Crveni bor
Crveni bor (Pinus resinosa)[1] ili norveški bor, je vrsta bora porijeklom iz Sjeverne Amerike. Granice raspona su Newfoundland na sjeveru, Manitoba na zapadu i Pennsylvania na jugu, s nekoliko manjih, razdvojenih populacija koje se javljaju u planinama Appalachian u Virginiji i Zapadnoj Virginiji, kao i nekoliko malih džepova u krajnjem sjevernom New Jerseyu i sjevernom Illinoisu.
| Crveni bor | |
|---|---|
 Crveni bor u Minnesoti | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. resinosa |
| Dvojno ime | |
| Pinus resinosa Sol. ex Aiton | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Crveni bor je državno stablo Minnesote.[2] Naziv "Norveški bor", koji se javlja u Minnesoti, vjerojatno potječe od ranih skandinavskih doseljenika koje su ovi borovi podsjećali na one u norveškim šumama.[3]
Opis
urediCrveni bor je crnogorično drvo koje karakterizira visok, ravan rast na različitim staništima. Obično narastu do visine od 20–35 do 20–35 metara, s promjerom debla do 1 metar, a najviša zabilježena visina je bila 143.77 m. Krošnja je stožastog oblika, s vremenom postaje uska zaobljena kupola. Kora je gusta i sivo smeđa u podnožju stabla, te tanka, pahuljasta i svijetlo narančastocrvena u gornjoj krošnji; po čemu je vrsta i dobila ime "crveni" bor. Na pukotinama u kori može se vidjeti crvena boja. Kod ive vrste ne nalazimo mrtve grane, što znači da same otpadaju, pa starija stabla mogu imati vrlo dugačka debla, bez bočnih ozdanaka grana, ispod krošnje.
Četine su igličaste, tamno žutozelene boje, po 2 u svežnju, dugačke 12–18 cm, te krhke. Listovi pri savijanju pucaju, što se u nekim tekstovima navodi kao metoda determinacije vrste, no zapravo postoji još nekoliko vrsta bora s istom karakteristikom. Češeri su simetrično ovalni, 4–6 cm dugi i 2.5 cm široki, ljubičasti prije zrelosti, orašasto plavi kad sazriju. Kad sazriju, otvaraju se na širinu od 4–5 cm, s ljuskicama bez bodlje i gotovo bez stabljike.[4]
Crveni bor poznat je po vrlo konstantnoj morfologiji i niskim genetskim varijacijama u cijelom svom rasponu, što sugerira da je u svojoj novijoj evolucijskoj povijesti bio blizu izumiranja.[5][6] Genetska studija nuklearnih mikrosatelitskih polimorfizama među populacijama raspoređenim u cijelom njegovom prirodnom rasponu utvrdila je da se populacije crvenog bora s Newfoundlanda genetski razlikuju od većine populacija kopna, što je u skladu sa širenjem različitih glacijalnih refuzija kod ove vrlo samooprašivajuće vrste.[7]
Galerija slika
uredi-
Staro stablo u državnom parku Itasca, Minnesota
-
Peludni češeri u proljeće
-
Grmovi crvenog bora na jesen žute i odbacuju starije lišće
-
Korijenje stabla sidri strukturu i osigurava vodu i hranjive tvari. Tlo je erodiralo oko korijena ovog mladog crvenog bora.
Ekologija
urediNetolerantan je prema hladu, ali dobro se nalazi na vjetrovitim mjestima; najbolje raste u dobro dreniranom tlu. Ovo je dugovječno stablo, koje doseže maksimalnu starost od oko 500 godina.[8] Drvo je u šumarstvu komercijalno vrijedno za drvnu celulozu i drvenjaču, a drvo se koristi i za uređenje okoliša.
Izvori
uredi- ↑ Red Pine. Minnesota Department of Natural Resources. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2014. Pristupljeno 27. kolovoza 2020.
- ↑ State Tree- Norway Pine. Minnesota Secretary of State
- ↑ What is a Norway Pine Tree?
- ↑ National Wildlife Federation Field Guide to Trees of North America. Sterling Publishing. New York. 9. svibnja 2008.
- ↑ Fowler, D. P. 1977. Genetic diversity in Red Pine: evidence for low genic heterozygosity. Canadian Journal of Forest Research. 7 (2): 343–347
- ↑ Simon, Jean-Pierre. 1986. Isozyme uniformity in populations of Red Pine (Pinus resinosa) in the Abitibi Region, Quebec. Canadian Journal of Forest Research. 16 (5): 1133–1135
- ↑ Jacquelyn Boys, Marilyn Cherry, Selvadurai Dayanandan. 2005. Microsatellite Analysis Reveals Genetically Distinct Populations of Red Pine. American Journal of Botany. 92 (5): 833–841. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. lipnja 2017. Pristupljeno 1. svibnja 2017.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Eastern OLDLIST: A database of maximum tree ages for Eastern North America
Vanjske poveznice
uredi| Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Crveni bor | |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crveni bor | |
| Wikivrste imaju podatke o taksonu Crveni bor |
- Interaktivna karta distribucije crvenog bora Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. veljače 2017. (Wayback Machine)