Ustavni zakon FNRJ 1953.
Ustavni zakon (Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti) donesen je 14. januara 1953.[1] kao veliki paket izmjena Ustava Jugoslavije od 1946. godine, sa ciljem uvođenja pojma samoupravljanja u ustavnu materiju Jugoslavije. Ustav od 1946. godine sa ovim izmjenama bit će na snazi do Ustava Jugoslavije od 1963. godine.
Odredbe
urediOsnovama političkog i društvenog uređenja proglašene su društvena svojina na sredstvima za proizvodnju, samoupravljanje proizvođača u privredi, samoupravljanje radnog naroda u općinama, gradu i srezu i samoupravljanje radnog naroda u oblasti prosvjete, kulture i socijalnih službi. Jugoslavija je proglašena socijalističkom, demokratskom saveznom državom suverenih i ravnopravnih naroda. Sva vlast u zemlji je pripadala radnom narodu preko predstavnika u raznim tijelima, kao i neposredno - izborima, opozivom predstavnika, zborovima, savjetima i drugim oblicima samoupravljanja, koje je proglašeno za osnovu čitavog uređenja. Na polju predstavničkog tijela ovo se ogledalo u uvođenju Vijeća proizvođača, kao doma predstavnika profesija, pored političkog doma. Napušten je princip dihotomne podjele vlasti, a Savezna narodna skupština proglašena je za vrhovnog predstavnika narodnog suvereniteta i najviši organ vlasti federacije. Do tada postojeći najviši izvršni organi, Prezidijum Narodne skupštine FNRJ i Vlada FNRJ zamenjeni su sa dva izvršna organa Savezne narodne skupštine - Predsjednikom republike i Saveznim izvršnim vijećem (SIV), koji su skupštini bili odgovorni za rad. Predsjednik republike bio je ujedno i predsjednik SIV-a.Takođe je napušten i demokratski centralizam, povećana su prava republika i autonomnih oblasti, a u općini, gradu i srezu uvedeno je samoupravljanje.
Praksa
urediUstavni zakon zapravo je proglašen za povelju društvenog samoupravljanja, a taj naziv nosit će i naredni ustavi Jugoslavije. Po zamisli tvoraca, ovaj ustav trebalo je da omogući nesmetanu izgradnju samoupravljanja, do donošenja novog Ustava Jugoslavije od 1963. godine. Ove političke promjene relativno malo utiču na demokratski razvoj u Jugoslaviji, jer se u političkim strukturama i dalje osim Tita zadržavaju političari tvrde linije Edvard Kardelj, Aleksandar Ranković, Milovan Đilas, Svetozar Vukmanović Tempo i drugi partijski oligarsi.[2]
Vanjski linkovi
urediReference
uredi- ^ Službeni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Odluka o proglašenju ustava Federativne Narodne Republike JugoslavijeBeograd, str. 21 - 24, broj 3., godina IX, 14. siječnja 1953.
- ^ Holm Sundhaussen, Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewönliche Geschichte des Gewönlichen, Böhlau Verlag Wien - Köln - Weimar, ISBN 978-3-205-79609-1