Šivaći stroj

Već je 1790. Englez Thomas Saint prijavio patent šivaćega stroja s osnovnim svojstvom današnjih šivaćih strojeva: vodoravnu radnu ploču iznad koje je bila ispružena ruka stroja, a na kraju ruke nalazila se igla kojoj je hod bio okomit na ploču. Oko 1834. američki mehaničar Walter Hunt izumio je stroj koji je imao iglu s ušicom na vršku i hvatalo. Do istoga konstrukcijskog rješenja došao je neovisno o Huntu i njegov zemljak Elias Howe, koji je 1846. patentirao svoj stroj. Usavršivši njihove izume, američki je izumitelj Isaac Merritt Singer 1850. konstruirao stroj koji je omogućio šivanje ravnih, okruglih i uglatih šavova, jednostavno rukovanje i neprekinuti šav. Istodobno je bio izumljen šivaći stroj s okretnim (rotirajućim) hvatalom, a 1851. patentiran je stroj s dvostrukim lančanim ubodom, te 1856. i stroj s jednostrukim lančanim ubodom. Iste je godine bio patentiran uređaj za porubljivanje primjenljiv na različitim šivaćim strojevima, a stroj za izradu rupica patentiran je 1882.

Suvremeni šivaći strojevi različitih su namjena, oblika i veličina, od onih s jednom iglom do strojeva s 200 igala. Brzine im se kreću od 40 do 7500 uboda u minuti, a mase su im od 1,5 do 1 300 kilograma. Kućanske šivaće strojeve pokreće čovjek (rukom ili nogom) ili danas najčešće elektromotor, a mogu biti obični ili univerzalni šivaći strojevi. Obrtnički šivaći strojevi čvršće su konstrukcije i većih brzina od kućanskih. Katkad su građeni posebno za neku određenu namjenu (šivanje šešira, krpanje obuće i slično). Industrijskih šivaćih strojeva ima najveći broj vrsta, a razlikuju se po operacijama, konstrukcijskim rješenjima, dodatnim uređajima i po velikom rasponu brzina.

U Hrvatskoj su najpoznatiji šivaći strojevi u domaćinstvima bili tipa "Singer" i "Pfaff". Domaće šivaće strojeve proizvodila je tvornica "Bagat" iz Zadra, koja je do 1990-ih bila među 5 vodećih proizvođača šivaćih strojeva u Europi, a zapošljavala je oko 3 500 radnika.