Katalonski jezik

 

 

Katalonski jezik je nastao u periodu između 8. i 10. vijeka u katalonskim kneževinama u graničnom području između arapske Španije i kršćanskog ostatka Evrope s obje strane Pirineja. U 12. i 13. vijeku je kroz osvajanja katalonsko-aragonskih kraljeva prema jugu i istoku došlo do širenja katalonskog jezika. Konačne granice katalonskog jezika su nastale za vrijeme vladavine aragonskog kralja Jakova I. (Jaume I.).

Otprilike 10,4 miliona ljudi razumije katalonski, najvećim dijelom u Španiji (u Kataloniji, u Valenciji - gdje katalonski zovu i 'valencijanskim' (valencià) -, na Balearima - gdje se govore tzv. 'balearski' dijalekti maljorkinski (mallorquí), menorkinski (menorquí) i ibicanski (eivissenc) i na istoku Aragona), te u južnoj Francuskoj (departman Pyrénées Orientales koji se ponekad naziva Sjeverna Katalonija), u Italiji (u gradu Alghero na Sardiniji) i u Andori. Jezično područje katalonskog jezika se obično naziva katalonske zemlje (Països Catalans). Od ovog broja, oko 7,7 miliona ljudi aktivno govori katalonski, a 4,4 miliona ljudi smatra katalonski svojim primarnim jezikom.

Katalonski jezični prostor se dijeli na istočnokatalonske (istočni dio Katalonije, katalonsko govorno područje u Francuskoj, Baleari i Alghero na Sardiniji) i zapadnokatalonske dijalekte. Osnovni kriterij za podjelu je izgovor nenaglašenih samoglasnika o, e i a. Dok se u zapadnokatalonskom ovi samoglasnici izgovaraju uvijek onako kako su napisani, u istočnokatalonskom izgovoru se ovi nenaglašeni samoglasnici izgovaraju 'oslabljeno' te tako o postaje u, a e i a tzv. 'Schwa-glas' ([ə]), koji zvuči otprilike kao kad se suglasnici b, c, d itd. izgovore samostalno [bə], [cə], [də].

Katalonski se piše latinicom.

Internacionalni jezični kod katalonskog je ca, odnosno cat (po ISO 639).

• Nenaglašeno e ili a se u istočnokatalonskom izgovara kao neutralni samoglasnik ([ə]). U zapadnokatalonskom izgovor prati pravopis.
• Nenaglašeno o se izgovara kao u. I ovo pravilo važi samo za istočnokatalonski.
• Za razliku od španskog, u katalonskom postoji zvučno s [z]: casa (izgovoreno [kaza] - kuća).
• Glas n koji se u ostalim romanskim jezicima da primijetiti na kraju imenica i pridjeva se u jednini izgubio: capità (kapetan, up. špan. capitán ili ital. capitano). U množini se n ipak zadržalo: capitans (kapetani).
• c ispred e ili i se izgovara kao bezvučno s [s].
• r na kraju riječi se u nekim područjima ne izgovara.
• Glas [š] ([ʃ]) se piše na različite načine:
  • kao ix : caixa (kasa). (U zapadnokatalonskom se izgovara [iš] ([jʃ]), kao što je napisano), ili
  • kao x : xarxa (mreža). (U zapadnokatalonskom se x na početku riječi (s nekim izuzecima) i između suglasnika i samoglasnika ovaj glas čita kao [č] ([tʃ])).
• Takođe, [dž] ([ʤ]) se piše:
  • kao tg : metge (ljekar), ili
  • kao tj : viatjar (putovati)
• Glas [č] ([tʃ]) se može pisati:
  • kao tx : despatx (kancelarija), ili
  • kao ig : puig (brdo)
• Glas ll se u suštini izgovara kao [lj] ([λ]), za razliku od kombinacije l·l (s tačkicom u sredini) koja se izgovara kao duplo l ([ll]) ili [l]).
• Glas ny se uglavnom izgovara kao [nj] ([ɲ]); odgovarajući glas se u španskom jeziku piše kao ñ. (Npr. España (špan.) – Espanya (kat.) (Španija))

Katalonski rječnik sadrži manje riječi arapskog porijekla kao španski. Ukoliko je i dolazilo do preuzimanja riječi iz španskoarapskog (hispanoárabe), riječi su preuzimane bez arapskog člana /'al-/. Katalonski je u ovom pogledu sličan italijanskom koji je preuzeo arabizme preko sicilijanskog:

U katalonskom se zbog drugačijeg razvoja samoglasnika i suglasnika jasnije raspoznaju latinske osnove riječi nego u španskom. Između ostalog se razlika jasno vidi kod diftongiranih samoglasnika, gdje španski zauzima posebnu ulogu:

UE (špan.) vs. O (kat.):

I kod latinskih riječi s početnim /f-/ da se primijetiti razlika, jer je na iberskom poluostrvu došlo do promjene lat. /f-/ >> /h-/ >> /nula-fonem/:

H (špan.) vs. F (kat.):

U galoromanskom su neki trugi etimi bili polazna osnova za razvoj riječi nego u iberoromanskom. I po ovome se da primijetiti uloga jezičnog mosta koju igra katalonski:

Neke druge riječi opet ne pokazuju nikakvu sličnost sa španskim ili francuskim:

U katalonskom se daju naći i neke riječi germanskog porijekla koje su u taj jezik stigle za vrijeme Velike selidbe naroda. Ipak, radi se o veoma malom dijelu katalonskog vokabulara.

• Katalonski koristi (kao i španski) znak trema da označi izgovor glasa /u/ ukoliko se ovaj nalazi između g i e ili i.

npr.: llengües (bos.: jezici, izgovor [ʎengvɘs])

• Osim toga se u katalonskom između dva slova l koristi takozvani punt volat (doslovno 'leteća tačka') ukoliko se dva slova trebaju izgovarati kao [l].

npr.: col·lecció (bos.: zbirka), izgovor [kulleksjo])

za razliku od npr. castellà (bos.: kasteljanski), izgovor [kasteλa])

Upotreba ovog znaka je po svom značenju jedinstvena na svijetu. Slično se koriste jedino crtica (-) za odvajanje slova s i ch u engadinskom jeziku, tzv. punt interior (bos.: unutrašnja tačka) u gaskonjskom jeziku, ili tzv. punt volat u franko-provansalskom jeziku.

 

Commons ima datoteke na temu: Katalonski jezik

• http://www.katalanistik.uni-frankfurt.de – Katalanistik Homepage der Universität Frankfurt
• http://www.grec.cat/cgibin/mlt00.pgm Arhivirano 31. 5. 2014. na Wayback Machine – Kostenlose Online-Version des mehrsprachigen Wörterbuchs der Enciclopèdia Catalana Arhivirano 18. 4. 2001. na Wayback Machine.
• http://dcvb.iecat.net Arhivirano 26. 8. 2004. na Wayback Machine – Diccionari català-valencià-balear (das DCVB oder auch nach seinem Urheber der Alcover genannt; ein 10-bändiges, einsprachiges, katalanisches Wörterbuch im Netz)
• http://www.diccionari.info Arhivirano 29. 1. 2008. na Wayback Machine – Freies GPL Deutsch-Katalanisches Wörterbuch