Trgovačka društva

Trgovačka društva predstavljaju udruživanja trgovaca u cilju efikasnijeg i kvalitetnijeg poslovanja.

Da bi olakšali način ulaganja i realiziranja trgovačkih poslova trgovci se udružuju u trgovačka društva u koja ulažu kapital i radnu snagu te dijele dobit i rizik u poslovanju. Više je trgovaca time bilo u prilici da u jednom zajedničkom poslu sa manjim ulaganjem više zarade, ali i u slučaju da posao propadne taj rizik lakše podnesu.

Obično su trgovačka društva pravljena od dva člana^[1] i obično je jedan član ulagao kapital a drugi je obavljao sav ostali posao do ostvarivanja zarade, koju su zajednički dijelili. Prvi član se zvao socius stans, a drugi socius tractans. Trgovačka društva su omogućila razvoj trgovačkog sloja u srednjovjekovnoj Bosni i njihov izlazak na vanjska tržišta. Ugledajući se na strane trgovce domaći trgovci su ulazili u trgovačka društva sa njima zarađujući tako dio kolača koji je nudila razmjena Bosne i Mediterana.

Primjerice: Strani trgovac je ulagao novac u trgovinu srebrom, a domaći trgovac se brinuo o njegovom dopremanju na tržište. Od uloženog novca domaći trgovac je kupovao srebro u rudničkoj jami, plaćao prevoz srebra do tržišta u primorju, a razlika u cijeni srebra koja se ostvarivala u primorju pokrivala je sve troškove uloženog i potrošenog i omogućavala objema stranama dobru zaradu (Rudarstvo u srednjovjekovnoj Bosni). Vremenom su i domaći trgovci ulazili u svoja trgovačka društva. Poznato je da su i velmože pa i vladari imali učešća u trgovini, ali i imali umješnost vrsnih trgovaca. Primjer kralja Tvrtka II Kotromanića je ilustrativan. Tvrtko II je poslao srebro u Dubrovnik, ali ga nije odmah prodao nego uložio u depozit (na čuvanje) da stoji dok se ne postigne odgovarajuća cijena koja bi omogućila još veću zaradu.