Pedro Vélez
José Pedro Antonio Vélez de Zúñiga bio je meksički političar i pravnik. Nakon uspješnog puča protiv predsjednika Vicentea Guerrera postavljen je na čelo trijumvirata koji je nakratko vodio Meksiko u posljednjim danima 1829.
| Pedro Vélez | |
|---|---|
 Litografski portret Véleza (autor: Agustín Casasola) | |
| Predsjednik Meksika | |
| Vrijeme na dužnosti 23–31. decembar 1829. (zajedno s Lucasom Alamánom i Luisom Quintanarom) | |
| Prethodnik | José María Bocanegra |
| Nasljednik | Anastasio Bustamante |
| Predsjednik Vrhovnog suda Meksika | |
| Vrijeme na dužnosti 1828–1830. | |
| Prethodnik | Miguel Domínguez |
| Nasljednik | Andrés Quintana Roo |
| Lični podaci | |
| Rođenje | José Pedro Antonio Vélez de Zúñiga 28. juli 1787. Zacatecas, Nova Španija |
| Smrt | 5. august 1848 (61 godina) Ciudad de México, Meksiko |
| Nacionalnost | Španac (do 1821) Meksikanac (od 1821) |
| Politička stranka | Liberal |
| Supružnik | Josefa Torres |
| Obrazovanje | Univerzitet u Guadalajari |
| Vjera | Rimokatoličanstvo |
Rane godine
urediRođen je u Zacatecasu 1787. i, nakon što je tamo završio školu, preselio se u Guadalajaru da studira pravo. Bio je pravni savjetnik generala Cruza, pokrajinskog kapetan-generala. Ubrzo nakon stjecanja nezavisnosti Meksika preselio se u Ciudad de México i postao predsjednik Vrhovnog suda po njegovom osnivanju u januaru 1825, smatrajući se poštenim čovjekom i sposobnim pravnikom, a također je već bio član provincijska deputacija u Guadalajari.[1]
Izvršni trijumvirat
urediGodine 1829. izbila je pobuna protiv predsjednika Vicentea Guerrera poznata kao Halapski plan, a koju je, ironično, vodio njegov potpredsjednik Anastasio Bustamante. Guerrero je odstupio s predsjedničke dužnosti i predao je Joséu Maríji Bocanegri kako bi lično predvodio svoje trupe protiv pobunjenika. U decembru iste godine Quintanarov plan, proglas u korist pobunjenika, objavljen je u glavnom gradu uz pomoć Joséa Ignacija Esteve, guvernera federalnog okruga. Privremeni predsjednik Bocanegra i zapovjednik, general Anaya, nisu preduzeli nikakve korake da suzbiju ustanak, pa su pobunjenici u noći 22. decembra upali u Nacionalnu palaču i zauzeli je bez otpora.[2]
Pobunjenici su potom uspostavili privremeni izvršni trijumvirat s Pedrom Vélezom kao predsjednikom. Druga dva člana bili su Lucas Alamán i Luis Quintanar. Izvršna vlast trajala je samo dvije sedmice i usredotočila se na konsolidaciju revolucije. Guerrerovi partizani Lorenzo de Zavala, Manuel Rejón i Fernando del Valle uhapšeni su, ali su pušteni nekoliko dana kasnije nakon što su obećali da će priznati novu vladu. Dana 1. januara 1833. vlast je prešla na Bustamantea.[2]
Kasne godine
urediGodine 1843. imenovan je ministrom pravde. Umro je 1848.
Reference
urediDodatni izvori
uredi- "Vélez, Pedro", Enciclopedia de México, sv. 14, Ciudad de México, 1996; ISBN 1-56409-016-7 (es)
- Daniel Cosío Villegas, Historia General de México, El Colegio de México, Ciudad de México, 1976; ISBN 968-12-0969-9 [1] (es)
- Manuel García Puron, México y sus gobernantes, sv. 2, "Joaquín Porrúa", Ciudad de México, 1984. (es)
- Fernando Orozco Linares, Gobernantes de México, "Panorama Editorial", Ciudad de México, 1985; ISBN 968-38-0260-5 (es)
Vanjski linkovi
uredi- Kratka biografija (es)
- Kratka biografija na archontology.org
- Predsjednici Vrhovnog suda Meksika (es)