Kruška
Kruška | |
---|---|
Kruške | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Rosales |
Porodica: | Rosaceae |
Potporodica: | Amygdaloideae |
Tribus: | Maleae |
Podtribus: | Malinae |
Rod: | Pyrus L., 1753 |
Vrste | |
vidi tekst | |
Baze podataka | |
Kruška (lat. Pyrus) rod biljaka iz porodice Rosaceae. Plod se kruške sastoji od peteljke, vrata (uskog dijela) i tijela (debelog dijela), a na samom dnu nalazi se čaška. Priznate su 73 ili 74 vrste.[1] Poznata stara sorta je tepka, batuga ili gnjilača
Opći opis
Kruška, (rod Pyrus), ima oko sedamdesetak stabala i grmova u porodici ružovki (Rosaceae), uključujući običnu krušku (Pyrus communis). Jedna od najvažnijih voćki na svijetu, obična kruška uzgaja se u svim zemljama umjerenog pojasa obje hemisfere. Voće se obično jede svježe ili konzervirano. Također se koristi za proizvodnju alkoholnog pića perryja (fermentirano-voćno-piće od krušaka). Nekoliko vrsta, poput kaleri kruške (P. calleryana), uzgaja se kao ukrasno bilje.[2]
Fizički opis
Stablo obične kruške je široke krošnje i visoko do 13 metara (43 stope) u zrelosti. Stabla su relativno dugovječna (50 do 75 godina) i mogu doseći značajnu veličinu ako se ne orezuju. Okrugli do ovalni kožasti listovi, donekle klinasti pri dnu, pojavljuju se otprilike u isto vrijeme kad i cvjetovi, koji su široki oko 2,5 cm (1 inč) i obično bijeli. Cvjetovi kruške obično su bijeli ili ružičasti i imaju pet latica i čašica; razdvojene su osnove pet stilova. Plodovi kruške općenito su slađi i mekše teksture od jabuka. Općenito, plodovi kruške su izduženi, uski na kraju peteljke i širi na suprotnom kraju.[2]
Kruške se obično razmnožavaju okuliranjem (cijepljenje na pup) ili cijepljenjem na podlogu, obično podrijetla Pyrus communis. U Europi se kao glavna podloga koristi dunja (Cydonia oblonga), koja proizvodi patuljasto stablo koje rano rađa od većine stabala na podlogama kruške. Kao i drugi članovi obitelji ruža, vrste Pyrus općenito su osjetljive na plamenjaču, antraknozu, rak i pepelnicu.[2]
Povijest i vrste
Obična kruška vjerojatno je europskog porijekla i uzgaja se od davnina. Krušku su u Novi svijet unijeli Europljani čim su osnovane kolonije. Rani španjolski misionari nosili su voće u Meksiko i Kaliforniju. U većini zemalja svijeta u kojima se uzgajaju kruške izvan Azije, daleko najraširenija sorta kruške je “Williamsova Bon Chrétien”, u Sjedinjenim Državama poznata kao Bartlett. U Sjedinjenim Državama i Kanadi uzgajaju se sorte kao što su “Beurré Bosc”, “Anjou” i “Winter Nelis”. Vrlo popularna sorta u Engleskoj i Nizozemskoj je “Conference”. Uobičajene talijanske sorte uključuju “Curato”, “Coscia” i “Passe Crassane”, a potonja je također popularna u Francuskoj. U azijskim zemljama usjev kruške sastoji se prvenstveno od lokalnih sorti autohtonih vrsta, poput azijske ili kineske kruške (P. pyrifolia).[2]
Neke vrste, posebice kruška kaleri i njezini kultivari, invazivne su vrste i lako izbjegnu uzgoj u područjima izvan svog prirodnog rasprostranjenja.[2]
Vrste
- Pyrus acutiserrata Gladkova
- Pyrus alpinotaiwaniana S. S. Ying
- Pyrus armeniacifolia T. T. Yu
- Pyrus asiae-mediae (Popov) Maleev
- Pyrus betulifolia Bunge
- Pyrus boissieriana Boiss. & Buhse
- Pyrus bourgaeana Decne.
- Pyrus bretschneideri Rehder
- Pyrus browiczii Mulk.
- Pyrus calleryana Decne.
- Pyrus castribonensis Raimondo, Schicchi & Mazzola
- Pyrus chosrovica Gladkova
- Pyrus ciancioi P. Marino, G. Castellano, Raimondo & Spadaro
- Pyrus communis L.
- Pyrus cordata Desv.
- Pyrus cordifolia Zamani & Attar
- Pyrus costata Sumnev.
- Pyrus demetrii Kuth.
- Pyrus elaeagrifolia Pall.
- Pyrus eldarica Grossh.
- Pyrus farsistanica Browicz
- Pyrus fedorovii Kuth.
- Pyrus ferganensis Vassilcz.
- Pyrus georgica Kuth.
- Pyrus gergeriana Gladkova
- Pyrus ghahremanii Attar & Zamani
- Pyrus giffanica Zamani & Attar
- Pyrus glabra Boiss.
- Pyrus grossheimii Fedor.
- Pyrus hajastana Mulk.
- Pyrus hakkiarica Browicz
- Pyrus hopeiensis T. T. Yu
- Pyrus hyrcana Fedor.
- Pyrus jacquemontiana Decne.
- Pyrus kandevanica Ghahrem., Khat. & Mozaff.
- Pyrus ketzkhovelii S. Kuthath.
- Pyrus korshinskyi Litv.
- Pyrus longipedicellata Zamani & Attar
- Pyrus mazanderanica Schönb.-Tem.
- Pyrus medvedevii Rubtzov
- Pyrus megrica Gladkova
- Pyrus neoserrulata I. M. Turner
- Pyrus nivalis Jacq.
- Pyrus nutans Rubtzov
- Pyrus oxyprion Woronow
- Pyrus pashia Buch.-Ham. ex D. Don
- Pyrus pedrottiana Raimondo, Venturella & Domina
- Pyrus phaeocarpa Rehder
- Pyrus pseudopashia T. T. Yu
- Pyrus pyraster (L.) Burgsd.
- Pyrus pyrifolia (Burm. fil.) Nakai
- Pyrus raddeana Woronow
- Pyrus regelii Rehder
- Pyrus sachokiana Kuth.
- Pyrus salicifolia Pall.
- Pyrus sicanorum Raimondo, Schicchi & P. Marino
- Pyrus spinosa Forssk.
- Pyrus syriaca Boiss.
- Pyrus tadshikistanica Zaprjagaeva
- Pyrus taiwanensis Iketani & H. Ohashi
- Pyrus takhtadzhianii Fed.
- Pyrus tamamschianae Fed.
- Pyrus terpoi Arrigoni
- Pyrus theodorovii Mulk.
- Pyrus trilocularis D. K. Zang & P. C. Huang
- Pyrus turcomanica Maleev
- Pyrus tuskaulensis Vassilcz.
- Pyrus ussuriensis Maxim.
- Pyrus vallis-demonis Raimondo & Schicchi
- Pyrus voronovii Rubtzov
- Pyrus xerophila T. T. Yu
- Pyrus yaltirikii Browicz
- Pyrus zangezura Maleev
- Pyrus ×babadagensis Prodan
- Pyrus ×bardoensis Dostálek
- Pyrus ×jordanovii Dostálek
- Pyrus ×michauxii Bosc ex Poir.
- Pyrus ×myloslavensis Czarna & Antkowiak
- Pyrus ×sinkiangensis T. T. Yu
- Pyrus ×uyematsuana Makino
- Pyrus ×vavilovii Popov
Izvori
|