Hestija
Hestija (grč. Ἑστία, Hestía) je djevičanska božica srca, ognjišta, ispravnog uređenja domaćinstva, porodice i doma. Ona je Kronova i Rejina kći i jedan od Dvanaest olimpijaca.[1]
| Hestija | |
|---|---|
 Giustinianijeva Hestia | |
| Grupe | Olimpski bogovi |
| Roditelji | Reja (mitologija), Kron |
| Braća | Had, Hiron, Zeus, Posejdon |
| Sestre | Hera, Demetra |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Hestijin je pandan u rimskoj mitologiji Vesta, zaštitnica grada Rima. Hestija je obično prikazivana kao skromna žena zaogrnuta veom. Katkad drži procvjetalu granu, a atribut joj je i kotao. Kad su Grci osvojili Egipat, tamo su prenijeli svoju kulturu te je tako napravljena egipatska tapiserija sa prikazom Hestije.
Uprkos svojoj ograničenoj mitologiji, Hestija je ostala veoma važna boginja u drevnom grčkom društvu. Grčki običaj je nalagao da kao boginja žrtvene vatre, Hestija primi prvu žrtvu pri svakoj žrtvi u domaćinstvu. U javnom vlasništvu, ognjište pritaneuma je funkcionisalo kao njeno službeno utočište. Kad god bi se osnovala nova kolonija, plamen sa Hestijinog javnog ognjišta u matičnom gradu bi se prenosio u novo naselje. Boginja Vesta je njen rimski ekvivalent.
Porjeklo
urediHestija je Zeusova, Posejdonova, Hadova, Demetrina i Herina sestra, najstarija od tri Rejine i Kronove kćeri. Izvorno je bila jedna od dvanaest olimpskih bogova, ali je svoje mjesto dala Dionisu koji će čuvati svetu olimpsku vatru. Odmah nakon rođenja, Kron je progutao svoju djecu zbog proročanstva svojih roditelja da će ga njegovo dijete svrgnuti. Kron nije uspio progutati Zeusa kojeg je skrila njegova majka. On je na posljetku natjerao Krona da povrati svu djecu te ga je svrgnuo i kastrirao.[2] Hestiju je Reja prva rodila, a Kron ju je posljednju povratio, stoga se za nju kaže da je prva i posljednja, najvažnija i najbeznačajnija, najstarija i najmlađa.
Zeus je Hestiji dao dužnost da hrani i održava vatru olimpijskog ognjišta masnim, zapaljivim dijelovima životinjskih žrtava bogovima.[3] Gdje god se kuhala hrana ili palila žrtva, ona je tako imala svoj dio časti; također, u svim hramovima bogova, ona ima deo časti. "Među svim smrtnicima bila je poglavica boginja".[4]
Djevičanska boginja
urediPosejdon i Apolon (njen brat i nećak) zaljubili su se u nju i htjeli su je za ženu, ali se ona pred Zeusom zaklela da će ostati djevicom te je ostala živjeti u Zeusovu srcu. U homerskoj himni navodi se da je živjela u Delfima, a oni su bili srce i središte svih Helena, stoga u oba slučaja ostaje božica srca. Također Himna navodi da Afrodita "nema moć" nad Hestijom.[5]
Status i atributi
urediU Atini, "u Platonovo vreme", Kenet Dorter tvrdi, "postojalo je neslaganja u spisku dvanaest glavnih bogova, u pogledu toga da li su Hestija ili Dionis uključeni sa ostalih jedanaest.[6] Oltar njima na agori, na primjer, uključivao je Hestiju, ali istočni friz Partenona je umjesto njega imao Dionisa." Međutim, ognjište je bilo nepomično, i „nema priče o tome da je Hestija „ikad bila uklonjena iz svog stalnog prebivališta“.[7] Burkert napominje da „Budući da je ognjište nepomično, Hestija ne može da učestvuje čak ni u procesiji povorke“ bogova, a kamoli ostalih olimpijaca."[8]
Tradicionalno, Hestija je odsutna u drevnim prikazima Gigantomahije jer je ona ta koja mora održavati kućne vatre dok su drugi bogovi odsutni.[9] Ipak, o njenom mogućem učešću u borbi protiv divova svjedoči natpis na sjevernom frizu Sifnijske riznice u Delfima; Brinkmann (1985) predlaže da se slovni tragovi jedne od dvije boginje odmah pored Hefesta restauriraju kao "Hestija", iako drugi mogući kandidati uključuju Demetru i Perzefonu, ili dvije od tri sudbine.[10][11]
Čini se da njen mitografski status prvorođene od Reje i Krona opravdava tradiciju u kojoj se Hestiji prinosi mala žrtva prije bilo kakve žrtve ("Hestija je prva"), iako to nije bilo univerzalno među Grcima. U Odiseji 14, 432–436, odani svinjar Eumej započinje gozbu za svog gospodara Odiseja čupajući čuperke s glave vepra i bacajući ih u vatru uz molitvu upućenu svim silama, a zatim je isjekao meso na sedam jednakih porcija: "jedan je ostavio po strani, uzdižući molitvu šumskim nimfama i Hermesu, Majinom sinu."[12]
Hestija se poistovjećuje sa ognjištem kao fizičkim objektom i apstrakcijama zajednice i domaćinstva, za razliku od vatre kovačnice koja se koristila u kovačkom zanatu i obradi metala, provinciji boga Hefesta. Njeni portreti su rijetki i rijetko sigurni.[13] U klasičnoj grčkoj umjetnosti povremeno je prikazana kao žena jednostavno i skromno zaogrnuta velom na glavi. Ponekad je prikazana sa štapom u ruci ili uz veliku vatru. Ona sjedi na običnom drvenom prijestolju s bijelim vunenim jastukom i, po Robertu Gravesu, "nije se trudila da izabere amblem za sebe".[1] Njena pridružena žrtva bila je domaća svinja.[14]
Reference
uredi- ^ a b Graves, Robert (1960). "The Palace of Olympus". Greek Gods and Heroes. Garden City, N.Y., Doubleday.
- ^ Hesiod, Theogony 453 ff.
- ^ Kajava, pp. 1–2.
- ^ Homeric Hymn to Aphrodite (5) 32
- ^ Homeric Hymn to Aphrodite (5), 21–32
- ^ Dorter, K. (1971). "Imagery and Philosophy in Plato's Phaedrus". Journal of the History of Philosophy, 9 (3), 279–288 (July 1971).
- ^ Kerenyi, p. 92
- ^ Burkert, str. 170.
- ^ Smith, Tyler Jo; Plantzos, Dimitris (18. 6. 2018). A Companion to Greek Art. Wiley Blackwell. str. 409. ISBN 978-1-4051-8604-9.
- ^ "Delphi, Siphnian Treasury Frieze--North (Sculpture)". www.perseus.tufts.edu. Tufts University. Pristupljeno 25. 12. 2022.
- ^ Schefold, Karl; Giulianipage, Luca (3. 12. 1992). Gods and Heroes in Late Archaic Greek Art. Prevod: Alan Griffiths. Cambridge University Press. str. 59. ISBN 0-521-32718-0.
- ^ Robert Fagles' translation
- ^ Kajava, str. 2.
- ^ , Bremmer, Jan. N., in Ogden, D. (ed.). (2010). A Companion to Greek Religion, Wiley-Blackwell, str. 134. ISBN 978-1-4443-3417-3.