Krf

Grčko ime Kerkira (Kerkyra) otok je dobio prema predanju o nimfi Kerkiri, koju je bog mora Posejdon donio na ovaj otok. Feakas (Phaiakas), dijete iz ove veze, je bio praotac Feačana, jednog gostoprimljivog naroda, koji je prihvatio junaka Odiseja na njegovom putovanju za Itaku.

Povećavanjem površine mora, Krf je prije oko 9000 godina odvojen od kopna. Lovci i sakupljači naselili su ovaj otok u neolitiku. U brončano doba, otok je iznova naseljen.

Grčki naseljenici iz Eretrije u 8. stoljeću pr. Kr. osnovali su prvi grad na otoku i nazvali su ga prema njihovoj boginji Kerkuri (Kérkura, Corcyra) odnosno (Kérkyra). Krajem 7. stoljeća pr. Kr. kolonisti iz Korinta preuzeli su vlast nad otokom. U jednoj velikoj pomorskoj bitki, Kerkiri je pošlo za rukom da se oslobodi prevlasti Korintćana. Kerkira je potom postala morska sila.

Godine 480. pr. Kr. Krf je predstavljao drugu po jačini flotu Grčke. Međutim 60 brodova koje su imali, nije aktivno sudjelovalo u ratu protiv Perzijanaca. Povjesničar Tukidid (Thukydides) smatra da je prvenstveno konflikt između Krfa i Korinta radi grada Epidamnosa, kao i pružen savez Atene Krfu, jedan od glavnih povoda za izbijanje Peloponeskog rata.

U 4. stoljeću pr. Kr. Krfljani su pokazali pretenzije i na području kopna. Pod svojom vlašću svojevremeno su držali Butrint, i važan polis Haones (lat. Chaones).

U helenističko doba (od 300. godine pr. Kr.) nezavisnosti Krfa zaprijetila je opasnost. Otok su napadali pljačkaši iz Sirakuze. Podržali su ih makedonski kraljevi koje su slijedili ilirski pirati. Otok su koristili za pljačkanje rimskih trgovačkih brodova.

U toku rata Rimljana protiv ilirske kraljice Teute, Krf je postao prva rimska provincija u Grčkoj. Kasnije Krf postaje dio rimske provincije Makedonije, a u doba cara Augusta dodijeljen je provinciji Epir.

U 3. stoljeću, stanovnici Krfa poprimaju kršćanstvo.

 

Od 395. godine Krf je podjelom Rimskog Carstva pripao Istočnom Rimskom Carstvu. Otok su osvajali Saraćani, a u 11. stoljeću osvojio ga je normanski hercog Robert Guiscard. Tijekom 4. križarskog rata, poslije 1204. godine, Krf dospijeva pod vlast epirskih despota. 1267. godine ga osvaja kraljevina Napulj, a u 14. stoljeću preuzima ga Republika Venecija. Na otoku se utjecaji zapadno-feudalne kulture i domaće grčko-pravoslavne tradicije spajaju u jednu samostalnu kulturu.

Od 16. do 18. stoljeća povijest Krfa se vezuje za stalne ratove protiv Turaka. Oni su često pljačkali otok, međutim stara tvrđava i Angelókastro su ga uspjeli obraniti. Venećani su naredili odstranjivanje mnogih vinograda, a potom naredili uzgajanje maslina. Po padu Republike Venecije, Francuska je preuzela sve Jonske otoke pod svoju vlast 1797. godine. Kratko vrijeme, od (1798. – 1807.) Krf je bio ruski protektorat. A potom ponovno slijedi francuski period sve do 1814. godine.

Godine 1815. Krf je ušao u sastav Sjedinjenih Država Jonskih Otoka republike pod engleskim protektoratom. U britansko vrijeme vladavine izgrađen je veliki dio moderne infrastrukture, kao što je 700 km duga ulična mreža, koja se broji među najgušće u cijeloj Grčkoj. 21. svibnja 1864. Krf je proglašen za dio Grčke.

Tijekom Prvog svjetskog rata Krf je bio 1916./1917. sjedište srpske vlade u progonstvu, a 1917. godine tu je potpisana "Krfska deklaracija" kojim je zaključeno stvaranje Jugoslavije.

Tijekom svog boravka na otoku veliki broj srpskih vojnika je umro od umora, nedostatka hrane i raznih bolesti. Veliki broj njih je sahranjen na moru oko malog otoka Vido. To područje Srbi nazivaju Plava Grobnica. Na otoku se nalazi spomenik zahvale grčkom narodu, koji su podigli zahvalni Srbi. Veliki broj Srba i danas živi na otoku.

U Drugom svjetskom ratu Krf su teško bombardirali Italija, a zatim i Njemačka i pritom ga poprilično uništili. Gestapo je odveo otočne Židove s otoka u Auschwitz, gdje ih je mali broj preživio. i danas se jedan dio starog grada Krfa naziva Evraiki (Εβραική) što znači židovsko predgrađe kao zahvala Židovima u doprinosu kojem su dali gradu Krfu.

Mnogim turistima Krf je omiljena odrednica. Otok posjeduje dosta hotela i mjesta za kampiranje. Glavne turističke struje, u vrhuncu sezone, dolaze iz susjedne Italije. Od travnja do listopada otvoren je međunarodno poznati golf teren.

Pored uobičajene turističke gastronomije, otok posjeduje dosta domaćih, tradicionalnih taverni.

Vrh brda Pantokratora zimi je uglavnom prekriven snijegom, a na njemu se nalazi i meteorološka stanica. Iz zapadnoeuropskih zemalja tijekom sezone ima dosta krajnje jeftinih letova (Lastminute) tako da je u tom razdoblju teže pronaći dobar smještaj.

Krf je otok prepun prirodnih kao i društvenih ljepota. Ima vrlo dobre plaže i vidikovce. Nalazi se na zapadu Grčke i najsjeverniji je otok u Jonskom moru. Sam grad je poznat po dvije tvrđave i starom gradu smještenom između njih. Najbliži otoci su Paksos, Lefkada, Itaka, Kefalonija i Zakintos.

 

• Ahileon, Careva Vila Elizabeta Austrijska (Sisi), koja je rado boravila na Krfu
• Manastir Pondikonissi na tzv. "Mišjem otoku"
• Uvala s manastirom od Palaiokastritsa
• Pješačke staze prema Pantokratoru s tradicionalnom tavernom 3 km prije vrha
• Glifadina plaža
• Najstarije selo na otoku Palaia Peritheia
• Otok Vido (Vidos) nalazi se točno preko puta grada Krfa. Tu se nalazi srpski ratni mauzolej iz Prvog svjetskog rata, u kojem je sahranjeno 3.000 srpskih vojnika, a u moru oko otoka, (Plava grobnica), počiva još oko 20.000 Srba.

• Lujo pl. Matutinović, hrv. general u Napoleonovoj vojsci, rodio se na Krfu^[1]

¹ stanje 2001.
² Pored otoka Paxi (Παξοί) obuhvaća i otok Antipaxi (Αντίπαξοι).

 

• Vremenska prognoza

• Službena stranica (grč.)
• Detaljna povijest otoka