Požar

Požari se razlikuju prema mjestu nastanka, vrsti materijala koji gori, obimu, fazi razvoja, itd. Prema mjestu nastajanja dijele se na unutrašnje i spoljne požare. Prema vrsti gorive materije po evropskoj klasifikaciji požari se svrstavaju u pet klasa: A, B, C, D i F.^[1]

U klasu A se svrstavaju požari čvrstih materijala koji sagorijevaju plamenom i žarom, npr. drvo, papir i slični materijali. Požari klase A se najčešće gase vodom.

U klasu B se svrstavaju požari zapaljivih tečnosti, koje se ne miješaju sa vodom, npr. derivati nafte, rastvarači, boje, lakovi, masti, itd. Za gašenje se koristi prah, ugljik dioksid ili pjena.

U klasu C spadaju požari gorivih gasova, npr. metan, propan, butan, acetilen, itd. Za gašenje se najčešće koristi prah.

U klasu D spadaju požari lahkih metala, npr. aluminij, magnezij i njihove legure. Za gašenje se koriste samo suha sredstva (prah, suhi kvarcni pijesak, strugotina sivog ljeva).

U klasu F spadaju požari biljnih i životinjskih ulja i masnoća.

Po evropskoj normi EN2, ranije je bila predviđena i klasa požara E. Trebala je vrijediti za požare u električnim instalacijama slabe struje (do 1.000 volti). Međutim, ta norma je odbačena, tako da se vatrogasni aparati mogu koristiti kod instalacija slabe struje, sve dok se poštuje najmanja propisana sigurnosna udaljenost navedena na vatrogasnom aparatu.

• Šumski požar

 

Požar na Wikimedia Commonsu.