Crkva sv. apostola Petra i Pavla u Doboju: razlika između inačica
m premješteno iz Category:Crkve Srpske pravoslavne Crkve u Bosni i Hercegovini u Category:Pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini uz pomoć dodatka Cat-a-lot Oznaka: uklanjanje ručnim načinom |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 21: | Redak 21: | ||
}} |
}} |
||
'''Crkva sv. apostola Petra i Pavla''' pravoslavni je hram koji se nalazi u [[Doboj]]u, u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Pripada [[Zvorničko-tuzlanska eparhija|Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] (SPC). Gradnja hrama započeta je 27. kolovoza 1931. godine a završena do jeseni 1937. godine. Prva molitva je obavljena u siječnju 1936. godine.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1936/01/17?pageIndex=00008 "Politika", 17. siječnja 1936.]</ref> Crkvu je osvještao patrijarh srpski [[Gavrilo (patrijarh srpski)|Gavrilo Dožić]], 18. rujna 1938. godine.<ref>[https://eparhijazt.com/sr/174.doboj---hram-sv-ap-petra-i-pavla1-parohija.html Doboj - Hram sv. ap. Petra i Pavla]</ref> |
'''Crkva sv. apostola Petra i Pavla''' pravoslavni je hram koji se nalazi u [[Doboj]]u, u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Pripada [[Zvorničko-tuzlanska eparhija|Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] (SPC). Gradnja hrama započeta je [[27. kolovoza]] [[1931.]] godine, a završena do jeseni 1937. godine. Prva molitva je obavljena u siječnju 1936. godine.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1936/01/17?pageIndex=00008 "Politika", 17. siječnja 1936.]</ref> Crkvu je osvještao patrijarh srpski [[Gavrilo (patrijarh srpski)|Gavrilo Dožić]], 18. rujna 1938. godine.<ref>[https://eparhijazt.com/sr/174.doboj---hram-sv-ap-petra-i-pavla1-parohija.html Doboj - Hram sv. ap. Petra i Pavla]</ref> |
||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
[[Slika:18doboj.jpg| |
[[Slika:18doboj.jpg|mini|lijevo|Unutrašnost Crkve sv. apostola Petra i Pavla u [[Doboj]]u]] |
||
Crkva je izgrađena na zemljištu bivših [[Austro-Ugarska|austro-ugarskih]] vojničkih baraka. Odlikuje se srpsko-bizantijskim stilom s tlocrtom u obliku križa dimenzija 16,90 x 16,90 m, sa središnjom kupolom i četiri manje kupole. Građena je prema projektu arhitekte Dušana Babića iz [[Beograd]]a. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] crkvu je od rušenja spasila Jelena Pulfer, Srpkinja rodom iz [[Herceg Novi|Herceg Novog]], a udata za Nijemca Johana Pulfera. Naime, |
Crkva je izgrađena na zemljištu bivših [[Austro-Ugarska|austro-ugarskih]] vojničkih baraka. Odlikuje se srpsko-bizantijskim stilom s tlocrtom u obliku križa dimenzija 16,90 x 16,90 m, sa središnjom kupolom i četiri manje kupole. Građena je prema projektu arhitekte Dušana Babića iz [[Beograd]]a. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] crkvu je od rušenja spasila Jelena Pulfer, Srpkinja rodom iz [[Herceg Novi|Herceg Novog]], a udata za Nijemca Johana Pulfera. Naime, ona je umolila jednog njemačkog časnika da crkvu pretvori u vojno skladišten i tako zaštiti crkvu od rušenja. Ovaj časnik je pristao, iako su [[ustaše]] već bile postavile eksploziv. Dovezao je nešto vojne opreme i smjestio u crkvu. Ovim je hram spašen od rušenja tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom posljednjeg [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata protiv Bosni i Hercegovini]], crkva je uslijed granatiranja imala manja oštećenja na krovnom pokrivaču.<ref>{{Citiranje weba |url=http://spc.rs/sr/dobojski_logor_kultura_sjetshanja_19152015 |title=Dobojski logor - kultura sjećanja (1915-2015) |access-date=18. kolovoza 2021. |archive-date=15. travnja 2017. |archive-url=https://web.archive.org/web/20170415180537/http://www.spc.rs/sr/dobojski_logor_kultura_sjetshanja_19152015 |url-status=dead }}</ref> |
||
Crkva je generalno obnovljana od 1998. do 2010. godine, kada je prepokrivena bakrom i nanovo |
Crkva je generalno obnovljana od [[1998.]] do [[2010.]] godine, kada je prepokrivena bakrom i nanovo ožbukana. Drvorez na ikonostasu u crkvi izradio je ruski pukovnik Aleksandar Radkin, a ikone na ikonostasu i zidovima [[1936.]] godine Ruskinja Aleksandra N. Seljanko. Crkva je živopisna, a Živopis je u akrilnoj (seko-tehnika) radio Petar Bilić iz Beograda s desetoricom svojih majstora od 2005. do 2009. godine.<ref>[https://doboj.gov.ba/doboj/religija/ Religijske zajednice]</ref> |
||
Središnje Spomen-obilježje žrtava dobojskog austro-ugarskog logora nalazi se pored porte dobojskog Crkve sv. apostola Petra i Pavla u Doboju. U pomen žrtvama dobojskog logora Srpska pravoslavna crkva je objavila knjigu "Spomenica 1915-1917", 18. rujna 1938. godine. Tadašnji srpski patrijarh Gavrilo,<ref>[http://srpskaenciklopedija.org/doku.php?id=%D0%B3%D0%B0%D0%B2%D1%80%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%B4%D0%BE%D0%B6%D0%B8%D1%9B Gavrilo Dožić]</ref> s više arhijereja Srpske pravoslavne crkve osvještao je Spomen-crkvu sv. apostola Petra i Pavla i izgrađenu Spomen-kosturnicu u kojoj se nalaze ekshumirani posmrtni ostaci preko 12.000 žrtava dobojskog austro-ugarskog logora.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.spc.rs/sr/obiljezheno_stradanje_srba_u_austrougarskom_logoru_u_doboju |title=Obilježeno stradanje Srba u austro-ugarskom logoru u Doboju |access-date=18. kolovoza 2021. |archive-date=21. rujna 2016. |archive-url=https://web.archive.org/web/20160921083008/http://www.spc.rs/sr/obiljezheno_stradanje_srba_u_austrougarskom_logoru_u_doboju |url-status=dead }}</ref> |
Središnje Spomen-obilježje žrtava dobojskog austro-ugarskog logora nalazi se pored porte dobojskog Crkve sv. apostola Petra i Pavla u Doboju. U pomen žrtvama dobojskog logora Srpska pravoslavna crkva je objavila knjigu "Spomenica 1915-1917", 18. rujna 1938. godine. Tadašnji srpski patrijarh Gavrilo,<ref>[http://srpskaenciklopedija.org/doku.php?id=%D0%B3%D0%B0%D0%B2%D1%80%D0%B8%D0%BB%D0%BE_%D0%B4%D0%BE%D0%B6%D0%B8%D1%9B Gavrilo Dožić]</ref> s više arhijereja Srpske pravoslavne crkve osvještao je Spomen-crkvu sv. apostola Petra i Pavla i izgrađenu Spomen-kosturnicu u kojoj se nalaze ekshumirani posmrtni ostaci preko 12.000 žrtava dobojskog austro-ugarskog logora.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.spc.rs/sr/obiljezheno_stradanje_srba_u_austrougarskom_logoru_u_doboju |title=Obilježeno stradanje Srba u austro-ugarskom logoru u Doboju |access-date=18. kolovoza 2021. |archive-date=21. rujna 2016. |archive-url=https://web.archive.org/web/20160921083008/http://www.spc.rs/sr/obiljezheno_stradanje_srba_u_austrougarskom_logoru_u_doboju |url-status=dead }}</ref> |
Inačica od 27. listopada 2023. u 01:36
Crkva sv. apostola Petra i Pavla
| |
---|---|
Lokacija | Doboj, Bosna i Hercegovina |
Koordinate | 44°44′N 18°05′E / 44.73°N 18.08°E (WD) |
Godine izgradnje | 1938. |
Religija | pravoslavlje |
Crkva sv. apostola Petra i Pavla pravoslavni je hram koji se nalazi u Doboju, u Bosni i Hercegovini. Pripada Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve (SPC). Gradnja hrama započeta je 27. kolovoza 1931. godine, a završena do jeseni 1937. godine. Prva molitva je obavljena u siječnju 1936. godine.[1] Crkvu je osvještao patrijarh srpski Gavrilo Dožić, 18. rujna 1938. godine.[2]
Povijest
Crkva je izgrađena na zemljištu bivših austro-ugarskih vojničkih baraka. Odlikuje se srpsko-bizantijskim stilom s tlocrtom u obliku križa dimenzija 16,90 x 16,90 m, sa središnjom kupolom i četiri manje kupole. Građena je prema projektu arhitekte Dušana Babića iz Beograda. U Drugom svjetskom ratu crkvu je od rušenja spasila Jelena Pulfer, Srpkinja rodom iz Herceg Novog, a udata za Nijemca Johana Pulfera. Naime, ona je umolila jednog njemačkog časnika da crkvu pretvori u vojno skladišten i tako zaštiti crkvu od rušenja. Ovaj časnik je pristao, iako su ustaše već bile postavile eksploziv. Dovezao je nešto vojne opreme i smjestio u crkvu. Ovim je hram spašen od rušenja tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom posljednjeg rata protiv Bosni i Hercegovini, crkva je uslijed granatiranja imala manja oštećenja na krovnom pokrivaču.[3]
Crkva je generalno obnovljana od 1998. do 2010. godine, kada je prepokrivena bakrom i nanovo ožbukana. Drvorez na ikonostasu u crkvi izradio je ruski pukovnik Aleksandar Radkin, a ikone na ikonostasu i zidovima 1936. godine Ruskinja Aleksandra N. Seljanko. Crkva je živopisna, a Živopis je u akrilnoj (seko-tehnika) radio Petar Bilić iz Beograda s desetoricom svojih majstora od 2005. do 2009. godine.[4]
Središnje Spomen-obilježje žrtava dobojskog austro-ugarskog logora nalazi se pored porte dobojskog Crkve sv. apostola Petra i Pavla u Doboju. U pomen žrtvama dobojskog logora Srpska pravoslavna crkva je objavila knjigu "Spomenica 1915-1917", 18. rujna 1938. godine. Tadašnji srpski patrijarh Gavrilo,[5] s više arhijereja Srpske pravoslavne crkve osvještao je Spomen-crkvu sv. apostola Petra i Pavla i izgrađenu Spomen-kosturnicu u kojoj se nalaze ekshumirani posmrtni ostaci preko 12.000 žrtava dobojskog austro-ugarskog logora.[6]
Izvori
- ↑ "Politika", 17. siječnja 1936.
- ↑ Doboj - Hram sv. ap. Petra i Pavla
- ↑ Dobojski logor - kultura sjećanja (1915-2015). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2017. Pristupljeno 18. kolovoza 2021.
- ↑ Religijske zajednice
- ↑ Gavrilo Dožić
- ↑ Obilježeno stradanje Srba u austro-ugarskom logoru u Doboju. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2021.