Slovačka

Tragovi naseljavanja na području Slovačke potječu iz paleolita. U 5. vijeku p.n.e. Slovačku su naselili Kelti, potom Dačani, Jazigi i Kvadi. Germansko kraljevstvo koje je ujedinilo Kvade i Markomane, ali i manje Ose i Kotine pod vlašću Vaniusa, postojalo je od 8. stoljeća pne. do 179. god. U 1. st. dolazi do prodora Rimljana koji su na Dunavu ustanovili više vojnih ispostava od kojih su dvije najveće bile Carnuntum i Brigetio. Laugaricio (današnji Trenčín) je bila zimski kamp gdje se II. legija borila u odlučujućoj bitci Markomanskih ratova protiv Germana Kvada 179. god. Rimljane su potjerali Gepidi i Goti (u 3. st.), Huni i Langobardi (u 5. st.), te naposljetku Slaveni (u 6. st.). Slaveni brzo postaju brojčano najdominantniji etnički korpus i određuju historijsku sudbinu Slovačkih prostora.

U prvoj polovici 7. vijeka područje Slovačke se nalazi u sklopu prvog slavenskog saveza – Samove države. Potkraj 8. i početkom 9. st. jača utjecaj Franaka i zapadnog kršćanstva.

Slovačka plemena je u prvoj polovici 9. vijeku pod svojom vlašću ujedinio knez Pribina u kneževinu Nitru. On je (oko 828.) podigao i prvu kršćansku crkvu u Slovačkoj. Ubrzo Slovačka ulazi u sastav Mojmirove Velikomoravske države (833.). Primivši Ćirila i Metoda (863.) primili su staroslavensko pismo, a država se proširila pod kraljem Svatoplukom.

Slovačku pustoše Mađari na kraju 9. st., a već 907. god. teritorij Slovačke je u sastavu Ugarske (tzv. Gornja Ugarska).

Nakon raspada Moravske države u 10. st., Mađari su postupno anektirali slovačku teritoriju, a zapadni dijelovi današnje Slovačke su postali dijelom Ugarske kneževine koja je oko 1000. god. postala Ugarsko kraljevstvo. Tako će ostati sve do 1918. god. Etnički korpus ovog teritorija je postao još kompleksniji nakon doseljenja Karpatskih Nijemaca u 13. stoljeću, te Vlaha i Židova u 14. stoljeću.

Nakon provale Mongola (1241.) uslijedile su godine gladi u kojima je život izgubio veliki broj stanovnika. Međutim, srednjovjekovna Slovačka je ostala poznatija po gradskim središtima u kojima su se gradili kameni dvorci i poticala se umjetnost.Tako je 1465., mađarski kralj Matijaš Korvin osnovao prvo sveučilište u Pozsonyju (znan i kao Pressburg, današnja Bratislava), no ubrzo je zatvorena nakon njegove smrti 1490. god. Za husitskih ratova jača češki utjecaj, a sredinom 15. st. Jan Jiskra, zapovjednik taborićana, privremeno je ovladao većim dijelom zemlje.

Kada su Osmanlije zauzeli većinu Ugarske (ali i južnu Slovačku) i okupirali Budim, na početku 16. st., prijestolnica Ugarske se preselila u Pozsony (Bratislava) koji je ostao mađarskom prijestolnicom sve do 1536. god. Nakon Mohačke bitke (1526.) Slovačka je stradala u sukobima Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog, osobito u ruralnim područjima.

Nakon povlačenja Turaka iz Mađarske, krajem 17. stoljeća, važnost Slovačke u Ugarskoj je opadala, iako je Bratislava ostala glavnim gradom sve do 1848. god. kada se prijestolnica vraća u Budim.

Slovački narodni preporod i borba protiv mađarizacije jačaju sredinom 19. st. Vođe slovačkog pokreta su 1861. god. tražili ustroj autonomne slovačke pokrajine, s vlastitom upravom, sudstvom i školstvom. God. 1863. osniva se Matica slovačka. Odgovor Mađarske je bio donošenje odluke o političkoj nedjeljivosti Mađarske (1868.), tretirajući Slovake kao sastavni dio mađarskog etničkog korpusa. God. 1874. ukidaju se slovačke srednje škole, a godinu kasnije i Matica slovačka.

Mađarizacija je dosegla vrhunac Apponyijevim aktom (nazvan prema ministru obrazovanja grofu Albertu Apponyiju) čime je mađarski jezik bio obvezatan u osnovnim školama. Nezadovoljstvo je kulminiralo nakon tragedije u Černovu (ubistvo 15 Slovaka pri posvećenju crkve u Černovu gdje je narod želio da posvećenje nove crkve izvrši patriotski političar i popularni svećenik Andrej Hlinka umjesto mađarskog svećenika). Netom prije I. svjetskog rata, slovačku nezavisnost poticao je i nadvojvoda Franjo Ferdinand Austrijski svojom idejom o federalizaciji Austro-Ugarske monarhije, uz pomoć slovačkog novinara i političara Milana Hodže, no ti planovi su napušteni nakon atentata u Sarajevu.

 

Tokom Prvog svjetskog rata Slovaci se zalažu za stvaranje samostalne države s Česima. Slovačko nacionalno vijeće izjasnilo se 30. septe,bra 1918. god. za čehoslovačku državu i prekid veza s Mađarima. Veoma brzo je nova država iznevjerila očekivanja Slovaka zbog češkog hegemonizma i bohemizacije. Već 1919. god. Slovačku je napala kratkotrajna Mađarska Sovjetska Republika i zauzela jednu trećinu Slovačke koju su prozvali Slovačka Sovjetska Republika (od 16. lipnja do 7. srpnja 1919.).

U razdoblju između dva rata, demokratska i napredna Čehoslovačka je bila pod stalnim pritiskom revanšističkih vlada Njemačke i Mađarske, sve dok je nisu podijelili Minhenskim sporazumom 1938. god.

Nakon njemačke okupacije Češke (1939.) ustrojena je zasebna slovačka država pod kontrolom Trećeg Reicha, dok je veliki dio slovačkog nacionalnog teritorija ustupljen Mađarskoj. Tu je veliku ulogu odigrao i katolički nadbiskup Jozef Tiso koji je postao vođa marionetske države. Većina židovskog stanovništva je odvedena u koncentracijske logore, a antifašistički pokret je organizirao snažnu oružanu pobunu 1944. god. i uslijedio je gerilski rat protiv njemačke okupacije.

Nakon sloma Njemačke u Drugom svjetskom ratu Slovaci su s Česima obnovili zajedničku državu, ustrojenu od dviju federativnih jedinica – Češke i Slovačke.

 

Obnovom Čehoslovačke ponovno su otvoreni međunacionalni antagonizmi, a istodobno su komunističke vlasti zatirale demokratske slobode građanstva i progonile djelovanje Katoličke crkve. Jozef Tiso je obješen 1947. god. zbog saradnje s Nacistima. Više od 76,000 Mađara i 32,000 Nijemaca je prisiljeno da napuste Slovačku u seriji prisilnih preseljenja nakon Potsdamske konferencije. Ovaj izgon je i dan danas izvor razmirica između Slovačke i Mađarske

Nakon državnog udara 1948. god. Slovačka je došla pod direktan utjecaj SSSR-a i priključila se Varšavskom paktu. Snage Varšavskog pakta su okupirale zemlju 1968. god. čime je završeno Praško proljeće koje je vodio Aleksandar Dubček. God. 1969. Čehoslovačka je postala federacija dvije republike: Češke Socijalističke Republike i Slovačke Socijalističke Rešublike.

Kad je 1989. god. pala komunistička vlast, nastupila je tzv. Baršunasta revolucija. God. 1991. država je preuređena u Čehoslovačku Republiku, a u julu 1992. god. premijer Vladimír Mečiar je donio odluku da su republički zakoni ispred federalnih. On je također, tokom cijele jeseni s premijerom Češke republike, Vaclavom Klausom, dogovarao mirno razvrgavanje federacije (tzv. Baršunasti razvod). Od 1. januara 1993. god. Slovačka je postala nezavisna država.

 

Slovačka je zadržala bliske odnose s Češkom, a obje zemlje su s Mađarskom i Poljskom pristupile Višegradskoj grupi. Predsjednik slovačke vlade od 1992.-1998. (uz prekid tokom 1994.) bio je Vladimir Mečiar, a predsjednik Republike do 1998. god. je Michal Kovač. God. 1998. za predjednika države izabran je Rudolf Schuster, a premijerom je imenovan Mikulaš Dzurinda. Slovačka je postala članicom NATO-a (29. marta) i EU (1. maja) od 2004. god., kada je za predsjednika izabran Ivan Gašparovič.

Zastava Slovačke je nastala nakon raspada Čehoslovačke, kad je Slovačka prihvatila svoju vlastitu zastavu, dok je Češka zadržala čehoslovačku zastavu.

Zastava je u upotrebi od 3. septembra 1992., a potječe iz revolucionarne godine 1848., kada su se Slovaci borili za nezavisnost od Mađara. Slična je zastavi, ostalih slavenskih nacija, ima crvenu, bijelu i plavu boju uz dodatak slovačkog grba.

Grb Slovačke čini srebrni dvostruki krst, uzdignut na srednjem vrhu tamnoplavog trovršja, u crvenom ranogotičkom štitu. Sredina i ramena krsta su pri kraju proširena, a vrhovi blago udubljeni, poput pehara.

Dvostruki krst predstavlja Slovačku kao nasljednika i čuvara kršćanskih tradicija koje su na te prostore prije 12 vijekova donijeli sv. Ćiril i Metodije, kao poslanici Bizantskog carstva, čijim se vladarima pripisuje njihov nastanak.

Trovršje predstavlja tri brda: Tatre, Fatre i Matru, odnosno simbolizuje tzv. Gornju Mađarsku (kako se u Ugarskoj nazivao planinski dio zemlje koji je uključivao današnju Slovačku i sjeverni dio današnje Mađarske). Matra se danas nalazi u Mađarskoj.

Crvena boja grba vodi porijeklo iz srednjeg vijeka i gotovo je nerazdvojni pratilac dvostrukog krsta u grbovima mnogih slovačkih gradova. Ona ne predstavlja krvavu oblogu, to jeste ne simbolizuje slovačko mučeništvo za vrijeme mađarizacije, kako su neki tumačili

Nad Tatrou sa blýska (na bosanskom: "Nad Tatrama sijeva") državna je himna Slovačke. Historijski korijeni himne su u srednjeevropskom romantičnom nacionalizmu 19. vijeka. Oluja nad Tatrama simbolizira opasnost koja se nadvila nad slovački narod.

Stihove je početkom 1844. napisao student Janko Matúška. Muzika je preuzeta iz stare slovačke narodne pjesme Kopala studienku, što mu je predložio kolega student Jozef Podhradský, budući panslavistički aktivist. Prva je strofa pjesme postala dio himne Čehoslovačke 1918. godine.

Bila je jedna od dualne nacionalne himne bivše Čehoslovačke koju su često izvodili Slovaci. Prve se dvije strofe od 1993. smatraju službenom himnom Slovačke.

 

Slovačka je kopnena srednjoevropska zemlja s planinskim predjelima na sjeveru i ravnicama jugu.

Slovačka se prostire na 48.845 km², od čega je 31% obradivo zemljište, 17% pašnjaci, 41% šume, 3% kultivirano područje. Preostalih 8% uglavnom je prekriveno građevinama i infrastrukturom, te dijelom s stjenovitim planinskim grebenima i drugim neobrađenim zemljištem.

Najsjevernija tačka Slovačke je u blizu Beskydoka, planine na granici s Poljskom u blizini sela Oravská Polhora u Beskidima. Najjužnija točka je u blizini sela Patince na Dunavu na granici s Mađarskom. Najzapadnija točka je na rijeci Moravi u blizini Záhorske Vesi na austrijskoj granici. Najistočnija točka je blizu vrha Kremenec u blizini sela Nova Sedlica na sjecištu slovačke, poljske i ukrajinske granice.

Najviši vrh države je Gerlachovský štít u Visokim Tatrama visok 2,655 metara, najniža tačka je na 94 m na rijeci Bodrog u blizini Mađarske.

Slovačka graniči s Poljskom na sjeveru (547 km), Ukrajinom na istoku (98 km), Mađarskom na jugu (654,8 km), Austrijom na jugozapadu (106 km) i Češkom na sjeverozapadu (251,8 km). Ukupna dužina granice iznosi 1672 km.

 

Slovački šef države je predsjednik, koji se bira na izravnim općim izborima svakih pet godina. Veći dio izvršne vlasti ima predsjednik vlade, koji je obično vođa najveće stranke ili većinske koalicije u parlamentu. Imenuje ga predsjednik. Ministre imenuje predsjednik na prijedlog predsjednika vlade. Šef države, također i poglavar države (ili državni poglavar), najviši je predstavnik države u zemlji i prema inostranstvu. Prema međunarodnom pravu, šef države je najviše tijelo vanjskog zastupanja države, koje po ustavnom poretku odnosne države i prema međuarodnom pravu predstavlja i zastupa svoju državu u međunarodnim odnosima.

Politički sistem Slovačke je parlamentarna demokracija.

Najviše zakonodavno tijelo Slovačke je jednodomni parlament, Državno vijeće Slovačke Republike (Národná Rada Slovenskéj Republiky), sa 150 zastupnika. Zastupnici se biraju svake četiri godine proporcionalnom metodom. Najviše sudsko tijelo Slovačke je Ustavni sud (Ústavný súd), koji presuđuje ustavna pitanja. 13 članova ovog suda imenuje predsjednik na temelju popisa kandidata koje predlaže parlament.

Vlada zajednički odlučuje o prijedlozima zakona, o uredbama vlade, o programu vlade i o njegovom ispunjavanju, o bitnim mjerama za osiguranje privredne i socijalne politike Slovačke Republike, o prijedlozima državnog budžeta i državnog završnog računa, o međunarodnim ugovorima SR, o bitnim pitanjima unutrašnje i vanjske politike, o predlaganju zakona Parlamentu SR, o upućivanju mjera u javnu diskusiju, o zahtjevu za iskazivanje povjerenja, o dodjeljivanju amnestije zbog prekršaja, o zamjeni i opozivanju državnih dužnosnika u zakonski određenim slučajevima, o drugim pitanjima ako to odredi zakon.

Glavne političke stranke zastupljene u parlamentu SR:

• Smer-SD (50 zastupnika)
• Slovačka demokršćanska unija (SDKU-DS - 31 zastupnik),
• Slovačka narodna stranka (SNS - 20 zastupnika),
• Stranka mađarske koalicije (SMK - 20 zastupnika),
• Pokret za demokratsku Slovačku (LS-HZDS - 15 zastupnika),
• Kršćansko- Demokratski Pokret (KDH - 14 zastupnika).

Predsjednik Slovačke Republike zastupa Slovačku Republiku u inostranstvu i unutar Republike. Svojim odlukama osigurava redovno djelovanje državnih tijela. Njegove su ovlasti relativno ograničene. Među najvažnije spada pravo ulaganja veta na zakone odobrene u Parlamentu. Također je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga SR.

Predsjednika biraju građani Slovačke Republike na neposrednim izborima tajnim glasanjem za razdoblje od pet godina. Kandidate za predsjednika predlaže najmanje 15 zastupnika u Parlamentu SR ili građani na temelju peticije potpisane od najmanje 15 000 građana. Za predsjednika se bira kandidat koji je stekao više od 50 posto važećih glasova. Ista osoba može biti izabrana za predsjednika najviše u dva uzastopna razdoblja.

Sadašnji predsjednik Peter Pellegrini izabran je u drugom krugu predsjedničkih izbora 6. aprila 2024. Svečano je inauguriran 15. juna 2024.

Parlament – Nacionalno vijeće Slovačke Republike – jedino je zakonodavno tijelo državne vlasti Slovačke Republike. Kao birano tijelo predstavlja suverenitet države i naroda. Ispunjava važnu ulogu u izgradnji Slovačke Republike kao moderne i demokratske države i u uvođenju socijalne i ekološki orijentirane tržišne ekonomije.

Zastupnici Nacionalnog vijeća birani su na općim, neposrednim izborima tajnim glasanjem. Broj zastupnika je 150 i njihov mandat traje četiri godine.

Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova (slovački: Ministerstvo zapadraničných vecí a európskych záležitostí) odgovorno je za održavanje vanjskih odnosa Slovačke Republike i upravljanje njenim međunarodnim diplomatskim misijama. Direktor ministarstva je Miroslav Lajčák.

Ministarstvo nadgleda poslove Slovačke sa stranim entitetima, uključujući bilateralne odnose sa pojedinim narodima i njegovo predstavljanje u međunarodnim organizacijama.

Slovačka se pridružila Evropskoj uniji i NATO-u 2004. godine, a Eurozoni 2009. godine.

Slovačka je članica Ujedinjenih nacija (od 1993.) i sudjeluje u njenim specijaliziranim agencijama. Zemlja je 10. oktobra 2005. godine izabrana na dvogodišnji mandat u Vijeće sigurnosti UN-a od 2006. do 2007. Takođe je članica Schengenskog prostora, Vijeća Evrope (VE), Organizacije za sigurnost i saradnju. u Evropi (OSCE), Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) i dijelu Višegradske četvorke (V4: Slovačka, Mađarska, Češka i Poljska).

Slovački državljani su u 2019. imali bezvizni ili vizni način dolaska u 181 zemlju i teritoriju, što je slovački pasoš zauzelo 9. mjesto na svijetu

Slovačka je administrativno podijeljena na 8 regija (slovački: kraj):

Prešovski kraj   Košički kraj   Žilinski kraj   Banskobistrički kraj   Trenčinski kraj   Njitranski kraj   Trnavski kraj   Bratislavski kraj

•   Regija Bratislava
•   Regija Banska Bistrica
•   Regija Košice
•   Regija Nitra
•   Regija Prešov
•   Regija Trenčin
•   Regija Trnava
•   Regija Žilina

 

Regije se dijele na okruge (slovački:okres) kojih je upkupno 79. Glavni grad Slovačke, Bratislava, je podijeljen na 5 okruga a grad Košice na 4 okruga. Okruzi se dalje dijele na manje administrativne jedinice: općine i gradove.

• Bratislava (glavni grad)
• Banská Bystrica
• Košice
• Martin
• Nitra
• Žilina
• Zvolen
• Poprad
• Prešov
• Trnava
• Trenčín
• Prievidza

 

Slovačka privreda je razvijena privreda s visokim dohotkom,pri čemu je BDP po glavi stanovnika iznosio 78% prosjeka Evropske unije u 2018. godini.Zemlja ima poteškoća u rješavanju regionalnih neravnoteža u pogledu bogatstva i zaposlenosti.BDP po glavi stanovnika kreće se od 188% prosjeka EU u Bratislavi do 54% u istočnoj Slovačkoj.ako je regionalna nejednakost u dohotku velika, 90% građana posjeduje svoje domove. OECD u 2017. godini izvijestio je: Slovačka republika i dalje pokazuje snažne gospodarske rezultate, uz snažan rast potpomognut solidnim financijskim sektorom, niskim javnim dugom i velikom međunarodnom konkurentnošću koja se temelji na velikim unutarnjim ulaganjima.Godine 2018. Slovačka je Međunarodni monetarni fond rangirala kao 37. najbogatija zemlja na svijetu (od 187 zemalja), s paritetom kupovne moći po BDP-u po glavi stanovnika od 35 130 USD. Zemlja se nekada zvala "Tatra Tigar". Slovačka se uspješno transformirala iz centralno planiranog gospodarstva u tržišno usmjerenu privredu. Dovršene su velike privatizacije, bankarski sektor je gotovo u potpunosti u privatnim rukama, a strana ulaganja su porasla.

Slovačka privreda jedna je od najbrže rastućih privreda u Evropi i treće najbrže u eurozoni (2017). U 2007., 2008. i 2010. godini (s rastom BDP-a od 10,5%, 6% i 4% retrospektivno). U 2016. više od 86% slovačkog izvoza otišlo je u Evropsku uniju, a više od 50% slovačkog uvoza stiglo je iz drugih zemalja članica Evropske unije.Omjer državnog duga i BDP-a u Slovačkoj dosegao je 52% do kraja 2016., što je znatno ispod prosjeka OECD-a.Nezaposlenost, koja je na kraju 1999. dosegla vrhunac od 19%, smanjila se na 4,9% u 2019. godini, što je najniža zabilježena stopa u povijesti Slovačke.Inflacija je pala s prosječne godišnje stope od 12% u 2000. na samo 3,3% u 2002., izbornoj godini, ali je opet porasla u 2003–2004. Zbog rasta troškova rada i poreza. U 2010. dostigao je samo 1%, što je najniža zabilježena stopa od 1993.U 2011. stopa je iznosila 4%.Slovačka je 1. januara 2009. prihvatila euro valutu kao 16. članica eurozone. Euro u Slovačkoj odobrila je Europska komisija 7. maja 2008. Slovačka je kruna revalorizirana 28. svibnja 2008. na 30.126 za 1 euro, što je ujedno bio i tečaj za euro.

Slovačka vlada potiče strana ulaganja, jer je ona jedna od pokretačkih snaga privrede. Slovačka je atraktivna zemlja za strane ulagače uglavnom zbog niskih plaća, niskih stopa poreza, dobro obrazovane radne snage, povoljnog zemljopisnog položaja u srcu srednje Evrope, snažne političke stabilnosti i dobrih međunarodnih odnosa ojačanih ulaskom zemlje u Evropsku uniju , Neke regije, uglavnom na istoku Slovačke nisu uspjele privući velike investicije, što je pogoršalo regionalne razlike u mnogim ekonomskim i socijalnim područjima. Priliv stranih izravnih ulaganja porastao je za više od 600% u odnosu na 2000. godinu i kumulativno dosegao sveukupni maksimum od 17,3 milijarde dolara u 2006. godini, odnosno oko 22 000 USD po glavi stanovnika do kraja 2008. godine.

Slovačka se nalazi na 42. mjestu od 190 privreda u pogledu lakoće poslovanja, navodi se u izvješću Svjetske banke o poslovanju za 2019. godinu.

 

Postoje četiri glavne autoceste D1 do D4 i osam ekspresnih putova R1 do R8. Mnogi od njih su još u izgradnji.Autocesta D1 povezuje Bratislavu s Trnavom, Nitrom, Trenčinom, Žilinom i šire, dok autocesta D2 povezuje Prag, Brno i Budimpeštu u smjeru sjever-jug. Veliki dio autoceste D4 (vanjska obilaznica), koji bi trebao olakšati pritisak na sustav autocesta Bratislava, trebao bi se otvoriti 2020. godine. Autocesta A6 do Beča povezuje Slovačku izravno s austrijskim sustavom autocesta, a otvorena je 19. novembra 2007.

Slovačka ima četiri međunarodna aerodroma. Aerodrom M. R. Štefánik u Bratislavi glavna je i najveći aerodrom. Smješten je 9 kilometara (5,6 milje) sjeveroistočno od centra grada. Služi civilnim i državnim, redovnim i izvanrednim domaćim i međunarodnim letovima. Postojeće piste podržavaju slijetanje svih uobičajenih vrsta aviona koji se trenutno koriste. Aerodrom posljednjih godina uživa brzo rastući promet putnika; opskrbio je 279.028 putnika.Košice je aerodrom koji služi Košice. To je drugi najveći aerodrom u Slovačkoj. Aerodrom Poprad – Tatry treća je najprometniji aerodrom, a aerodrom nalazi se 5 km istočno od sjeveroistoka od skijališta grada Poprada. Aerodrom Sliač najmanji je međunarodni aerodrom i trenutno obavlja samo ljetne čarter letove do popularnih destinacija na moru.

Željeznice Slovačke Republike pružaju usluge željezničkog prijevoza na nacionalnim i međunarodnim linijama.

Luka Bratislava jedna je od dvije međunarodne riječne luke u Slovačkoj. Luka povezuje Bratislavu s međunarodnim brodskim saobraćajem, posebno međusobnim povezivanjem između Sjevernog i Crnog mora preko kanala Rajna-Glavni-Dunav. Uz to, turističke brodice djeluju iz putničke luke Bratislave, uključujući rute do Devina, Beča i drugdje. Luka Komárno je druga najveća luka u Slovačkoj, površine preko 20 hektara, a nalazi se otprilike 100 km istočno od Bratislave. Leži na ušću dviju rijeka - Dunava i Váha.

 

Program za međunarodno ocjenjivanje učenika, koji koordinira OECD, trenutno je slovačko srednjoškolsko obrazovanje 30. mjesto u svijetu (postavljajući ga malo ispod Sjedinjenih Država i malo iznad Španije).Obrazovanje u Slovačkoj je obvezno u dobi od 6 do 16 godina. Obrazovni sustav sastoji se od osnovne škole koja je podijeljena u dva dijela, prvi razred (dob 6–10) i drugi razred (10–15) koji se završava državnim programom. testiranje pod nazivom Monitor, iz slovačkog jezika i matematike. Roditelji se mogu prijaviti za socijalnu pomoć djetetu koje uči u osnovnoj školi ili u srednjoj školi. Ako se odobri, država osigurava djetetu osnovne potrebe za učenjem. Škole svim učenicima pružaju knjige uz uobičajene iznimke knjiga za učenje stranog jezika i knjiga koje zahtijevaju bilježenje u njima, a koje su uglavnom prisutne u prvom razredu osnovne škole.

Nakon završetka osnovne škole učenici su dužni upisati godinu dana u srednju školu.Nakon završetka srednje škole studenti mogu ići na sveučilište i na to ih se jako potiče. Slovačka ima širok spektar sveučilišta. Najveće sveučilište je Sveučilište Comenius, osnovano 1919. Iako nije prvo sveučilište ikad osnovano na slovačkom teritoriju, ono je najstarije sveučilište koje još uvijek traje. Većina sveučilišta u Slovačkoj financira se iz javnih fondova na koje se može prijaviti bilo tko. Svaki građanin ima pravo na besplatno školovanje u javnim školama.

Slovačka ima nekoliko privatnih sveučilišta, no javna se sveučilišta dosljedno bolje ocjenjuju u odnosu na njihove privatne kolege. Sveučilišta imaju različite kriterije za prihvaćanje studenata. Svatko se može prijaviti na bilo koji broj sveučilišta.

 

Oružane snage Slovačke Republike (slk. Ozbrojené sily Slovenskej republiky) službeni je naziv za vojsku Slovačke. Oružane snage štite suverenitet i neovisnost Slovačke te brane njenu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, sudjeluju u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljaju određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti te pružaju pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća. U sastavu NATO snaga se nalazi od marta 2004. godine i ima godišnji budžet od oko 400 milijuna američkih dolara ili oko 1,87% bruto domaćeg proizvoda.

Prema popisu iz 2011. godine,^[1] u Slovačkoj je živjelo ukupno 5 397 036 stanovnika od čega je najviše Slovaka (80,7%). Najbrojnija nacionalna manjina su Mađari (8,5%), dok je Roma (2%),^[2] Čeha (0,6%), Rusini (0.6%) i ostalih (7,6%).^[3]

2007. godine je procijenjeno da je stopa feriliteta u Slovačkoj 1,33, što je znatno ispod prosječnog nivoa i jedna je od najnižih stopa među državama članicama Evropske unije.

Slovaci su u prošlošti mnogo emigrirali, pogotovo krajem 19. i početkom 20. vijeka. Prema popisu stanovništva u SAD-U iz 1990. godine 1,8 miliona ljudi izjasnilo se da su slovačkog porijekla.^[4]

Službeni jezik je slovački, član slavenske jezične obitelji. Mađarski se široko govori u južnim krajevima, a ruski se koristi u nekim dijelovima sjeveroistoka. Jezici manjina imaju zajednički status u općinama u kojima veličina manjinskog stanovništva zadovoljava zakonski prag od 15% u dva uzastopna popisa.Slovačka se svrstala među najbolje zemlje EU po pitanju stranih jezika. U 2007. godini 68% stanovništva u dobi od 25 do 64 godine tvrdilo je da govori dva ili više stranih jezika, završavajući na drugom mjestu u Evropskoj uniji. Najpoznatiji strani jezik u Slovačkoj je češki. Izvještaj Eurostata također pokazuje da 98,3% slovačkih učenika u srednjoškolskom obrazovanju pohađa dva strana jezika, što je visoko nad prosjekom od 60,1% u Evropskoj uniji.

Zajednica gluhih koristi slovački jezik znaka. Iako su govorni češki i slovački slični, slovački znakovni jezik nije osobito blizak češkom znakovnom jeziku .^[5]

Prema popisu iz 2011. godine 62.0% stanovnika Slovačke se izjasnilo kao katolici, 5,9% kao protestanti, 3,8% kao grčki katolici, 0,9% kao pravoslavci dok je 13,4% ateista a 10.6%

njih nije uopće odgovorilo na pitanje vjeroispovijesti.^[6] U 2004. godini, otprilike jedna trećina tadašnjeg članstva crkve redovno su prisustvovali crkvenim službama.^[7] U periodu prije 2. svjetskog rata u Slovačkoj je živjeo znatan broj Jevreja (procjene govore o brojci od oko 90.000 ili 1,6% stanovništva) ali je zbog poznatih dešavanja tokom rata njihov broj smanjen na današnji broj od oko 2.300 ili procentualni udio od 0,04% ukupnog stanovništva.^[8]

 

U Slovačkoj se nalaze prirodni pejzaži, planine, pećine, srednjovekovni zamkovi i gradovi, narodna arhitektura, banje i skijališta. Više od 5,4 milijuna turista posjetilo je Slovačku tokom 2017., a najatraktivnije destinacije su glavni grad Bratislava i Visoke Tatre.

Većina posjetilaca dolazi iz Češke (oko 26%), Poljske (15%) i Njemačke (11%). Slovačka sadrži mnogo dvoraca, od kojih je većina u ruševinama. Najpoznatiji dvorci uključuju dvorac Bojnice (koji se često koristi kao lokacija za snimanje filmova), dvorac Spiš (na listi UNESCO-a), dvorac Orava, dvorac Bratislava i ruševine dvorca Devín. Dvorac Čachtice nekada je bio dom najplodnije ženske serijske ubojice, 'Krvave dame', Elizabeth Báthory. Položaj Slovačke u Europi i prošlosti zemlje (dio Kraljevine Ugarske, Habsburška monarhija i Čehoslovačka) učinio je mnoge gradove i slične gradovima u Češkoj (Prag), Austriji (Salzburg) ili Mađarskoj ( kao što je Budimpešta). U mnogim gradovima sačuvano je povijesno središte sa najmanje jednim kvadratom. Velika povijesna središta mogu se naći u Bratislavi, Trenčinu, Košicama, Banskoj Štiavnici, Levoči i Trnavi. Istorijski centri posljednjih godina prolaze kroz obnovu.

Slovačka akademija nauka bila je najvažnija naučna i istraživačka institucija u zemlji od 1953. Slovaci su tokom historije dali značajne naučne i tehničke doprinose. Slovačka se trenutno nalazi u pregovaračkom procesu postajanja članom Evropske svemirske agencije. Status posmatrača dodijeljen je 2010. godine, kada je Slovačka potpisala Opći sporazum o saradnji u kojem su dijeljene informacije o tekućim obrazovnim programima, a Slovačka je pozvana na razne pregovore ESA-e. Slovačka je 2015. godine potpisala Evropski sporazum o državi suradnji na temelju kojeg se Slovačka obvezala na program ulaska u financiranje pod nazivom PECS (Plan za europske države suradnje) koji služi kao priprema za punopravno članstvo. Slovačke organizacije za istraživanje i razvoj mogu se prijaviti za finansiranje projekata unapređenja svemirskih tehnologija. Puno članstvo Slovačke u ESA očekuje se 2020. godine nakon potpisivanja ESA Konvencije. Slovačka će biti u obavezi da utvrdi uključivanje sredstava ESA iz državnog budžeta.

 

Narodna tradicija snažno je ukorijenjena u Slovačkoj i odražava se na književnost, muziku, ples i arhitekturu. Primarni primjer je slovačka nacionalna himna, "Nad Tatrou sa blýska", koja se temelji na melodiji iz narodne pjesme "Kopala studienku".

Manifestacija slovačke folklorne kulture je Festival folklora „Východná“. To je najstariji i najveći svjetski festival s međunarodnim sudjelovanjem,koji se svake godine održava u Východni. Slovačku obično predstavljaju mnoge skupine, ali uglavnom SĽUK (Slovenský ľudový umelecký kolektív - slovački narodni umjetnički kolektiv). SĽUK je najveća slovačka folklorna skupina koja pokušava sačuvati tradiciju folklora.

Primjer drvene narodne arhitekture u Slovačkoj može se vidjeti u dobro očuvanom selu Vlkolínec koje je UNESCO-ovo svjetsko nasljeđe od 1993.

Vizualna umjetnost u Slovačkoj predstavljena je slikarstvom, crtežom, grafikom, ilustracijom, umjetnošću i zanatom, kiparstvom, fotografijom ili konceptualnom umjetnošću. Slovačka nacionalna galerija osnovana 1948. godine najveća je galerija u Slovačkoj. Dva zaslona u Bratislavi nalaze se u palači Esterházy (Esterházyho palác) i Vodnoj kasarni (Vodné kasárne), koja su jedna pokraj druge. Smješteni su na obali Dunava u Starom gradu.

 

Tradicionalna slovačka kuhinja temelji se na svinjetini, peradi (piletina se najčešće jede, a slijede je patka, guska i puretina), brašno, krompir, kupus i mliječni proizvodi. Relativno je usko povezana s mađarskom, češkom i austrijskom kuhinjom. Na istoku je pod utjecajem ukrajinske i poljske kuhinje. U usporedbi s drugim evropskim zemljama, „meso divljači“ u Slovačkoj je dostupnije zbog ogromnih šumskih resursa i zbog toga što je lov relativno popularan. Vepar, zec i divljač uglavnom su dostupni tokkom cijele godine. Janjetina se jede, ali nije široko popularna.

Tradicionalna slovačka jela su bryndzové halušky, bryndzové pirohy i druga jela s krompirovim tijestom i bryndzom. Bryndza je slani sir izrađen od ovčijeg mlijeka, a karakterizira ga snažan okus i aroma. Bryndzové halušky mora biti na jelovniku svakog tradicionalnog slovačkog restorana.

Na sport u Slovačkoj utječu njegova klima i geografija; popularni ljetni sportovi uključuju nogomet, tenis, odbojku, plivanje, biciklizam i planinarenje, a popularni zimski sportovi uključuju skijanje i snowboarding. U Slovačkoj su najgledaniji sportovi nogomet, hokej na ledu i tenis. U međunarodnim okvirima najuspješniji je slovački sport hokej na ledu gdje se zemlja, od 2017. godine, nalazi kao deseta najbolja momčad na svijetu po svjetskoj ljestvici IIHF.

• Mošovce

• Stranica republičke vlade Arhivirano 10. 4. 2012. na Wayback Machine
• Zvanična turistička prezentacija