glavobolju i cluster glavobolju klasificira kao primarna glavobolja.[57]

Migrene se dijele u sedam podskupina (od kojih se neke dijele još više):

  • Migrena bez aure ili "obična migrena", obuhvaća migrenske glavobolje koje nisu praćene aurom.
  • Migrena s aurom ili "klasična migrena", obično obuhvaća migrenske glavobolje praćene aurom. Rjeđa je pojava aure bez glavobolje ili s glavoboljom koja nije migrenskog tipa. Druge dvije inačice su obiteljska hemiplegična migrena i sporadična hemiplegična migrena, kod kojih bolesnik ima migrene s aurom i pratećom motoričkom slabošću. Ako je bliski rođak bolovao od iste bolesti, ona se naziva "obiteljskom", u ostalim slučajevima se naziva "sporadičnom". Još jedna inačica je migrena bazilarnog oblika, kod koje su glavobolja i aura praćene disartrijom (poteškoćama u govoru), vrtoglavicom, tinitusom, ili nizom drugih simptoma povezanih s moždanim deblom, ali ne i motoričkom slabošću. Smatralo se kako se ovaj oblik glavobolje uzrokovam spazmom bazilarne arterije, koja opskrbljuje moždano deblo.[25]
  • Periodični simptomi koji u djetinjstvu često prethode migreni su sindrom cikličkog povraćanja (povremeni napadi jakog povraćanja), abdominalna migrena (abdominalna bol, obično praćena mučninom) i benigna paroksizmalna vrtoglavica dječje dobi (povremeni napadi vrtoglavice).
  • Retinalna migrena je ona kod koje su migrenske glavobolje praćene poremećajima vida ili čak privremenom sljepoćom na jedno oko.
  • Komplicirana migrena je ona kod koje su migrenske glavobolje i/ili aure dugotrajne ili neuobičajeno učestale ili povezane s konvulzijama ili oštećenjem mozga.
  • Vjerojatna migrena je stanje s nekim osobinama migrene, no kod kojeg ne postoji dovoljno dokaza da bi se dijganoza migrene mogla sa sigurnošću postaviti (u okolnostima istovremene pretjerane primjene lijekova).
  • Kronična migrena je komplikacija migrene, a radi se o glavobolji koja ispunjava kriterije “migrenske glavobolje” a traje kroz dulje vremensko razdoblje, točnije 15 dana/mjesec ili dulje tijekom dulje od 3 mjeseca.[58]

Abdominalna migrena

uredi

Dijagnoza abdominalne migrene je sporna.[59] Neki dokazi ukazuju da recidivirajući napadi abdominalne boli, a bez pojave glavobolje, mogu biti migrenoznog tipa[59][60] ili se može raditi o prethodnici migrene.[12] Ovim napadima boli mogu ili ne moraju prethoditi prodromi nalik na prodrome migrene, a tipično trajanje im se mjeri u minutama ili satima.[59] Često se pojavljuju u osoba koje navode da imaju tipične migrene osobno, ili u obitelji.[59] Ostali simptomi koje se smatra prethodnicima abdominalne migrene smatraju se: sindrom cikličkog povraćanja i benigna paroksizmalna vrtoglavica dječje dobi.[12]

Diferencijalna dijagnoza

uredi

Ostali zdravstveni poremećaji koji mogu uzrokovati simptome slične migrenskoj glavobolji su: temporalni arteritis, cluster glavobolja, akutni glaukom, meningitis i subarahnoidalno krvarenje.[11] Temporalni se arteritis tipično javlja u osoba iznad 50 godina života i očituje se s boli u području iznad sljepoočice, cluster glavobolje se očituju začepljenošću jedne nosnice, suzenjem i jakom boli u području očne duplje, akutni glaukom je povezan s vidnim tegobama, meningitis s vrućicom, a subarahnoidalno krvarenje vrlo naglim razvojem boli.[11] tenzijske glavobolje se tipično pojavljuju obostrano, bez osjećaja pulsacije i slabijeg su intenziteta.[11]

Prevencija

uredi

Preventivne mjere za liječenje migrene obuhvaćaju: lijekove, prehrambene dodatke, promjene u načinu života i kirurške postupke. Preventivne mjere se preporučuju u bolesnika koji imaju glavobolje tijekom više od dva dana tjedno, koje ne podnose lijekove kojima se liječe akutni napadi, ili u onih s jakim napadima koje je teško nadzirati.[11]

Cilj je smanjiti učestalost, bolnost i/ili trajanje migrene, te povećanje učinkovitosti do tada neuspješnog liječenja.[61] Drugi razlog za prevenciju je izbjegavanje glavobolje zbog pretjeranog uzimanja lijekova. Ova je tegoba česta i može dovesti do kronične svakodnevne glavobolje.[62][63]

Lijekovi

uredi
 
U prevenciji migrene pokazao se učinkovitim ekstrakt korijena biljke repuha (Petasites hybridus).[64]

Lijekovi za prevenciju migrene se smatraju učinkovitima ako smanjuju učestalost ili izraženost napada migrene za barem 50%.[65] Prema prilično čvrstim smjernicama, lijekovi s najvećom učinkovitosti su topiramat, divalproex/natrijev valproat, propranolol i metoprolol, koji se primjenjuju kao prva linija liječenja.[66] Preporuke glede učinkovitosti gabapentina su različite.[66] Za prevenciju migrene i smanjenje učestalosti i izraženosti napada učinkovit je i timolol, dok je frovatriptan učinkovit za prevenciju menstrualne migrene.[66] Amitriptilin i venlafaxin su pokazali određenu učinkovitost.[67] Utvrđeno je i kako je botox učinkovit u bolesnika s kroničnim, ali ne i u bolesnika s povremenim migrenama.[68]

Alternativni načini liječenja

uredi

Pri liječenju migrene akupunktura se pokazala učinkovitom. Međutim, "prava" akupunktura nije ništa učinkovitija od prividne, no i “prava” i prividna akupunktura se čine učinkovitijima od uobičajenih postupaka, s manje neželjenih učinaka od profilaktičke primjene lijekova.[69] U prevenciji migrenskih glavobolja jednako učinkoviti poput primjene propranolola ili topiramata mogu biti i kiropraktički postupci, fizioterapija, masaža i opuštanje, međutim u istraživanju njihovog učinka postoje problemi u metodologiji.[70] Postoje i neki pokusni dokazi o povoljnom djelovanju magnezija, koenzima Q10, riboflavina, vitamina B12,[71] i povratića (Tanacetum parthenium), premda su za potvrdu ovih preliminarnih rezultata potrebna bolje osmišljena istraživanja.[72] Od alternativnih metoda liječenja, najbolji su postojeći dokazi o učinkovitosti repuha (Petasites hybridus).[73]

Sredstva i kirurško liječenje

uredi

Metode poput biofeedbacka i neurostimulacije, imaju neke prednosti u prevenciji migrene, uglavnom u slučajevima u kojima su uobičajeni lijekovi protiv migrene kontraindicirani, ili u slučajevima pretjeranog uzimanja lijekova. Biofeedback pomaže bolesnicima da osvijeste neke fiziološke parametre kako bi ih mogli kontrolirati i pokušati se opustiti, te može biti učinkovit u liječenju migrene.[74][75] Neurostimulacija je metoda korištenja ugradbenih neurostimulatora sličnih pacemakerima za liječenje tvrdokornih migrena, koja u teškim slučajevima pokazuje ohrabrujuće rezultate.[76][77] U bolesnika čije se stanje ne popravlja nakon liječenja lijekovima, postoji mogućnost kirurškog zahvata, u koje spada dekompresija određenih živaca u području glave i vrata.[78]

Postupci

uredi

Tri su glavna pristupa liječenju: izbjegavanje okolišnih okidača, akutno simptomatsko liječenje i farmakološka prevencija.[5] Lijekovi su učinkovitiji ako se primjene što ranije tijekom napada.[5] Učestala primjena lijekova može dovesti do glavobolje zbog pretjeranog uzimanja lijekova, kod koje glavobolje postaju sve učestalije i sve izraženije.[3] Do toga može doći kod primjene triptana, ergotamina i analgetika, osobito narkotičnih analgetika.[3]

Analgetici

uredi

Za početno liječenje u slučajevima blagih do umjereno izraženih simptoma preporučuju se jednostavni analgetici poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) ili kombinacija acetaminofena, acetilsalicilne kiseline i kofeina.[11] U prilog primjene NSAID-a postoji niz dokaza. U oko polovice bolesnika učinkovitim se za smanjenje boli pokazao ibuprofen,[79] kao i diklofenak.[80]

Aspirin može ublažiti umjerenu do jaku bol kod migrene, s učinkovitošću sličnom sumatriptanu.[81] Intravenski se može primijeniti ketorolak.[11] Još jedan učinkoviti lijek je paracetamol (poznat i pod imenom acetaminofen), sam ili u kombinaciji s metoklopramidom, uz malu opasnost od neželjnih učinaka.[82] Za primjenu u trudnoći, acetaminofen i metoklopramid se smatraju jednako sigurnima kao i NSAID-i, sve do trećeg tromjesečja.[11]

Triptani

uredi

Triptani poput sumatriptana učinkovito djeluju na bol i mučninu u do 75% bolesnika.[5][83] Njihova se primjena preporučuje za početno liječenje u bolesnika s umjerenom do jakom boli ili u onih sa slabijim simptomima, a koji ne odgovaraju na jednostavne analgetike.[11] Za primjenu postoje različiti oblici, od tableta, injekcija, nosnog raspršivača i topivih pastila.[5] Čini se kako su svi triptani podjednako učinkoviti, uz slične neželjene učinke. U pojedinih bolesnika međutim, pojedini triptani imaju bolji učinak.[11] Većina neželjenih učinaka je blaga, poput crvenjenja lica, međutim u rijetkim slučajevima došlo je i do ishemije miokarda.[5] Zbog toga se njihova primjena ne preporučuje u bolesnika s kardiovaskularnom bolešću.[11] Premda se odavno ne preporučuje njihova primjena u bolesnika s bazilarnom migrenom, za ovu predostrožnost u toj skupini nema specifičnih dokaza o štetnosti.[25] Triptani ne uzrokuju ovisnost, ali ako se primjenjuju dulje od 10 dana mjesečno, mogu uzrokovati simptome glavobolje zbog pretjerane primjene.[84]

Ergotamini

uredi

Ergotamin i dihidroergotamin su lijekovi starije generacije koji se još uvijek propisuju za liječenje migrene, potonji u obliku nosnog raspršivača i injekcija.[5] Čini se kako su jednako učinkoviti kao i triptani,[85] jeftiniji su,[86] a neželjeni učinci koje uzrokuju su bezazleni.[87] Čini se kako su u najtežim slučajevima, poput status migrenosusa, najučinkovitiji oblik liječenja.[87]

Ostalo

uredi

Druge mogućnosti liječenja su intravenska primjena metoklopramida ili intranazalna primjena lidokaina.[11] Metoklopramid se preporučuje za primjenu na odjelima hitne pomoći.[11] Samo jedna doza intravenski primijenjenog deksametazona, uz uobičajeno liječenje napada migrene, povezana je s 26%-tnim smanjenjem recidiva u narednih 72 sata.[88] Dokazi ne podupiru učinkovitost manipulacije kralješnicom u liječenju napada migrene koja već traje.[89] Primjena opioida ili barbiturata se ne preporučuje.[11]

Prognoza

uredi

Dugoročna je prognoza u bolesnika s migrenom različita.[9] Većina bolesnika zbog bolesti ima razdoblja smanjene kvalitetete života i radne učinkovitosti,[5] ali u većini slučajeva bolest je prilično bezazlena,[9] te nije povezana s povećanom opasnošću od smrtnog ishoda.[90] Postoje četiri glavna obrasca razvoja bolesti: simptomi se mogu u potpunosti povući, simptomi mogu trajati ali se s vremenom učestalost smanjuje, simptomi mogu trajati s istom učestalošću i izraženošću, ili napadi mogu postati sve učestaliji i izraženiji.[9]

Čini se kako migrene s aurom predstavljaju čimbenik rizika za razvoj ishemijskog moždanog udara[91] podvostučujući njegovu vjerojatnost.[92] Ova je opasnost dodatno povećana u mladih odraslih osoba, žena, uz primjenu hormonske kontracepcije i uz pušenje.[91] Također se čini kako postoji povezanost s disekcijom vratnih arterija.[93] Prema dostupnim podacima doima se da migrene bez aure ne predstavljaju čimbenik rizika.[94] Uz postojanje samo jednog istraživanja, koje podupire povezanost sa srčanim tegobama, ipak se o ovoj vezi ne mogu izvoditi zaključci.[91] Preventivno liječenje bolesnika s migrenom s aurom može spriječiti s njome povezani moždani udar.[95]

Epidemiologija

uredi
 
Onesposobljenost za migrenu na 100,000  stanovnika u 2002.

Širom svijeta, od migrena boluje više od 10% stanovništva.[31] U Sjedinjenim Američkim Državama, svake godine od migrene obolijeva oko 6% muškaraca i 18% žena, uz opasnost od razvoja migrene tijekom života od oko 18%, odnosno 43%.[5] U Europi, u neko doba života od migrene boluje 12–28% stanovnika, od čega oko 6–15% odraslih muškaraca i 14–35% odraslih žena ima najmanje jedan napad godišnje.[7] Učestalost migrena je nešto manja u Aziji i Africi, nego u zapadnim zemljama.[41][96] Kroničnu migrenu ima oko 1.4 do 2.2% stanovništva.[97]

 
Incidencija migrene po dobi i spolu.

Ovi grafikoni prilično ovise o dobi: migrena najčešće započinje u dobi između 15 i 24 godine, a najučestalija je u osoba životne dobi od 35 do 45 godina.[5] Od djece, oko 1.7% u dobi od 7 godina i 3.9% u dobi između 7 i 15 godina boluje od migrene, a bolest je prije puberteta nešto učestalija u dječaka.[98] Tijekom adolescencije, migrena postaje učestalija u žena,[98] te ostaje takvom do kraja života, uz dvostruko više oboljelih starijih žena nego muškaraca.[99] U žena je migrena bez aure učestalija od migrene s aurom, no u muškaraca se oba oblika pojavljuju s jednakom učestalošću.[41]

Tijekom perimenopauze se simptomi često pojačavaju, da bi kasnije oslabili.[99] U oko dvije trećine starijih bolesnika simptomi se smiruju, ali se u 3-10% bolesnika ne povlače.[28]


Povijest

uredi
 
Glavobolja, George Cruikshank (1819.)

Rani opis koji se podudara s migrenom nalazi se u dokumentu Ebers papyrus, napisanome oko 1200. pr. Kr. u starom Egiptu.[100] U rukopisima Hipokratove medicinske škole iz 200. pr. Kr. opisana je vidna aura koja može prethoditi glavobolji i djelomično olakšanje do kojeg dolazi nakom povraćanja.[101]

 
Trepanirana lubanja iz željeznog doba. Opseg otvora u lubanji je gladak uslijed urastanja novostvorenog koštanog tkiva, ukazujući na to da je bolesnik preživjeo operaciju.

Opis Aretaeusa iz Kapadocije iz drugog stoljeća dijeli glavobolje na tri vrste: cefalalgiju, cefaleu i heterokraniju.[102] Galen iz Pergamona rabio je izraz hemikranija (polovica glave), iz kojeg je u konačnici izveden naziv migrena.[102] On je također pretpostavio da bol nastaje iz moždanih ovojnica i krvnih žila glave.[101]

Godine 1887., francuski enciklopedist Louis Hyacinthe Thomas,[101] podijelio je migrenu na dva oblika, kako se i danas dijeli - na migrenu s aurom (migraine ophthalmique) i na migrenu bez aure (migraine vulgaire).

Trepanacija je operacija otvaranja kostiju lubanje bušenjem otvora, a izvodila se kao terapija protiv migrene još 7000 godina pr. Kr.[100]Premda su bolesnici ponekad preživjeli zahvat, mnogi su umrli zbog posljedične infekcije.[103] Pretpostavljalo se da se trepanacijom iz glave oslobađaju zli duhovi.[104] U 17. stoljeću William Harvey je preporučivao trepanaciju kao način liječenja migrene.[105]

Premda su iskušani mnogi načini liječenja migrene, tek je 1868. započela primjena tvari koja se u konačnici pokazala učinkovitom.[101] Radilo se o gljivici ergotu (Claviceps purpurea) iz koje je 1918. izoliran ergotamin.[106] Godine 1959. razvijen je metisergid, a 1988. i prvi triptan, sumatriptan.[106] Tijekom 20. stoljeća bolje osmišljenim istraživanjima pronađeni su i potvrđeni učinkovitiji preventivni postupci.[101]

Društvo i kultura

uredi

Migrena predstavlja značajan izvor troškova liječenja i gubitka učinkovitosti. Procjenjuje se kako je to najskuplja neurološka bolest u Europskoj uniji, na koju se troši više od 27 milijardi € godišnje.[107] U SAD-u se neposredni troškovi procjenjuju na 17 milijardi $.[108] Skoro desetina ovog iznosa otpada na cijenu triptana.[108] Posredni troškovi iznose oko 15 milijardi $, od čega najviše otpada na izostanke s radnog mjesta.[108] U bolesnika koji rade s migrenom, učinkovitost je smanjena za oko jednu trećinu.[107] Negativni se učinci često odražavaju i na bolesnikovu obitelj.[107]

Istraživanja

uredi

Postoje dokazi da peptidi povezani s kalcitoninskim genom (CGRPs) igraju značajnu ulogu u patogenezi boli povezane s migrenom.[11] U svrhu liječenja migrene vršena su in vitro i klinička istraživanja s antagonistima receptora za CGRP, kao što je olcegepant i telcagepant.[109] Godine 2011. Merck je zaustavio treću fazu kliničkog istraživanja svojeg ispitivanog lijeka telgacepanta.[110] Tretman metodom transkranijalne magnetske stimulacije pokazuje obećavajuće rezultate.[11]

Literatura

uredi
  • Olesen, Jes. 2006. The headaches. 3 izdanje. Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. ISBN 9780781754002

Izvori

uredi
  1. ↑ Liddell, Henry George; Scott, Robert. ἡμικρανία. A Greek-English Lexicon on Perseus
  2. ↑ Anderson, Kenneth; Anderson, Lois E.; Glanze, Walter D. 1994. Mosby's Medical, Nursing, and Allied Health Dictionary. 4. izdanje izdanje. Mosby. str. str. 998. ISBN 978-0-8151-6111-0
  3. ↑ a b c d e f g h Headache Classification Subcommittee of the International Headache Society. 2004. The International Classification of Headache Disorders: 2. izdanje. Cephalalgia. svezak 24 (dodatak 1): str. 9.–160. doi:10.1111/j.1468-2982.2004.00653.x. PMID 14979299 as PDF  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. listopada 2007. (Wayback Machine)
  4. ↑ a b c Piane, M; Lulli, P; Farinelli, I; Simeoni, S; De Filippis, S; Patacchioli, FR; Martelletti, P. Prosinac 2007. Genetics of migraine and pharmacogenomics: some considerations. The journal of headache and pain. svezak 8 (broj 6): str. 334.–339. PMID 18058067
  5. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t Bartleson JD, Cutrer FM. Svibanj 2010. Migraine update. Diagnosis and treatment. Minn Med. svezak 93 (broj 5): str. 36.–41. PMID 20572569
  6. ↑ a b Lay CL, Broner SW. Svibanj 2009. Migraine in women. Neurologic Clinics. svezak 27 (broj 2): str. 503.–511. doi:10.1016/j.ncl.2009.01.002. PMID 19289228
  7. ↑ a b Stovner LJ, Zwart JA, Hagen K, Terwindt GM, Pascual J. Travanj 2006. Epidemiology of headache in Europe. European Journal of Neurology. svezak 13 (broj 4): str. 333.–345. doi:10.1111/j.1468-1331.2006.01184.x. PMID 16643310CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. ↑ Dodick DW, Gargus JJ. Kolovoz 2008. Why migraines strike. Sci. Am. svezak 299 (broj 2): str. 56.–63. Bibcode:2008SciAm.299b..56D. doi:10.1038/scientificamerican0808-56. PMID 18666680
  9. ↑ a b c d Bigal, ME; Lipton, RB. Lipanj 2008. The prognosis of migraine. Current opinion in neurology. svezak 21 (broj 3): str. 301.–308. doi:10.1097/WCO.0b013e328300c6f5. PMID 18451714
  10. ↑ Gutman, Sharon A. 2008. Quick reference neuroscience for rehabilitation professionals : the essential neurologic principles underlying rehabilitation practice. 2nd izdanje. SLACK. Thorofare, NJ. str. 231. ISBN 9781556428005
  11. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r Gilmore, B; Michael, M. 1. veljače 2011. Treatment of acute migraine headache. American family physician. svezak 83 (broj 3): str. 271.-280. PMID 21302868
  12. ↑ a b c d e The Headaches, str. 232.-233.
  13. ↑ al.], ed. Jes Olesen, ... [et. 2006. The headaches. 3. ed. izdanje. izdavač: Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. str. 512. ISBN 9780781754002 |edition= sadrži dodatni tekst (pomoć)CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  14. ↑ a b Rae-Grant, [edited by] D. Joanne Lynn, Herbert B. Newton, Alexander D. 2004. The 5-minute neurology consult. izdavač: Lippincott Williams &Wilkins. Philadelphia. str. 26. ISBN 9780683307238CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  15. ↑ a b c d e f g h i Aminoff, Roger P. Simon, David A. Greenberg, Michael J. 2009. Clinical neurology. 7. izdanje izdanje. izdavač: Lange Medical Books/McGraw-Hill. New York, N.Y. str. str. 85.–88. ISBN 9780071664332
  16. ↑ Buzzi, MG; Cologno, D; Formisano, R; Rossi, P. rujan – prosinac 2005. Prodromes and the early phase of the migraine attack: therapeutic relevance. Functional neurology. svezak 20 (broj 4): str. 179.–183. PMID 16483458 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  17. ↑ Rossi, P; Ambrosini, A; Buzzi, MG. rujan – prosinac 2005. Prodromes and predictors of migraine attack. Functional neurology. svezak 20 (broj 4): str. 185.–191. PMID 16483459 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  18. ↑ Samuels, Allan H. Ropper, Martin A. 2009. Adams and Victor's principles of neurology. 9. izdanje izdanje. izdavač: McGraw-Hill Medical. New York. str. poglavlje 10. ISBN 9780071499927
  19. ↑ a b c d Tintinalli, Judith E. 2010. Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide (Emergency Medicine (Tintinalli)). izdavač: McGraw-Hill Companies. New York. str. str. 1116. – 1117. ISBN 0-07-148480-9
  20. ↑ a b c d e f g h i j k The Headaches str. 407. - 419.
  21. ↑ Tepper, edited by Stewart J. Tepper, Deborah E. The Cleveland Clinic manual of headache therapy. Springer. New York. str. 6. ISBN 9781461401780CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  22. ↑ Bigal, ME; Arruda, MA. Srpanj 2010. Migraine in the pediatric population--evolving concepts. Headache. svezak 50 (broj 7): str. 1130.–1143. PMID 20572878
  23. ↑ al.], ed. Jes Olesen, ... [et. 2006. The headaches. 3. izdanje izdanje. izdavač: Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. str. 238. ISBN 9780781754002CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  24. ↑ Dalessio, edited by Stephen D. Silberstein, Richard B. Lipton, Donald J. 2001. Wolff's headache and other head pain. 7. izdanje izdanje. izdavač: Oxford University Press. Oxford. str. 122. ISBN 9780195135183CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  25. ↑ a b c Kaniecki, RG. Lipanj 2009. Basilar-type migraine. Current pain and headache reports. svezak 13 (broj 3): str. 217. – 220. PMID 19457282
  26. ↑ a b Walton, edited by Robert P. Lisak ...  ; foreword by John; i dr. 2009. International neurology : a clinical approach. izdavač: Wiley-Blackwell. Chichester, UK. str. 670. ISBN 9781405157384 Eksplicitna upotreba et al. u: |first= (pomoć)CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  27. ↑ a b contributors, edited by Joel S. Glaser ; with 20. 1999. Neuro-ophthalmology. 3. izdanje izdanje. izdavač: Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. str. 555. ISBN 9780781717298CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  28. ↑ a b Malamut, edited by Joseph I. Sirven, Barbara L. 2008. Clinical neurology of the older adult. 2. izdanje izdanje. Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. str. 197. ISBN 9780781769471CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  29. ↑ Kelman L. Veljača 2006. The postdrome of the acute migraine attack. Cephalalgia. svezak 26 (broj 2): str. 214. – 220. doi:10.1111/j.1468-2982.2005.01026.x. PMID 16426278
  30. ↑ Halpern, Audrey L.; Silberstein, Stephen D. 2005. Ch. 9: The Migraine Attack—A Clinical Description. Kaplan PW, Fisher RS (ur.). Imitators of Epilepsy. 2. izdanje izdanje. Demos Medical. New York. ISBN 1-888799-83-8. NBK7326CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  31. ↑ a b Robbins MS, Lipton RB. Travanj 2010. The epidemiology of primary headache disorders. Semin Neurol. svezak 30 (broj 2): str. 107.–119. doi:10.1055/s-0030-1249220. PMID 20352581
  32. ↑ Schürks, M. Siječanj 2012. Genetics of migraine in the age of genome-wide association studies. The journal of headache and pain. svezak 13 (broj 1): str. 1.–9. doi:10.1007/s10194-011-0399-0. PMC 3253157. PMID 22072275
  33. ↑ The Headaches, str. 246. – 247.
  34. ↑ a b Schürks, M. Siječanj 2012. Genetics of migraine in the age of genome-wide association studies. The journal of headache and pain. svezak 13 (broj 1): str. 1. – 9. PMID 22072275
  35. ↑ de Vries, B; Frants, RR; Ferrari, MD; van den Maagdenberg, AM. Srpanj 2009. Molecular genetics of migraine. Human genetics. svezak 126 (broj 1): str. 115. – 132. PMID 19455354
  36. ↑ Montagna, P. Rujan 2008. Migraine genetics. Expert review of neurotherapeutics. svezak 8 (broj 9): str. 1321.–1330. PMID 18759544
  37. ↑ a b c Levy D, Strassman AM, Burstein R. Lipanj 2009. A critical view on the role of migraine triggers in the genesis of migraine pain. Headache. svezak 49 (broj 6): str. 953.–957. doi:10.1111/j.1526-4610.2009.01444.x. PMID 19545256CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  38. ↑ Martin PR. Lipanj 2010. Behavioral management of migraine headache triggers: learning to cope with triggers. Curr Pain Headache Rep. svezak 14 (broj 3): str. 221.–227. doi:10.1007/s11916-010-0112-z. PMID 20425190
  39. ↑ MacGregor, EA. 1. listopada 2010. Prevention and treatment of menstrual migraine. Drugs. svezak 70 (broj 14): str. 1799.–1818. doi:10.2165/11538090-000000000-00000. PMID 20836574
  40. ↑ Lay, CL; Broner, SW. Svibanj 2009. Migraine in women. Neurologic Clinics. svezak 27 (broj 2): str. 503.–511. doi:10.1016/j.ncl.2009.01.002. PMID 19289228
  41. ↑ a b c d The Headaches str. 238.-240.
  42. ↑ Rockett, FC; de Oliveira, VR; Castro, K; Chaves, ML; Perla Ada, S; Perry, ID. Lipanj 2012. Dietary aspects of migraine trigger factors. Nutrition reviews. svezak 70 (broj 6): str. 337.–356. PMID 22646127
  43. ↑ Holzhammer J, Wöber C. Travanj 2006. [Alimentary trigger factors that provoke migraine and tension-type headache]. Schmerz (njemački). svezak 20 (broj 2): str. 151—159. doi:10.1007/s00482-005-0390-2. PMID 15806385
  44. ↑ Jansen SC, van Dusseldorp M, Bottema KC, Dubois AE. Rujan 2003. Intolerance to dietary biogenic amines: a review. Annals of Allergy, Asthma & Immunology. svezak 91 (broj 3): str. 233.–240., quiz 241–2, 296. doi:10.1016/S1081-1206(10)63523-5. PMID 14533654. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2007. Pristupljeno 20. prosinca 2012.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  45. ↑ Sun-Edelstein C, Mauskop A. Lipanj 2009. Foods and supplements in the management of migraine headaches. The Clinical Journal of Pain. svezak 25 (broj 5): str. 446.–452. doi:10.1097/AJP.0b013e31819a6f65. PMID 19454881
  46. ↑ Freeman M. Rujan 2006. Reconsidering the effects of monosodium glutamate: a literature review. J Am Acad Nurse Pract. sezak 18 (broj 10): str. 482–486. doi:10.1111/j.1745-7599.2006.00160.x. PMID 16999713
  47. ↑ Friedman DI, De ver Dye T. Lipanj 2009. Migraine and the environment. Headache. svezak 49 (broj 6): str. 941. – 952. doi:10.1111/j.1526-4610.2009.01443.x. PMID 19545255
  48. ↑ a b The Headaches poglavlje 29, str. 276.
  49. ↑ Goadsby, PJ. Siječanj 2009. The vascular theory of migraine--a great story wrecked by the facts. Brain : a journal of neurology. str. 132. (Pt 1): str. 6.–7. PMID 19098031
  50. ↑ Brennan, KC; Charles, A. Lipanj 2010. An update on the blood vessel in migraine. Current opinion in neurology. svezak 23 (broj 3): str. 266.–274. PMID 20216215
  51. ↑ Dodick, DW. Travanj 2008. Examining the essence of migraine--is it the blood vessel or the brain? A debate. Headache. svezak 48 (broj 4): str. 661.–667. PMID 18377395
  52. ↑ a b c d The Headaches, poglavlje 28, str. 269.-272.
  53. ↑ a b c Olesen, J; Burstein, R; Ashina, M; Tfelt-Hansen, P. Srpanj 2009. Origin of pain in migraine: evidence for peripheral sensitiyation. Lancet neurology. svezak 8 (broj 7): str. 679—690. PMID 19539239
  54. ↑ Akerman, S; Holland, PR; Goadsby, PJ. 20. rujna 2011. Diencephalic and brainstem mechanisms in migraine. Nature reviews. Neuroscience. svezak 12 (broj 10): str. 570.–584. PMID 21931334
  55. ↑ Shevel, E. Ožujak 2011. The extracranial vascular theory of migraine--a great story confirmed by the facts. Headache. svezak 51 (broj 3): str. 409.–417. PMID 21352215
  56. ↑ Cousins, G; Hijazze, S; Van de Laar, FA; Fahey, T. srpanj-kolovoz 2011-. Diagnostic accuracy of the ID Migraine: a systematic review and meta-analysis. Headache. svezak 51 (broj 7): str. 1140.–1148. doi:10.1111/j.1526-4610.2011.01916.x. PMID 21649653 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  57. ↑ Nappi, G. Rujan 2005. Introduction to the new International Classification of Headache Disorders. The journal of headache and pain. svezak 6 (broj 4): str. 203.–204. PMID 16362664
  58. ↑ Negro, A; Rocchietti-March, M; Fiorillo, M; Martelletti, P. Prosinac 2011. Chronic migraine: current concepts and ongoing treatments. European review for medical and pharmacological sciences. svezak 15 (broj 12): str. 1401.–1420. PMID 22288302
  59. ↑ a b c d Davidoff, Robert A. 2002. Migraine : manifestations, pathogenesis, and management. 2nd izdanje. Oxford Univ. Press. Oxford [u.a.]. str. str. 81. ISBN 9780195137057
  60. ↑ Russell, G; Abu-Arafeh, I; Symon, DN. 2002. Abdominal migraine: evidence for existence and treatment options. Paediatric drugs. svezak 4 (broj 1): str. 1.–8. PMID 11817981
  61. ↑ Modi S, Lowder DM. Siječanj 2006. Medications for migraine prophylaxis. American Family Physician. svezak 73 (broj 1): str. 72.–78. PMID 16417067
  62. ↑ Diener HC, Limmroth V. Kolovoz 2004. Medication-overuse headache: a worldwide problem. Lancet Neurology. svezak 3 (broj 8): str. 475.–483. doi:10.1016/S1474-4422(04)00824-5. PMID 15261608
  63. ↑ Fritsche, Guenther; Diener, Hans-Christoph. 2002. Medication overuse headaches – what is new?. Expert Opinion on Drug Safety. svezak 1 (broj 4): 331–8. doi:10.1517/14740338.1.4.331. PMID 12904133
  64. ↑ Pringsheim T, Davenport W, Mackie G, et al. Canadian Headache Society guideline for migraine prophylaxis. Can J Neurol Sci. ožujak 2012. ;39(2 dodatak 2):S1-59. PMID 22683887
  65. ↑ Kaniecki R, Lucas S. 2004. Treatment of primary headache: preventive treatment of migraine. Standards of care for headache diagnosis and treatment. National Headache Foundation. Chicago. str. str. 40.–52.
  66. ↑ a b c Loder, E; Burch, R; Rizzoli, P. Lipanj 2012. The 2012 AHS/AAN guidelines for prevention of episodic migraine: a summary and comparison with other recent clinical practice guidelines. Headache. svezak 52 (broj 6): str. 930.–945. PMID 22671714
  67. ↑ Silberstein, SD; Holland, S; Freitag, F; Dodick, DW; Argoff, C; Ashman, E. 24. travnja 2012. Evidence-based guideline update: pharmacologic treatment for episodic migraine prevention in adults: report of the Quality Standards Subcommittee of the American Academy of Neurology and the American Headache Society. Neurology. svezak 78 (broj 17): str. 1337.–1345. PMID 22529202
  68. ↑ Jackson JL, Kuriyama A, Hayashino Y. Travanj 2012. Botulinum toxin A for prophylactic treatment of migraine and tension headaches in adults: a meta-analysis. JAMA. svezak 307 (broj 16): str. 1736.–1745. doi:10.1001/jama.2012.505. PMID 22535858CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  69. ↑ Linde, K; Allais, G; Brinkhaus, B; Manheimer, E; Vickers, A; White, AR. 2009. Linde, Klaus (ur.). Acupuncture for migraine prophylaxis. Cochrane Database of Systematic Reviews (Online) (broj 1): str. CD001218. doi:10.1002/14651858.CD001218.pub2. PMC 3099267. PMID 19160193
  70. ↑ Chaibi, Aleksander; Tuchin, Peter J.; Russell, Michael Bjørn. 2011. Manual therapies for migraine: A systematic review. The Journal of Headache and Pain. svezak 12 (broj 2): str. 127.–133. doi:10.1007/s10194-011-0296-6. PMC 3072494. PMID 21298314
  71. ↑ Bianchi, A; Salomone, S; Caraci, F; Pizza, V; Bernardini, R; Damato, C. 2004. Role of Magnesium, Coenzyme Q10, Riboflavin, and Vitamin B12 in Migraine Prophylaxis. Vitamins and hormones. Vitamins & Hormones. svezak 69: 297–312. doi:10.1016/S0083-6729(04)69011-X. ISBN 978-0-12-709869-2. PMID 15196887
  72. ↑ Rios, Juanita; Passe, Megan M. 2004. Evidence-Based Use of Botanicals, Minerals, and Vitamins in the Prophylactic Treatment of Migraines. Journal of the American Academy of Nurse Practitioners. svezak 16 (broj 6): str. 251.–256. doi:10.1111/j.1745-7599.2004.tb00447.x. PMID 15264611
  73. ↑ Holland, S; Silberstein, SD; Freitag, F; Dodick, DW; Argoff, C; Ashman, E. 24. travnja 2012. Evidence-based guideline update: NSAIDs and other complementary treatments for episodic migraine prevention in adults: report of the Quality Standards Subcommittee of the American Academy of Neurology and the American Headache Society. Neurology. svezak 78 (broj 17): str. 1346.–1353. PMID 22529203
  74. ↑ Nestoriuc, Yvonne; Martin, Alexandra. 2007. Efficacy of biofeedback for migraine: A meta-analysis. Pain. svezak 128 (1–2): str. 111.–127. doi:10.1016/j.pain.2006.09.007. PMID 17084028
  75. ↑ Nestoriuc, Y; Martin, A; Rief, W; Andrasik, F. 2008. Biofeedback treatment for headache disorders: A comprehensive efficacy review. Applied psychophysiology and biofeedback. svezak 33 (broj 3): str. 125.–140. doi:10.1007/s10484-008-9060-3. PMID 18726688
  76. ↑ Schoenen, J; Allena, M; Magis, D. 2010. Neurostimulation therapy in intractable headaches. Handbook of clinical neurology / edited by P.J. Vinken and G.W. Bruyn. Handbook of Clinical Neurology. svezak 97: str. 443.–450. doi:10.1016/S0072-9752(10)97037-1. ISBN 9780444521392. PMID 20816443
  77. ↑ Reed, KL; Black, SB; Banta Cj, 2nd; Will, KR. 2010. Combined occipital and supraorbital neurostimulation for the treatment of chronic migraine headaches: Initial experience. Cephalalgia. svezak 30 (broj 3): str. 260.–271. doi:10.1111/j.1468-2982.2009.01996.x. PMID 19732075
  78. ↑ Kung, TA; Guyuron, B; Cederna, PS. Siječanj 2011. Migraine surgery: a plastic surgery solution for refractory migraine headache. Plastic and reconstructive surgery. svezak 127 (broj 1): str. 181.–189. doi:10.1097/PRS.0b013e3181f95a01. PMID 20871488
  79. ↑ Rabbie R, Derry S, Moore RA, McQuay HJ. 2010. Moore, Maura (ur.). Ibuprofen with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults. Cochrane Database Syst Rev. svezak 10 (broj 10): str. CD008039. doi:10.1002/14651858.CD008039.pub2. PMID 20927770CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  80. ↑ Derry S, Rabbie R, Moore RA. 2012. Diclofenac with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults. Cochrane Database Syst Rev. svezak 2: str. CD008783. doi:10.1002/14651858.CD008783.pub2. PMID 22336852CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  81. ↑ Kirthi V, Derry S, Moore RA, McQuay HJ. 2010. Moore, Maura (ur.). Aspirin with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults. Cochrane Database Syst Rev. svezak 4 (broj 4): str. CD008041. doi:10.1002/14651858.CD008041.pub2. PMID 20393963CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  82. ↑ Derry S, Moore RA, McQuay HJ. 2010. Moore, Maura (ur.). Paracetamol (acetaminophen) with or without an antiemetic for acute migraine headaches in adults. Cochrane Database Syst Rev. svezak 11 (broj 11): str. CD008040. doi:10.1002/14651858.CD008040.pub2. PMID 21069700CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  83. ↑ Johnston MM, Rapoport AM. Kolovoz 2010. Triptans for the management of migraine. Drugs. svezak 70 (broj 12): str. 1505.–1518. doi:10.2165/11537990-000000000-00000. PMID 20687618
  84. ↑ Tepper Stewart J., S. J.; Tepper, Deborah E. Travanj 2010. Breaking the cycle of medication overuse headache. Cleveland Clinic Journal of Medicine. svezak 77 (broj 4): str. 236.–242. doi:10.3949/ccjm.77a.09147. PMID 20360117
  85. ↑ Kelley, NE; Tepper, DE. Siječanj 2012. Rescue therapy for acute migraine, part 1: triptans, dihydroergotamine, and magnesium. Headache. svezak 52 (broj 1): str. 114.–128. doi:10.1111/j.1526-4610.2011.02062.x. PMID 22211870
  86. ↑ al.], ed. Jes Olesen, ... [et. 2006. The headaches. 3. ed. izdanje. izdavač: Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia. str. 516. ISBN 9780781754002 |edition= sadrži dodatni tekst (pomoć)CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  87. ↑ a b Morren, JA; Galvez-Jimenez, N. Prosinac 2010. Where is dihydroergotamine mesylate in the changing landscape of migraine therapy?. Expert opinion on pharmacotherapy. svezak 11 (broj 18): str. 3085.–3093. doi:10.1517/14656566.2010.533839. PMID 21080856
  88. ↑ Colman I; Friedman BW; Brown MD; Innes, G. D; Grafstein, E.; Roberts, T. E; Rowe, B. H. Lipanj 2008. Parenteral dexamethasone for acute severe migraine headache: meta-analysis of randomised controlled trials for preventing recurrence. BMJ. svezak 336 (broj 7657): str. 1359.–1361. doi:10.1136/bmj.39566.806725.BE. PMC 2427093. PMID 18541610
  89. ↑ Posadzki, P; Ernst, E. Lipanj 2011. Spinal manipulations for the treatment of migraine: a systematic review of randomized clinical trials. Cephalalgia : an international journal of headache. svezak 31 (broj 8): str. 964.–970. doi:10.1177/0333102411405226. PMID 21511952
  90. ↑ Schürks, M; Rist, PM; Shapiro, RE; Kurth, T. Rujan 2011. Migraine and mortality: a systematic review and meta-analysis. Cephalalgia : an international journal of headache. svezak 31 (broj 12): str. 1301.–1314. doi:10.1177/0333102411415879. PMID 21803936
  91. ↑ a b c Schürks, M; Rist, PM; Bigal, ME; Buring, JE; Lipton, RB; Kurth, T. 27. rujna 2009. Migraine and cardiovascular disease: systematic review and meta-analysis. BMJ (Clinical research ed.). svezak 339: str. b3914. PMC 2768778. PMID 19861375
  92. ↑ Kurth, T; Chabriat, H; Bousser, MG. Siječanj 2012. Migraine and stroke: a complex association with clinical implications. Lancet neurology. svezak 11 (broj 1): str. 92.–100. PMID 22172624
  93. ↑ Rist, PM; Diener, HC; Kurth, T; Schürks, M. Lipanj 2011. Migraine, migraine aura, and cervical artery dissection: a systematic review and meta-analysis. Cephalalgia : an international journal of headache. svezak 31 (broj 8): str. 886.–896. doi:10.1177/0333102411401634. PMC 3303220. PMID 21511950
  94. ↑ Kurth, T. Ožujak 2010. The association of migraine with ischemic stroke. Current neurology and neuroscience reports. svezak 10 (broj 2): str. 133.–139. doi:10.1007/s11910-010-0098-2. PMID 20425238
  95. ↑ Weinberger, J. Ožujak 2007. Stroke and migraine. Current cardiology reports. svezak 9 (broj 1): str. 13.–19. PMID 17362679
  96. ↑ Wang SJ. 2003. Epidemiology of migraine and other types of headache in Asia. Curr Neurol Neurosci Rep. svezak 3 (broj 2): str. 104.–108. doi:10.1007/s11910-003-0060-7. PMID 12583837
  97. ↑ Natoli, JL; Manack, A; Dean, B; Butler, Q; Turkel, CC; Stovner, L; Lipton, RB. Svibanj 2010. Global prevalence of chronic migraine: a systematic review. Cephalalgia : an international journal of headache. svezak 30 (broj 5): str. 599.–609. doi:10.1111/j.1468-2982.2009.01941.x. PMID 19614702
  98. ↑ a b Hershey, AD. Veljača 2010. Current approaches to the diagnosis and management of pediatric migraine. Lancet neurology. svezak 9 (broj 2): str. 190.–204. PMID 20129168
  99. ↑ a b Nappi, RE; Sances, G; Detaddei, S; Ornati, A; Chiovato, L; Polatti, F. Lipanj 2009. Hormonal management of migraine at menopause. Menopause international. svezak 15 (broj 2): str. 82.–86. PMID 19465675
  100. ↑ a b Miller, Neil. 2005. Walsh and Hoyt's clinical neuro-ophthalmology. 6th ed izdanje. izdavač: Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia, Pa.. str. 1275. ISBN 9780781748117 |edition= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  101. ↑ a b c d e Borsook, David. 2012. The migraine brain : imaging, structure, and function. Oxford University Press. New York. str. str. 3.–11. ISBN 9780199754564
  102. ↑ a b Waldman, [edited by] Steven D. 2011. Pain management. 2.izdanje izdanje. Elsevier/Saunders. Philadelphia, PA. str. str. 2122.–2124. ISBN 9781437736038CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  103. ↑ Mays, eds. Margaret Cox, Simon. 2002. Human osteology : in archaeology and forensic science. Repr. izdanje. Cambridge University Press. Cambridge [etc.]. str. 345. ISBN 9780521691468CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  104. ↑ Colen, Chaim. 2008. Neurosurgery. izdavač: Colen Publishing. str. 1. ISBN 9781935345039
  105. ↑ Daniel, Britt Talley. 2010. Migraine. AuthorHouse. Bloomington, IN. str. str. 101. ISBN 9781449069629
  106. ↑ a b Tfelt-Hansen, PC; Koehler, PJ. Svibanj 2011. One hundred years of migraine research: major clinical and scientific observations from 1910 to 2010. Headache. svezak 51 (broj 5): str. 752.–778. PMID 21521208
  107. ↑ a b c Stovner, LJ; Andrée, C; Eurolight Steering, Committee. Lipanj 2008. Impact of headache in Europe: a review for the Eurolight project. The journal of headache and pain. svezak 9 (broj 3): str. 139.–146. PMID 18418547
  108. ↑ a b c Mennini, FS; Gitto, L; Martelletti, P. Kolovoz 2008. Improving care through health economics analyses: cost of illness and headache. The journal of headache and pain. svezak 9 (broj 4): str. 199.–206. PMID 18604472
  109. ↑ Tepper SJ, Stillman MJ. Rujan 2008. Clinical and preclinical rationale for CGRP-receptor antagonists in the treatment of migraine. Headache. svezak 48 (broj 8): str. 1259.–1268. doi:10.1111/j.1526-4610.2008.01214.x. PMID 18808506
  110. ↑ Merck & Co., Inc. 28. veljače 2012. SEC Annual Report, Fiscal Year Ending Dec 31, 2011 (PDF). izdavač: SEC. str. str. 65. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. kolovoza 2013. Pristupljeno 21. svibnja 2012.

Vanjske poveznice

uredi
     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Migrena&oldid=6923209"