Milorad M. Popović

Milorad Popović (Gacko, 1913. – Lijevče Polje, 6. travnja 1945.), poručnik u Kraljevoj gardi prije rata i četnički zapovjednik Nevesinjskog korpusa u Drugom svjetskom ratu.

Poslije osnovne škole i šest razreda gimnazije, završio je Nižu školu Vojne akademije u Beogradu, u 59. klasi. Bio je poručnik u Kraljevoj gardi u vojsci Kraljevine Jugoslavije.

Travanjski rat zatekao ga je u Beogradu. Uspio je poslije sloma jugoslavenske kraljevske vojske izbjeći zarobljeništvo i probiti se do Gacka. U Hercegovini organizira otpor ustašama, jedan je od vođa ustanka u NDH 1941. godine. Osnivač je i zapovjednik Gatačke vojno-četničke brigade. General Dragoljub Mihailović je 1942. stigao u Hercegovinu i izvršio smotru četničkih postrojbi. Postavio je Milorada Popovića na mjesto zapovjednika Nevesinjskog korpusa. Popović je sudjelovao u mnogobrojnim borbama protiv ustaša i komunista na prostoru Crne Gore, Bosne, Hercegovine, Like i Dalmacije.

U listopadu 1942. godine, tijekom osovinske Operacije Alfa, Popovićevi četnici su u okviru kvislinških postrojbi Dobrovoljačke antikomunističke milicije sudjelovali u masovnom pokolju u Prozoru nad lokalnim stanovništvom koje je podržavalo partizane. O Popovićevom sudioništvu govori talijanski kapetan Vigiac u svom izvještaju 18. listopada 1942.

»Brigada Gacko pod zapovjedništvom potporučnika Festini potpomognutog od srpskog poručnika Popović Milorada dobila je naređenje sjediniti se s brigadom Bileće, pod zapovjedništvom poručnika Ogrizen, potpomognut od srpskog časnika Kureš Miloša.

Cijela zona uzduž maršrute odavno je pod opsadom partizana; domaćini su dobrim dijelom pobjegli i tako dokazali da je građansko stanovništvo bilo u suživotu s njima; zato su sela i kuće potpuno uništene.

Od 6. do 10. listopada nađeno je preko 700 mrtvih među borcima i stanovništvom raznih sela koji su davali otpor. (...)

Izdržavajući svakovrsne teškoće i napore, na vrlo teškom terenu, antikomunističke kolone doline Drežnice, vođene od talijanskih časnika i dočasnika dale su dokaze i ovoga puta njihove izdržljivosti, njihovog poleta, njihove agresivnosti i njihove suradnje s talijanskom vojskom u borbi protiv zajedničkog neprijatelja: komunista.^[1]«

(Izvještaj talijanskog poručnika Vigniaca načelniku Obavještajnog odjela 6. vojnog korpusa majoru Angelu de Mateisu 18. listopada 1942.)

Popović je unaprijeđen od strane Mihailovića i odlikovan najvećim vojnim odlikovanjem: Belim Orlom sa mačevima i Karađorđevom zvezdom. U borbama s ustašama na Lijevča polju poginuo je 6. travnja 1945. O tome postoji četnička pjesma Smrt Popovića Milorada.