Doušnik
Doušnik je uglavnom negativno konotiran izraz koji se koristi za vrstu špijuna na niskoj razini koji uglavnom djeluju neslužbeno.
Doušnicima se obično nazivaju osobe koje na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, obavještajnoj službi, policiji ili privatnim istraživaču pribavljaju informacije o osobama, skupinama ili organizacijama do kojih primatelj informacija sam po sebi nema pristupa, dobivajući za svoje usluge neki oblik nagrađivanja.
Razlika između špijuna i doušnika je po nekoj definiciji ta, "da špijun koristi prigode da bude informator ili vrši izdaju dok je zadatak doušnika da i aktivno proizvodi prilike nakon kojih umiješane osobe izdaje".
U bivšoj je Jugoslaviji kao i u drugim totalitarnim državama postojala opširna mreža doušnika koji su ponajviše radili za UDBU. Bili su aktivni u gotovo svim područjima društvenog života radi skupljanja informacija o stvarnim ili potencijalnim prevratničkim iskazima o "vanjskim ili unutarnjim neprijateljima".
U svakoj zgradi, svakoj firmi, svakoj ulici imali su svoje doušnike, koji su imali brojne beneficije na račun toga što su špijunirali i prijavljivali svoje susjede, rođake i prijatelje. Pridodamo li svemu tome i nekoliko tisuća doušnika KOS-a, dakle vojne obavještajne službe, jasno je da se radi o cijeloj vojsci ljudi.
Djelovali su i u inozemstvu. Nisu smjeli biti članovi Partije, to jest morali su biti "nekompromitirani" u očima drugih osoba, jer im se u suprotnom ne bi vjerovalo.
U nekim državama zakonom o lustracijom podatci o politički motiviranim doušnicima dostupni su javnosti, a u Hrvatskoj i drugima to još nije učinjeno.
- hrvati-amac Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- Zbirka člankova Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. travnja 2009. (Wayback Machine)