Tara (rijeka)

Tara je rijeka u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nastaje od dvije rječice Opasanice i Veruše ispod planine Komovi. Posljednjih 40 km toka rijeke Tare čini i granicu između dvije države. Kod crnogorskog naselja Šćepan polje, na teritoriji općine Foča, zajedno sa rijekom Pivom sačinjava rijeku Drinu.

Tara
Kanjon Tare
Države	Crna Gora Bosna i Hercegovina
Dužina	146 km
Izvor	Komovi 43°20′54″N 18°50′22″E / 43.34833°N 18.83944°E / 43.34833; 18.83944
Ušće	Drina općina Foča
Ulijeva se u	Drina
Sliv	Crnomorski sliv
Površina sliva	1853 km2
Riječni sistem	Drina
Lijeve pritoke	Ljutica i Sušica
Desne pritoke	Vaskovaška rijeka i Draga

Park prirode Tara
IUCN kategorija V (zaštićeni krajolik / morski pejzaž)
Pogled sa Ljubišnje
Najbliži grad	Foča
Površina	14.453 ha
Osnovano	2020.[1]
Upravljačko tijelo	Šume Republike Srpske, Šumsko gazdinstvo "Maglić" Foča

Najvažnije pritoke na lijevoj strani su joj Ljutica i Sušica, a najvažnije desne pritoke Vaskovaška rijeka i Draga. Među njima je svakako najpoznatije vrelo Bajlovica sige, izvor na lijevoj obali Tare, izdašnosti više stotina litara u sekundi, kod koga se voda koja izvire iz jezera u pećini Bučavica stropoštava u Taru sa visine od preko 30 i na dužini od oko 150 metara.

Kanjon Tare, dugačak 82 kilometra i mjestimično visok i 1300 metara, svrstava se odmah iza Velikog kanjona rijeke Kolorado u SAD, a prvi u Evropi. Ima tok dug 146 kilometra i najduža je crnogorska rijeka. Od mnoštvo osobenosti Tare posebno mjesto zauzimaju njeni bukovi. Huk nekih većih bukova se čuje i na samim ivicama kanjona. Od preko 40 bukova najpoznatiji su Djavolje lazi, Sokolovina, Bijeli kamen, Gornji i Donji tepački buk i dr. Tara je 1977. godine uvrštena u program “Čovjek i biosfera“ i upisana u ekološki rezervat biosfere Svijeta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom.

Veliki dio kanjona obrastao je pojedinim stablima četinara, a medju njima posebno mjesto zauzima crni bor.

Masivi kanjona pružaju izvanredne uslove za život divokoza. Tara je bogata i ribom.

U mjestu Đurdjevića Tara nalazi se veliki most, izgrađen 1940. godine. Ovaj most je vremenom postao jedan od simbola ove rijeke. U toku Drugog svjetskog rata srušen je da bi 1946. ponovo bio obnovljen. Dužina mosta iznosi 154 metra, a na najvisočijem luku dostiže visinu od 135 metara.

Najatraktivniji dio za splavarenje, rafting je posljednjih 25 km rijeke, posebno na pravim splavovima, načinjenim od međusobno uvezanih debala i masivnim drvenim kormilom.

Park prirode Tara je zaštićeno područje u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska. Južna granica Parka prirode Tara počinje od mjesta gdje rijeka Tara ulazi u Bosnu i Hercegovinu i prati rijeku nizvodno državnom granicom u dužini oko 25  km do graničnog mosta u Humu. Sjevernije od ove linije je područje parka prirode, u graničnom pojasu sa Crnom Gorom, i obuhvata klisurasto-kanjonsku dolinu rijeke Tare, uključujući plato iznad njene desne obale te obronke planine Ljubišnje.^[2]

Područje je proglašeno za zaštićeno podruje, slijedećih karakteristika:^[3]

• zaštićeno je područje od: 2022. godine^[1]
• IUCN kategorija zaštićenog područja: V - Zaštićeni pejzaž (Park prirode prema zakonodavstvu RS)
• površina: 14.453,38 ha
• režim zaštite:

-II stepena (4.366,48 ha) primijenjuje se na prostoru kanjona rijeke Tare, kanjona Vukojničkog potoka i potoka Skakavac, vrh Radovine sa obroncima i područje Konjskog polja sa obroncima Male Ljubišnje.

-III stepena (10.086,90 ha)

• upravljač: Šume Republike Srpske, Šumsko gazdinstvo "Maglić" Foča
• mjesto: Foča, koja je ovim proglašenjem postala jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj sa najvećim procentom zaštićene teritorije koji iznosi 25,5%.

Sredstva za zaštitu i razvoj parka prirode obezbjeđuju se iz budžeta Republike Srpske, budžeta jedinica lokalne samouprave i drugih izvora u skladu sa Zakonom.

Park prirode "Tara" ističe se po brojnim raznolikim vidikovcima na rubovima doline Tare, kao što su Dulina Brijeg i Rudo polje, ili na oštrim krečnjačkim vrhovima među gustom vegetacijom crnog bora poput Crvenkove Ravni i Zlatnog bora. Pritoke Tare, Ljutnica i Šipčanica, kao i Skakavac na sjeveru, usjekle su takođe duboke doline i izgradile brojne oštre krečnjačke formacije, što doprinos pejzažnoj vrijednosti i raznolikosti područja parka prirode. Pejzaži planinskih vrhova takođe su veoma atraktivni.