Skellig Michael
| Skellig Michael | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Irska |
| Godina uvrštenja | 1996. (20. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:757 |
| Koordinate | 51°46′N 10°32′W / 51.767°N 10.533°W |
  Skellig Michael Lokacija Skellig Michaela u Irskoj | |
Skellig Michael (irski Sceilig Mhichíl za "Mihovilova stijena"), poznat i kao Veliki Skellig, je veći od dva strma kamena otoka u Atlantiku, oko 12 km od obale pokrajine Kerry u jugozapanoj Irskoj. Na njemu je u 7. stoljeću osnovan gelski samostan i otok je bio središte irskih monaha punih 600 godina. Samostan koji se nalazi na vrhu otočke stijene, visine 230 metara, upisan je 1996. godine na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedan od najpoznatijih, ali i najnepristupačniji samostan u Europi.
Zajedno sa susjednim otokom, Malim Skelligom, Skellig Michael je važan rezervat prirode gdje se gnijezde mnoge morske ptice kao što su: Bluna, Fulmarus, Galebovi Kittiwake, Mala njorka, Atlantski tupik, Strakoš i Mali zovoj.
Samostan je osnovan u 7. stoljeću, a nakon što su ga 823. godine poharali Vikinzi značajno je proširen i utvrđen. Početkom 10. stoljeća izgrađena je nova kapela, ali na otoku nikada nije bilo mnogo monaha, najvjerojatnije najviše 12 monaha i opat. U 12. stoljeću monasi su napustili njegov samostan i preselili se u augustinski samostan u Ballinskelligsu na kopnu.
U 16. stoljeću Skellig Michael je postao popularno hodočasničko mjesto, ali nikada nije više imao trajne stanovnike. Dva svjetionika su izgrađena u 19. stoljeću, ali svjetlioničari su se na njima samo izmjenjivali, nikada stanovali. veći svjetionik i danas radi, a obnovljen je 1960-ih, a automatiziran 1980-ih.
God. 1986. osnovan je turistički biro, ali je ograničen broj posjetitelja na otoku zbog opasnosti od uništavanja kamenih stuba koji vode do samostana.[1] God. 2008. UNESCO je zamjerio irskom uredu za javne radove, koja je provodila anastilističku obnovu samostana, da su nedovoljno istražili i dokumentirali lokalitet prije obnove, te da u obnovi nije iskorišteno dovoljno izvorne građe[2]
Na otoku su snimane ključne scene iz Ratova zvijezda: Sila se budi i Ratova zvijezda: Epizode VIII.
Do terasastog samostana se može doći samo trima strmim stubištima uklesanima u stijene, koja polaze od tri različita pristaništa, ali se završavaju na istom mjestu, kod tzv. "Kristove doline", udolini izeđu tri vrha. Monasi su živjeli u skromnim kamenim nastambama u obliku košnica (clochán) koje su izgrađene na gotovo okomitim otočkim liticama. One su imale i do 2 m debele zidove, kvadratičan tlocrt i kupolaste krovove. Mnoge su imale malene procijepe između kamenja, ali ne prozore. Samostan se sastoji od šest clochana, dva oratorija, 31 ranokršćanske nadgrobne ploče, monolitskog križa i Crkve sv. Mihovila iz 13. stoljeća. Unutarnje i vanjske samostanske zidine nemaju velike otvore i na sjevernom dijelu oblikuju eliptični oblik samostanskog vrta. Na masivnom južnom zidu nalazi se srednjovjekovni zahod, izgrađen iznad visoke otočke litice.
Šturi uvjeti života u samostanu ilustriraju asketski način života koji su prakticirali irski ranokršćani. Upravo zbog njegove zabačenosti samostan je ostao lišen posjetitelja i tako podobro očuvan.
- ↑ Poricanje povijesti kao državna politika sa .indymedia.ie 6. studenog 2006. Posjećeno 3. siječnja 2010.
- ↑ An Irish riddle wrapped in a mystery, članak časopisa The Economist iz 10. listopada 2009. godine. Posjećeno 3. siječnja 2011.
- A. Weir, Early Ireland. A Field Guide, 1980., Belfast: Black staff Press. str. 164.
- Walter Horn, Jenny White Marshall i Grellan D. Rourke, The Forgotten Hermitage of Skellig Michael, 1990., Berkeley: University of California Press. str. 29. – 72.
- Podrobne informacije (engl.)
- Galerija fotografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2021. (Wayback Machine)