Krsto Papić

Krsto Papić je bio jugoslavenski i hrvatski režiser i scenarist. Rođen je u crnogorskom Vučedolu, a u Zagrebu diplomirao na Filozofskom fakultetu te se u drugoj polovini pedesetih na filmu javlja kao asistent režije Fedora Hanžekovića, Mate Relje, Veljka Bulajića i drugih. Debitirao je 1965. godine epizodom "Čekati" u omnibusu "Ključ", a njegov prvi samostalni dugometražni igrani film bio je "Iluzija" iz 1967. Krsto Papić se istakao sa filmom "Lisice", koji govori o političkim, socijalnim i porodičnim traumama iz perioda Informbiroa smještenog u surovi prostor Dalmatinske zagore, te sa dokumentarnimm filmom "Mala seoska priredba" i velikom hitu "Život sa stricem".

Krsto Papić
Rođenje	(1933-12-07) 7. decembar 1933. Vučji do, Kraljevina Jugoslavija
Smrt	7. februar 2013(2013-02-07) (79 godina) Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost	Hrvat

Također se istakao sa filmovima "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja" te komedijom "Kad mrtvi zapjevaju", a zanimljivi su i Papićevi izleti u žanr fantastike "Izbavitelj" i "Infekcija". Sa filmom "Priča iz Hrvatske" zaokupljen je političkim previranjima u bivšoj Jugoslaviji i njihovim utjecajima na sudbine pojedinaca.

Papić je snimio i niz dokumentarnih filmova po metodi cinéma vérité – "Halo München", "Kad te moja čakija ubode", "Čvor", "Nek se čuje i naš glas" te "Specijalni vlakovi". Papićevi filmovi, od kojih je bio posljednji "Cvjetni trg", prikazivali su se na filmskim festivalima u Cannesu, Berlinu i Montrealu. Za života bio je nagrađivan sa tri Zlatne arene u Puli.^[1]