Witold Gombrowicz

Završio je pravo na Univerzitetu u Varšavi i počeo sudsku karijeru, ali se nakon prve objavljene zbirke pripovjedaka "Uspomene iz puberteta" 1933. godine posvetio isključivo književnosti. Veći publicitet donio mu je roman pod nazivom "Ferdydurke" iz 1939. godine, koji je pun bravuroznog humora i s elementima filozofske poruke. U ovom romanu glavni junak je odrastao muškarac svedan na ulogu pubertetlije, koji se bori s okamenjenim društvenim konvencijama (patriotska školska didaktika, kuća savremenog intelektualca, tradicionalno vlastelinsko imanje).

U augustu 1939. godine otišao je na putovanje u Argentinu, gdje ga je zatekao početak II svjetskog rata, i gdje je ostao do 1963. Mnoge godine živio je u bijedi, i tek 1947. dobio je skroman posao u Banco Polaco, koji mu je omogućio da se posveti književnom radu. Od 1951. u njemu je počeo objavljivati svoj "Dnevnik". Nastavio ga je pisati do kraja života, a izdavao je jedan za drugim tomove u knjigama. Tematika "Dnevnika" je raznorodna, od trivijalnih životnih detalja, do velikih polemika s marksizmom, egzistencijalizmom, katoličanstvom. To je njegovo ključno djelo, koje mu je pomoglo razriješiti mnoge suprotnosti koje su ga mučile – između autobiografizma i fikcije, između autentičnosti djela i njegovog postojanja po shvatanju čitaoca, i na kraju između intuitivne poruke i neobavezne igre mašte. U to vrijeme napisao je dramski tekst "Vjenčanje" (1953), koji je prebacivanje njegove interaktivne filozofije čovjeka na sasvim novi dramski jezik, razvijen na shakespeareovko – romantičarskom fonu, te satirični roman "Trans-Atlantik" (1953.) u kojem je proveo demistifikatorsku raspravu s patriotskim stereotipima i po prvi put otvoreno uveo homoseksualnu temu. U sljedećem romanu pod nazivom "Pornografija" (1960), čija radnja se zbiva u Poljskoj tokom nacističke okupacije, otkrio je tajne, snažno erotske i devijantne motive koji su vodili ilegalce u borbi za nezavisnost kao i junake njegovih ostalih djela.

Sredinom 1960-ih godina Gombrowicz je preselio u Francusku i vezao se s mladom kanadskom romanisticom Ritom Labrosse. Tad je izdao "Kosmos" (1965.), djelo koje asocira na detektivski roman, ali je u biti parabola procesa spoznaje i protivrječnosti solipsističke svijesti. Nedugo zatim, objavljuje djelo "Opereta" (1966.). To je obučena u kostim operetnog libreta ironična vizija nadolazeće revolucije u kojoj glavnu ulogu vođe i žrtve igra lik kreiran po uzoru na Jean-Paul Sartrea.

Bio je jedan od srednjoevropskih pisaca koji je situaciju civilizacijske zaostalosti svoje zemlje umio iskoristiti za kritičan pogled na savremenu misao i umjetnost svog vremena. Stvorio je djela koja sežu daleko u budućnost – pomagao je svojim čitaocima preći iz svijeta modernizma u svijet postmodernizma. U Poljskoj je izvršio neizmjeran utjecaj na književnost, a još plodnije je inspirirao teatar – bez njega ne bio bilo ni Tadeusza Kantora ni Jerzyja Grotowskog.

Deklaracijom poljskog parlamenta Sejma, 2004. godina bila je proglašena Godinom Witolda Gombrowicza u Poljskoj.^[1]

• Supruniuk, Mirosław Adam; Chmielowiec, Michał (2006). Gombrowicz emigrantów (jezik: poljski). Toruń: Uniwersytet Mikołaja Kopernika. ISBN 83-231-2040-4. OCLC 191751838.
• "Witold Gombrowicz : biografia". muzeumgombrowicza.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 2022-04-05.
• Czachowska, Jadwiga; Szałagan, Alicja, ured. (1994). Współcześni polscy pisarze i badacze literatury. Słownik biobibliograficzny, T. 3 (jezik: poljski). Warszawa: WSiP. str. 85. ISBN 83-02-05636-7.

 

Commons ima datoteke na temu: Witold Gombrowicz

• witoldgombrowicz.com