Boris Bakal

Boris Bakal je hrvatski, a prije i jugoslavenski, umjetnik i aktivist hrvatskog, srpskog, slovenskog, cincarskog i karaitskog podrijetla iz obitelji pravnika, zemljoposjednika, arhitekata, profesora, mlinara, ratara, ktitora, umjetnika, industrijalaca i radnika. Rođen je u Zagrebu (SFRJ, danas Republika Hrvatska/EU) 18. rujna 1959. godine u bolnici Dr. Mladen Stojanović (danas KBC Sestara milosrdnica) u 4:30h u jutro.

Bakalove radove i projekte, kao i one na kojima je surađivao, predstavili su i/ili producirali između ostalih i Dubrovačke ljetne igre,^[1] OKC-Zagrebačko Kazalište Mladih,^[2] Teatar &TD,^[3] Multimedijalni Kulturni centar -Split, Teatro stabile di inovazione- Udine,^[4] Art Radionica Lazareti-Dubrovnik, Hrvatski radio, Hrvatsko narodno kazalište, SKUC (Hrvatska), Bienale u Venciji,^[5] Picolo teatro di Milano, Teatro Comunale di Casalecchio,^[6][7] Arena del Sole, Teatro di Moline, Teatro di Roma/Argentina,^[8] Orchestra Stolpnik,^[9] Teatro Cinema Lux i Fabbrica Europa (Italija),^[10][11] La Friche i Le Fabriks (Francuska), Atelje 212,^[12] Kulturni centar REX i Centar za kulturnu dekontaminaciju (Srbija), Moderna Galerija i DUM–Društvo umetnika (Slovenija), Stadspark Galerie (Austria), DAMU-Prag, Praški Quadrienale, Hermit Foundation, kazalište Archa, kazalište Alfred v Dvore (Rep. Češka) The Kitchen, Theatre Unconsciousness i Dancing in the Streets (SAD), a bili su predstavljeni i na mnogim međunarodnim festivalima i manifestacijama kao što su Bollwerk Belluard International, MOT, Eurokaz, Thealter, Urbanfestival, FIAT, BOK, Exodos, Infrazioni, Bologna Kulturna prestolnica Europe 2000, Bè 2006, Stagione di Caccia, Bitef, MESS, PUF, Borštnikovo srečanje, Ex-Ponto, Infant, Desire, Akcent i Interferencije.

Autor je mnogobrojnih projekata u rasponu od kazališnih predstava, preko video i audio instalacija, multimedijalnih projekata, filmova i kulturno-socijalno-političkih inicijativa;^[13] sudjelovao je u radu i osnivanju različitih festivala,^[14] platformi i inicijativa;^[15] piše i objavljuje napise o umjetnosti i kulturnim politikama u zbornicima, časopisima i dnevnicima u Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji, SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Nizozemskoj.

Njegov je rad, između ostalog, karakterističan po specifičnim istraživanjima grada i netipičnih izvedbenih lokacija, dokumentaristikom pristupu te po interaktivnim elementima u umjetničkim projektima.

Surađuje s mnogobrojnim redateljima, koreografima, intermedijalnim umjetnicima, producentima, istraživačima i kuratorima iz cijelog svijeta.

Kao gostujući predavač izlaže je na više sveučilišta u EU i SAD (New York, Columbia,^[16] Perugia, SACi-Firenca, Leiden, Exeter, Kent, DAMU-Prag, itd.) te brojnim simpozijima, konferencijama i tribinama.

Su-osnivač je platformi, aktivističkih incijativa i umjetničkih organizacija poput Antiratne kampanje hrvatske, Letećeg sveučilišta (Flying University),^[17] Orchestra Stolpnik i drugih. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.^[18]

Godine 2002. su-osnovao je i do danas vodi međunarodnu umjetničku platformu Bacači Sjenki. Projekti na kojima je radio osvojili su brojna priznanja i nagrade u zemlji i inozemstvu. Godine 2011. osnovao je i vodi filmsku školu i program medijskog i filmskog opismenjavanja djece i mladih Frooom.^[19][20]

Živi i radi u Zagrebu.

Otac je Mione Zine Pejović Bakal i Davida Jorisa Adrijana Bakal Turjaka.^[21] Sin je hrvatskog arhitekta i urbanista Aleksandra Bakala, hrvatske arhitektice i edukatorice Cvetane Bajin Bakal te praunuk hrvatskog pravnika i mecene Ernesta Paniana.

• "Play Držić" kao Pastir, Dživo, Ugo Tudešak, Tripče de utolče. (1984. – 1985.) - redateljica Ivica Boban, prod. CDD & Kazališna radionica Pozdravi
• "La ballata di Pulcinella capitano del popolo" kao Amerikanac, Plavi Princ i Ciro Amabile. (1984. – 1985.) redatelj Egisto Marcucci^[22]
• "Stolpnik" kao Stolpnik (1985. – 1987.) - redatelj Boris Bakal
• "Povratak kući" kao Joe (1988.) - redatelj Milan Živković
• "Muke Sv. Margarite" kao Car Teodozije (1989.) - redatelj Leo Katunarić
• "Travijata" kao Alfred Germont (1990.) - redatelj Branko Brezovec, prod. Omladinski kulturni centar
• "Bossa nova" kao Svećenik (1991.) - redatelj Boris Bakal
• "Sois belle en t’elevant" kao Slikar, Vojnik-marioneta, S. Mallarmé, M. Duchamp (1993. – 1994.) - redatelj Jean Michael Bruyere, produkcija Eurokaz
• "B.e.n.e." kao Glumac (1996. – 1998.) - redatelj Boris Bakal
• "Ex-pozicija" kao čuvar Zakona (2005. – 2021.) - redatelj Boris Bakal, prod. Bacači Sjenki & Urban festival Zagreb
• "Muški/ženski-Ženske/muške" kao Muški (2011. – 2015.) - redatelji Boris Bakal i Katarina Pejović
• "Bitka na Neretvi (predstava) kao Onaj (2016. – 2021.) - redatelj Boris Bakal
• "$v€ j€ u novcu" kao redatelj-narator (2018. – 2021.) - redatelj Boris Bakal
• "Papa Franjo se hrva sa svojim Anđelom" kao kardinal Malatesta (2021.) - redatelj Zlatko Paković

• "Judita" (1980.)
• "Obustava u strojnoj" kao Bruno (1980.)
• "Nepokoreni grad" kao Viktor Rosenzweig (1982.)
• "Voljeni doktor Martini" (Un medico in famiglia) kao Rafaele Heredia (1999.)
• "Giornalisti" kao doktor Uscatescu (2000.)
• "Casa famiglia" kao Vladimir (2000.)
• "Villa Maria" kao odvjetnik Jurković (2004.)
• "Zabranjena ljubav" kao doktor Ždunić (2004. – 2006.)
• "Obični ljudi" kao Friedrich (2007.)
• "Ponos Ratkajevih" kao Hans Georg Müeller (2008.)
• "Zakon ljubavi" kao Zlatko (2008.)
• "Mamutica" kao Stipe Marasović (2010.)^[59]
• "Najbolje godine" kao Ante Šestaković (2010.)
• "Dar Mar" kao Vladimir Crnčević - Crni (2021.)

• "Nesretan slučaj" kao Edi Vukas (1981.), redateljica Saša Vojković
• "Milioneri" kao Pero (1982.), redatelj Miodrag Krencer
• "Memed My Hawk" (1984.), redatelj Peter Ustinov
• "Hudodelci" kao Uradnik Jovanović (1987.), redatelj Franci Slak
• "Memories of Midnight" kao Georgius Lato (1991.), redatelj Garry Nelson
• "The Sands of Time" kao Carillo (1992.), redatelj Garry Nelson
• "Duel" kao poštar (2010.), redatelj Dover Koshashvili
• "Bloodrayne: The Third Reich" kao Hitler (2010.), redatelj Uwe Boll
• "Razglednice" kao Joseph (2013.), redateljica Ana Hušman^[60]
• "Nepoznate energije i neidentificirani osjećaji" kao Dr Doppler (2015.), redatelj Dalibor Barić^[61]
• "Lieber Augustin" kao inženjer Epstein 2018., redatelj Miroslav Terzić
• "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa" kao Trelkovski (2020.), redatelj Dalibor Barić^[62]

• "Na rubu pameti" dokumentarni web serijal (2013.)^[63]
• "Vitić pleše" dugometražni dokumentarni film (2023.),^[64],^[65],^[66][67]
• "Ex-pozicija" - dokumentarno igrani film (2014.) - postprodukcija
• "Savršenstvo kruga" - dokumentarni film (2016.) - predprodukcija i razvoj

• "Potraga za Dorom" kao Stanko (2016.)

• "Katedrala" - interaktivni prostor i performans u Galeriji proširenih medija - Zagreb (1988.) - u suradnji sa Stankom Juzbašićem, Goranom Premecom, Ivanom Marušićem Klifom i Darkom Fritzom.
• "Vitić_pleše" - projekt (obnove) zajednice i graditeljskog naslijeđa - Zagreb (2004.) - (2017.)
• "Bilježenje grada/Bilježenje vremena" - projekt nematerijalne i materijalne urbane baštine - Zagreb, Dubrovnik, Ljubljana, Beograd (2008.) - (2017.)
• "Zidne Novine" - projekt nematerijalne i materijalne urbane baštine - Zagreb, Pančevo, Leiden (2006.) - (2016.)
• "Memory Map" - interaktivni prostor, izložba i performans o nematerijalnoj i materijalnoj urbanoj baštini grada Famaguste - Centar Mitos/Limassol(2012.)

• Boris Bakal - "Legenda o brodu", časopis Oris 91, Oris Kuća Arhitekture, Zagreb, 2015.^[68]
• Duška Radosavljević - The Contemporary Ensemble: Interviews with Theatre-Makers - Rutlege, 2013.^[69]
• Duška Radosavljević - Theatre Making - Palgrave Macmillan, 2013.^[70]
• Boris Bakal - "Fragmenti o prostoru" Kolo 4, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007.^[71]
• Boris Bakal - "Goli i mrtvi", Zarez 210, 2007.^[72]
• Boris Bakal - "Prepoznavanje mreže", poglavlje u knjizi: Katrin Klingan and Ines Kappert/Relations - Leap into the City: Chişinău, Sofia, Pristina, Warsaw, Zagreb, Ljubljana - 7 scenes from Europe - DuMont Literatur und Kunst Verlag, Cologne, 2006.^[73]
• Mariangela Lavagna - "Artistic explorations in Cultural Memory", Leiden University Scheltema, Leiden, 2006.^[74]
• Katarina Pejović - "Portret multimedijalnog umjetnika", Up&Underground, 2006.^[75]
• Una Bauer - "Majeutika i sinhronicitet", Frakcija 33-34, 2004.^[76]
• Boris Bakal - "Tko to tamo laje?" Album, Sarajevo, 2006. /Parti pris 2003.^[77]

• Boris Bakal u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)