Ruanda

Država je nazvana po tamošnjim autohtonim narodima, čija su imena sama po sebe nepoznatog porijekla.^[1]

Najstariji su stanovnici Ruande preci danas malobrojnog pigmejskog naroda Twa. U 10. vijeku ovamo se, vjerovatno iz kongoanskih šuma, proširio bantu narod Hutu donoseći nove poljoprivredne tehnike. Od 14. vijeka do 16. vijeka u Ruandu su se sjevera doselili nilotski Tutsi čije je tradicionalno zanimanje stočarstvo, za razliku od ratarskih Hutua. Tutsi su zavladali ovim prostorom i osnovali kraljevstvo u kojem su činili aristokraciju. Preuzeli su bantu jezik, ali nisu se stopili s većinskim Hutuima, od kojih se razlikuju i po nekim tjelesnim svojstvima (viši su i svjetlije puti). O porijeklu ovih razlika i stepenu miješanja između dviju zajednica postoje različita gledišta. Prema jednima, Tutsi su genetski različiti od Hutua, prema drugima razlike su rezultat drugačije prehrane i zanimanja.

Godine 1895. Ruanda i susjedni Burundi postali su njemačke kolonije. Nijemci su se u upravljanju oslonili na već postojeće državne strukture kraljevstva Tutsija, slično britanskoj upravi u susjednoj Ugandi. Nakon Prvog svjetskog rata koloniju je preuzela Belgija, čija je vlast bila direktnija i strožija nego njemačka, a za ostvarivanje svoje politike prisilnog rada i visokih poreza koristila je više slojeve Tutsija kao posrednike, što je pojačalo podjelu između dva naroda. Mnogi su se mladi seljaci, da bi izbjegli porezna opterećenja i glad, odselili u susjedne zemlje, uglavnom u Kongo i Ugandu, u potrazi za poslom.

Poslije Drugog svjetskog rata Ruanda je postala mandatno područje UN-a pod belgijskom upravom. Reformskim procesima koji su izjednačili pravo glasa Hutui su stjecali sve više političkih prava. Nakon atentata na kralja Mutaru III. 1959. i bijega posljednjeg kralja Kigerija V. u Ugandu nestala je monarhija Tutsija i većinski Hutui postali su dominantna politička snaga u nezavisnoj ruandskoj republici, proglašenoj 1962. Prvi predsjednik bio je Grégoire Kayibanda.

Godine 1990. tutsijski Ruandski patriotski front (RPF) započeo je iz svojih baza u Ugandi s napadima protiv ruandske Vlade u kojoj su glavnu riječ imali Hutui. Vlada je odgovorila progonom Tutsija koje je optužila za pokušaj ponovnog porobljavanja Hutua. Borbe su se nastavile do 1992. kada je potpisan sporazum u Arushi u Tanzaniji.

U aprilu 1994. državni avion u kojem su bili predsjednici Ruande Juvénal Habyarimana i Burundija Cyprien Ntaryamira, obojica Hutui, oboren je pri slijetanju na aerodrom u Kigaliju pod nerazjašnjenim okolnostima. Hutuski su ekstremisti neposredno nakon atentata započeli masovni pokolj ruandskih Tutsija i umjerenih Hutua u kojem je u sljedeća tri mjeseca ubijeno oko 1 000.000 osoba. Genocid je zaustavljen nakon što su RPF i njegov vođa Paul Kagame srušili Vladu i preuzeli vlast. Bojeći se osvete Tutsija, više od 2 miliona Hutua napustilo je zemlju, ali su se mnogi u međuvremenu vratili. Neki hutuski paravojni odredi i dalje se nalaze u istočnom DR Kongu.

Zapadnim dijelom Ruande, u smjeru sjever-jug, proteže se planinski lanac koji čini razvodnicu slivova Konga i Nila, i u njegovom se sjevernom dijelu nalazi najviša ruandska planina Karisimbi (4507 m). Prema zapadu teren se spušta do 1460 m, nadmorske visine jezera Kivu, jednog od jezera Velikog tektonskog jarka, koje čini veći dio granice s DR Kongom, a prema istoku se na planine nastavlja srednja brežuljkasta visoravan (oko 1700 m) i, još istočnije, dolina rijeke Kagere s brojnim močvarnim jezerima.

Ruanda je jedna od rijetkih afričkih zemalja čiji se teritorij donekle poklapa s jezično-etničkim granicama. Gotovo svi stanovnici govore ruandskim jezikom koji pripada bantu jezicima. Ipak, stanovništvo je prema pretežnom zanimanju podijeljeno u Hutue (84%, uglavnom ratari), Tutsije (15%, stočari) i Twa (1%, lončarstvo i lov). Najbrojnija vjera je kršćanstvo (93%, najviše katolika).

 

Rwanda na Wikimedia Commonsu.

 

Commons ima datoteke na temu: Ruanda

 

WikiAtlas ima mape na temu: Ruanda

• Službeni sajt Vlade Ruande
• Ruanda na CIA World Factbook
• Ruanda na BBC News