Sinonim

Sinonimi (grč. συνώνυμος – sinōnimos = istoimen, istog imena) – u lingvistici – su istoznačnice (istovjetnice) ili sličnoznačnice, odnosno dva ili više leksema (dijelova riječi sa osnovnim značenjem) jednakog ili sličnog značenja. To su sinonimi kada su zamjenljivi u svim kontekstima u kojima se pojavljuju. Takvi termini se označavaju kao potpuni ili apsolutni sinonimimi, pri čemu se podrazumijeva da su to jednoznačni leksemi koji se ne razlikuju ni prema konotacijskim vrijednostima. Među primjerima se tradicijski navode: hrabar/kuražan, cesta/put, vatra/oganj/plamen ili dućan/trgovina, a najčešće se uključuju i sinonimne tuđice, kao što su računar/kompjuter, glazba/muzika i sl. Pojava sinonima se označava kao sinonimija.^[1][2][3]

U suvremenijim teorijskim pristupima smatra se da ne postoje potpuni ili apsolutni sinonimi. Arhaizmi, neologizmi, posuđenice, regionalizimi i lokalizmi itd. pridaju svakom leksemu različita semantička obilježja ili konotacijske vrijednosti, po kojima se međusobno razlikuju, što utiče i na različitost njihove rasprostranjenosti i upotrebe. Zato je mnogo raširenije mišljenje da postoje samo djelomični sinonimi, tj. parasinonimi ili paronimi. Oni podrazumijevaju da je jedan leksem višeznačan ili da su oba višeznačna i da se ne podudaraju u svim nijansama i kontekstima značenja njihove semantike. Npr., karta i ulaznica podudaraju se samo u jednom dijelu semantičke strukture imenice karta. Parasinonimi ili paronimi bliskoznačni su riječi između kojih je razlika očita u njihovoj distribuciji u istom kontekstu. Tako su npr. leksemi pošten i čestit parasinonimi jer su zamjenljivi u većini slučajeva, kao npr.: pošten / čestit čovjek, obrok, posao itd., ali nisu zamjenljivi u kontekstu biti pošten prema nekomu ili nečemu.