Antikonvulzivi
Antikonvulzivi, ponekad zvani i antiepilepticima, pripadaju raznolikoj skupini lijekova korištenih u sprječavanju epileptičkih napadaja. Koriste se i u liječenju kronične neuropatske boli. U zadnje vrijeme, antikonvulzanti pronalaze svoje mjesto u liječenju bipolarnog poremećaja, jer mogu djelovati kao stabilizatori raspoloženja. Cilj antikonvulziva jest suzbijanje brzog i pretjeranog paljenja neurona koji uzrokuju napadaje. Dobar antikonvulziv spriječit će time i napadaj kroz čitav mozak, pružajući zaštitu od mogućih egzitotoksičnih djelovanja koji mogu dovesti do oštećenja mozga.
- Barbiturati (fenobarbiton i metilfenobarbiton)
- Hidantoini (fenitoin)
- Karbamazepin
- Sukcinimidi (etosuksimid)
- Valproati (valpromid i natrijev valproat)
- Benzodiazepini (klonazepam)
- Noviji antiepileptici (lamotrigin, topiramat, gabapentin)
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.