[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Put u visoko društvo (1959.)

Izvor: Wikipedija
Put u visoko društvo
Službeni plakat filma
Naslov izvornika
Room at the Top
RedateljJack Clayton
ProducentJames Woolf
John Woolf
ScenaristNeil Paterson
Prema istoimenoj knjizi:
John Braine
Glavne ulogeSimone Signoret
Laurence Harvey
Heather Sears
Donald Wolfit
Hermione Baddeley
GlazbaMario Nascimbene
SnimateljFreddie Francis
MontažaRalph Kemplen
DistributerBritish Lion Films
Godina izdanja1959.
Trajanje113 min.
DržavaVelika Britanija
Jezikengleski
Žanrdrama
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Put u visoko društvo (eng. Room at the Top) je britanska drama iz 1959. godine temeljena na istoimenoj knjizi autora Johna Brainea. Scenarij je napisao Neil Paterson, a iako je nepotpisan Mordecail Richler je također surađivao u adaptaciji. Film je režirao Jack Clayton, a producirali James Woolf i John Woolf.

U filmu su glavne uloge ostvarili Simone Signoret, Laurence Harvey, Heather Sears, Donald Wolfit, Donald Houston i Hermione Baddeley. Za svoju je ulogu Signoret osvojila prestižnu filmsku nagradu Oscar za najbolju glumicu, dok je performansa glumice Baddeley postala najkraćom ikad nominiranom za glumački Oscar (ona u filmu glumi svega dvije minute i dvadeset sekundi).

Radnja

[uredi | uredi kôd]

Kasnih 40-ih godina u Yorkshireu u Engleskoj, ambiciozni mladić Joe Lampton (Laurence Harvey) upravo se preselio iz dosadnog tvorničkog grada Duftona u Warley gdje se zapošljava na sigurnom, ali malo plaćenom državničkom poslu. Odlučan u tome da uspije i ignorirajući upozorenja svog kolege Soamesa (Donald Houston), Joea započne privlačiti Susan Brown (Heather Sears), kćerka lokalnog industrijskog magnata gdina Browna (Donald Wolfit). Gospodin Brown, kako bi ograničio Joeovo uspinjanje na društvenoj ljestvici, šalje svoju kćerku u inozemstvo, a za to vrijeme Joe utjehu pronalazi u Alie Aisgill (Simone Signoret), nesretno udanoj ženi koja se u njega zaljubljuje.

Kada se Susan vrati s praznika nedugo nakon što se ljubavnici Joe i Alice posvađaju, Joe zavodi Susan, ali se ubrzo vraća Alice. Otkrivši da je Susan trudna, gdin Brown prvo pokušava potkupiti Joea, a nakon toga ga prisiljava da se odrekne Alice i oženi njegovu trudnu kćer. Napuštena i slomljena srca, Alice započne piti, a sve kulminira prometnom nesrećom u kojoj pogiba. Izbezubljeni Joe prvo nestaje, a nakon toga ga u gradu prebije skupina nasilnika nakon što se pijan upucavao jednoj od njihovih prijateljica. Spašava ga kolega Soames baš u vrijeme kada se Joe i Susan trebaju vjenčati, što se na kraju i događa.

Glumačka postava

[uredi | uredi kôd]

Adaptacija

[uredi | uredi kôd]

Postoje određene razlike u filmu s obzirom na Braineov roman. Njegov prijatelj Charles kojeg u filmu upoznaje u Warnleyju je u knjizi njegov prijatelj iz rodnog grada Duftona. U romanu grad Warnley se zove Warley. Također je puno više vremena posvećeno njegovom boravku kod gđe Thompson kod koje je u romanu on sam sredio boravak, a ne kao što mu je u filmu to sredio Charles. U knjizi je dosta značajna sama soba te je posebno naglašena na početku romana; soba gđe Thompson geografski je označena da se nalazi "na vrhu" Warleyja te služi kao metafora za Lamptonovu ambiciju da se uspne društvenom ljestvicom.

Pozadina i produkcija

[uredi | uredi kôd]

Film Put u visoko društvo danas se smatra prvim primjerom britanskog novog vala koji su označile realistične i tmurne drame. Snimljen je u studijima Shepperton u Londonu te na lokacijama u Halifaxu (Yorkshire) koji je "glumio" izmišljene gradiće Warnley i Dufton. Pojedine scene snimljene su i u Bradfordu, pogotovo one kada Joe putuje autobusom i vidi Susan u dućanu s donjim rubljem te ispred amaterskog dramskog kazališta. Veliko imanje Greystones u Savile Parku u Halifaxu poslužilo je kao lokacija za snimanje eksternih scena imanja obitelji Brown. Željeznička stanica u Halifaxu "glumila" je Warnley stanicu u filmu, a gradska vijećnica u Halifaxu je upotrijebljena za gradsku vijećnicu Warnleyja.

Glumici Vivien Leigh prvo je ponuđena uloga Alice, ali ju je na kraju dobila Simone Signoret.

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Zbog relativno snažnog seksualnog sadržaja film je dobio certifikat "X", ali ga je na vrijeme spasila udruga britanskih prikazivača koja ga je odlučila prikazivati, a sam film postao je iznenađujući box-office hit. Film je bio kritički uspjeh, a označio je početak filmske karijere Jacka Claytona kao važnog britanskog redatelja.

Snimljen je i nastavak, Life at the Top prikazan 1965. godine.

Nominacije i nagrade

[uredi | uredi kôd]

Oscar

[uredi | uredi kôd]

Film Put u visoko društvo imao je 6 nominacija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, a osvojio je dvije:

BAFTA

[uredi | uredi kôd]

Film Put u visoko društvo imao je sedam nominacija za britansku nagradu BAFTA, a osvojio je tri:

  • Najbolji film
  • Najbolji britanski film
  • Najbolja strana glumica - Simone Signoret
  • Najbolji britanski glumac - Laurence Harvey
  • Najbolji britanski glumac - Donald Wolfit
  • Najbolja britanska glumica - Hermione Baddeley
  • Najbolja nova glumačka zvijezda - Mary Peach

Filmski festival u Cannesu

[uredi | uredi kôd]

Na filmskom festivalu u Cannesu Simone Signoret proglašena je najboljom glumicom,[1] a sam film nominiran je za Zlatnu palmu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Festival de Cannes: Room at the Top. festival-cannes.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2012. Pristupljeno 15. veljače 2009.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]