Semka Sokolović-Bertok

Rođena Sarajka, koja se u mladosti bavila mačevanjem, u Zagrebu je upisala dramsku akademiju.

Impresionirala je dr. Branka Gavellu, postala njegov asistent i zaposlila se u Zagrebačkom dramskom teatru (poslije preimenovano po velikom režiseru). Bila je majstor velikih scena. Svojim nerijetko otresitim, strogim nastupom u nekoliko minuta ili sekundi bi se usjekla gledaocu u pamćenje, čak jače nego neki glavni glumci. U komediji Rajka Grlića “U raljama života” igrala je tetku iz Bosanske Krupe tako sočno da su i publika i kritičari zažalili što oko nje nije usredotočen cijeli film.

Prve važne uloge zahvaljuje Fadilu Hadžiću, koji je u njoj prepoznao vrsnu karakternu glumicu. Ostvarila je fine vinjete u “Službenom položaju” (1964.), “Drugoj strani medalje” (1965.), “Protestu” (1967.) i “Divljim anđelima” ([1969.) Njeno geslo kao da je bilo “nema gluposti, nema glumatanja”, zbog čega su je i prigrlili režiseri nove generacije, ponajprije Goran Marković, koji joj je u filmu “Majstori, majstori” povjerio prvu veliku filmsku ulogu.

1980-ih je postala puno važnija filmska glumica nego što je bila prethodnih desetljeća: otkrile su je i televizijske serije, pa se ni nakon penzije u "Gavelli" više nije mogla požaliti na nezaposlenost. Pogotovo stoga što su i nakon raspada Jugoslavije redovno stizale ponude iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane. Jedna od njih, u filmu “Kod amidže Idriza” (2004.)^[2] osigurala joj je ulogu karijere.

Premda je u pozorištu i na filmu ostvarila lijepu karijeru, javnost je često ipak golicalo nešto drugo: kako to da jedna glumica može odlično igrati šah (osam je puta bila prvak Hrvatske, a suprug joj je bio šahovski velemajstor Mario Bertok), bridž i poker? Po vlastitom priznanju, u pozorištu joj je bilo malo dosadno, jer su joj kolege sporo savladavale tekst: film je više odgovarao njenom temperamentu.

Privatno je Semka bila veliki humanist i kosmopolit, žena otvorenih vidika i osoba bez predrasuda. Nije krila svoje mišljenje, što je pokatkad i koštalo karijere na pozorišnim daskama.

Njena starija sestra Badema Sokolović bila je operska pjevačica u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

• Traktor, ljubav i rokenrol (2011)
• Grbavica (2006)
• Kod amidže Idriza (2004)
• Ne dao Bog većeg zla (2002)
• Enclave, De (2002)
• Varuh meje (2002)
• Crna kronika ili dan žena (2000)
• Kuća duhova (1998)
• Novogodišnja pljačka (1997)
• Sedma kronika (1996)
• Prolazi sve (1995)
• Rock 'n' roll (1994)
• Svaki put kad se rastajemo (1994)
• Okus limuna (1993)
• Dok niko ne gleda (1993)
• Mor (1992)
• Memories of Midnight (1991)
• Čaruga (1991)
• The Pope Must Die (1991)
• Born to Ride (1991)
• Krhotine (1991)
• Praznik u Sarajevu (1991)
• Hajde da se volimo 3 (1990)
• Balkanska perestrojka (1990)
• Fatal Sky (1990)
• Ljeto za sjećanje (1990)
• Masmediologija na Balkanu (1989)
• Krvopijci (1989)
• Mlada sila (1988)
• Azra (1988)
• Strategija švrake (1987)
• Spadijer-jedan život (1986)
• Obećana zemlja (1986)
• Anticasanova (1985)
• Debeli i mršavi (1985)
• Niko se neće smijati (1985)
• Tajvanska kanasta (1985)
• Navijač (1985)
• The War Boy (1985)
• Opasna baba (1985)
• U raljama života (1984)
• Pismo - Glava (1983)
• Miris dunja (1982)
• Kraljevo (1981)
• Variola vera (1981)
• Majstori, majstori (1980)
• Novinar (1979)
• Roko i Cicibela (1978)
• Pucanj (1977)
• Malastrana (1971)
• Divlji anđeli (1969)
• Protest (1967/I)
• Druga strana medalje (1965)
• Službeni položaj (1964)
• Carevo novo ruho (1961)
• U mreži (1956)

• Vratiće se rode (2007)
• Bitange i princeze (2005)
• Duga mračna noć (2005)
• Naši i vaši (2000)
• Neuništivi (1990)
• Bolji život (1987)
• Putovanje u Vučjak (1986)
• Štefica Cvek u raljama života (1984)
• Marija (1976)
• U registraturi (1976)
• Kuda idu divlje svinje (1971)

 

Wikicitati imaju citate vezane za: Semka Sokolović-Bertok

• Semka Sokolović-Bertok na IMDb-ju

  Nedovršeni članak Semka Sokolović-Bertok koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.