Histologija

Histologija (grč. ἱστός – histos = tkivo + Λόγος – logos = nauka, učenje) je biološka nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u medicini. U širem smislu, histologija uključuje mikroskopsku anatomiju, ogranak anatomije. Sljedstveno tome, patohistologija je nauka patološkim promjena tkiva.^[1]^[2]^[3]

Obojeni histološki uzorak između predmetnog i pokrovnog stakla posmatra se pod svjetlosnim mikroskopom

Histološki uzorak za svjetlosnu mikroskopiju
1 predmetno staklo,
2 - pokrovno stakalce ,
3 - obojeni isječak tkiva između 1 i 2

Mikroskopski izgled histološkog uzorka pluća čovjeka, obojen hematokslin om i eozinom.

Primjena histološke analize

Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine presjeka, tj. preparata za mikroskopsku analizu. U tu svrhu, za snalizu pod svjetlosnim mikroskopom pripremaju se obojene sekcije tkiva mikrometarske debljine. Međutim, za pretrage pod elektronskim mikroskopom neophodni su mnogo tanji sekcije, obično oko 0,01-0,5 mikrona.^[4]

Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice:

rano otkrivanje tumora (npr. čira na biopsiji)
klasifikacija tumora (benigni / maligni),
otkrivanje metaboličkih poremećaja i
parazitskih, bakterijskih, upalnih bolesti,
pomoć u izboru terapije i još mnogo toga.

U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci morfološke dijagnoze, jer se konačni nalaz kreira na osnovu izgleda i ponašanja pri bojenju tkivnih struktura.

Opća i medicinska histologija, osobito histopatologija obično uključuju metode ispitivanja slijedećih struktura kao što su:

epitelno tkivo,
vezivno tkivo,
masno tkivo,
hrskavica,
kosti,
nervno tkivo,
mišićno i ostala tkiva.

Specijalna histologija obuhvata i topografsku histologiju (po tjelesnim regijama) tijela, histofiziku, histohemiju i histofiziologiju.^[5]

Izvori materijala za histološke pretrage su:

kirurški uzorci (npr. želuca, crijeva, bubrega), uzorke
ekscizija (npr. mladež, tetiva, cista) i
biopsija (npr. želuca, debelog crijeva, dojke, biopsija ostalih tkiva).

Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva (1–2 mm). Ovi mikro-invazivni metodi su nježno-bezbolni za pacijenta pa se takvi pregledi često obavljaju.

Historija

Počeci histologije

Kao osnivač histologiju smatra se Xavier Bichat (1771.-1802.), koji je, bez mikroskopa, u ljudskom tijelu je opisao 21 vrstu tkiva. Pojava prvih patohistoloških analizea se pripisuje Johannesu Mülleru (1801.-1858.), koji je 1838. objavio knjigu o karakteristikama, prirodi i strukturi raka. Kao otac patohistološke analize označen je Rudolf Virchow (1821.-1902.).

Termin histologija je, 1819. godine, uveo od anatom Franz Josef Carl Mayer (1787.-1865.), definisan i kao grana pregledne anatomije. pregledane. Od 1830., pod impresijom Vincenta Jaquesa Louisa Chevaliera (1770.-1841.) i njegovog sina Charlesa Louisa Chevaliera (1804-1859.), izraz mikrotom je uveden za opremu za parčanje tkiva. Ta firma je, od 1765., u Parizu, proizvodila naučne instrumente.

Razvoj tehnike bojenja

Malpighi (1628.-1694) je među prvima, pomoću mikroskopa proučavao organe i biljaka i životinja. Henri-Louis Duhamel du Monceau (1700.-1782.) je utvrdio da se životinjske kosti mogu bojiti biljnom bojom vrste Rubia tinctorum. Christian Gottfried Ehrenberg (1838.) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja protista (tada zvanih infuzorije). Heinrich Göppert i Ferdinand Cohn (1849.) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko 1855. , razvio anatom Joseph von Gerlach. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina.

Heinrich Wilhelm Waldeyer koristi (1863.) ekstrakt „krvavog drveta“ (Haematoxylum campechianum) za proizvodnju hematoksilina za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba anilinskog bojenja po Paulu Ehrlichu, koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od 1879. do 1894. Godine.

Također pogledajte

Reference

^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
^ http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 Arhivirano 16. 12. 2015. na Wayback Machine.
^ Kuehnel W. (2003): Color atlas of cytology, histology, and microscopic anatomy. Georg Thieme Verlag, Stuttgart, Thieme New York, ISBN 3-13-562404-8 (GTV); ISBN 1-58890-175-0 (TNY).

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Category:Histology na Wikimedia Commonsu.

[1] Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.

[2] Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.

[3] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

[4] ttp://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 Arhivirano 16. 12. 2015. na Wayback Machine.

[5] Kuehnel W. (2003): Color atlas of cytology, histology, and microscopic anatomy. Georg Thieme Verlag, Stuttgart, Thieme New York, ISBN 3-13-562404-8 (GTV); ISBN 1-58890-175-0 (TNY).

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]