Modelni organizam

Model organizam ili modelni organizam je vrsta (osim čovjeka) koja se intenzivno proučava da bi se razumili posebni biološki fenomeni, uz očekivanje da otkrića na takvom organizam daju uvid i u biologiju drugih organizama. Model organizmi in vivo naširoko se koriste za istraživanje ljudskih bolesti, kada je eksperimentiranje na ljudima neizvodljivo ili neetično. Ova strategija je omogućila otkrivanje zajedničkog porijekla svih živih organizama, kao i metaboličkih i razvojnih puteva i djelovanja genetičkog materijala tokom razvoja.^[1]^[2]

*Escherichia coli* je gram-negativna bakterija - prokariotski model organizam

*Drosophila melanogaster*, jedan od njčuvenijih eksperimentalnih organizama

*Saccharomyces cerevisiae*, jedan od naintenzivnije proučavanih eukariotskih model organizama u molekulskoj i ćelijskoj biologiji

Proučavanja model organizama mogu biti informativna, ali se, prilikom ekstrapolacije iz jednog organizma na drugi, mora voditi računa o njihovoj uporedivosti.^[3]^[4]^[5]^[6]

U istraživanju ljudskih bolesti, model organizama su omogućiti bolje razumijevanje procesa razvoja bolesti bez dodatnog rizika od nanošenja oštetećenja stvarnim osobama. Izabrane vrste obično imaju odlučnu taksonomsku ekvivalenciju na ljude, kako će reagirati na bolesti ili tretmane na način koji po potrebi podsjeća na ljudsku fiziologiju. Iako biološka aktivnost u model organizamu ne osigurava učinak kod ljudi, mnogi lijekovi i liječenja ljudskih bolesti se razvijaju prema rezultatima na životinjskim modelima. Postoje tri glavne vrste modela za proučavanje bolesti:

homologni,
izomorfni i
intuitivni.

Homologne životinje imaju iste uzroke, simptome i opcije tretmana kao i ljudi koji imaju iste bolesti. Izomorfna životinje imaju iste simptome i tretmane. Prediktivni modeli su slični za određenu ljudskih bolesti u samo nekoliko aspekata, ali su korisni u izoliranju i predviđanju mehanizama u setu karakteristika bolesti.

Reference

^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
^ Fields S., Johnston M. (2005): Cell biology. Whither model organism research? Science, 307 (5717): 1885–1886.
^ http://www.sciencemag.org/cgi/content/summary/307/5717/1885.
^ Griffiths E. C. (2010) What is a model? Arhivirano 12. 3. 2012. na Wayback Machine
^ Fox M. A. (1986): The case for animal experimention: An evolutionary and ethical perspective. University of California Press, Berkeley and Los Angeles, California, ISBN 0-520-05501-2.

Također pogledajte

[1] Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

[2] Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.

[3] Fields S., Johnston M. (2005): Cell biology. Whither model organism research? Science, 307 (5717): 1885–1886.

[4] ttp://www.sciencemag.org/cgi/content/summary/307/5717/1885.

[5] Griffiths E. C. (2010) What is a model? Arhivirano 12. 3. 2012. na Wayback Machine

[6] Fox M. A. (1986): The case for animal experimention: An evolutionary and ethical perspective. University of California Press, Berkeley and Los Angeles, California, ISBN 0-520-05501-2.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]