Grašak

Stabiljka graška je zeljasta, jednogodišnja, zavisno od sorte, obično polegla ili uspravna. Može se granati, ali i biti nerazgranata. Nema dovoljno mehaničkih elemenata pa je polegla ili se povija, zbog čega joj u povrtnjaku treba čvrsta mehanička potpora.

Listovi su perasto složeni, s 1-3 para listića. Cvjetovi su mu skupljeni u grozdaste cvatove, dvospolni su i zigomorfni. Oblik im je leptirast, sa zvonastom čašicom koja ima jajasto lancetaste zupce (gornji su kraći od donjih). U krunici su zastavica, krilce i čunić. Zastavica je crvenkasta, ljubičasta ili bijela; široka je i obrnuto srcasta. Krila su tamnocrvena ili bijela, a čunić ružičast ili blijedozelen. Od deset prašnika, devet ih je sraslo, a jedan je slobodan. Plodnica je gotovo sjedeća, sa više sjemenih zametaka. Plod je mahuna, uglavnom prava i na krajevima zašiljena, duga 4–11 cm.

Divlji samonikli grašak nije upotrebljavan za hranu, iako su najstarija nalazišta graška zabilježana u neolitskim nalazištima. Grašak je pronađen i u starogrčkim grobovima od prije oko 6.000 godina p. n. e, a u južnoj Rusiji u slojevima koji datiraju od prije oko 5.000 godina. U Evropu je grašak stigao početkom srednjeg vijeka, vjerovatno s Bliskog Istoka, u vrijeme velikih seoba naroda. Prema pouzdanim podacima, Evropljani su u 17. stoljeću često pripremali razna jela od graška.

Grašak se danas uzgaja u širom svijeta, a najviše u Rusiji, Kini, Indiji i SAD-u, što upućuje na zaključak da grašak dobro uspijeva u podnebljima s prohladnom i vlažnom klimom. Veoma je ekonomičan jer daje relativno visoke prinose, a plodovi se mogu jednostavno konzervirati i koristiti tokom cijele godine. U novijim biotehičkim uvjetima, uzgaja se tokom cijele godine, u klimatiziranim plastenicima.

Grašak je okarakteriziran veoma plastičnim rasponom variranja mnogih osobina, kako kvantitativnih tako i kvalitativnih. To se posebno odnosi na boju i oblik cvijeta i ploda te visinu i ostala svojstva stabljike. Danas je poznato mnoštvo sorti graška. Rezultati eksperimentalno ukrštanja nekih od njih, Mendel je spoznao osnovne zakonitosti suvremene genetike.

Kao i sve mahunarke, grašak je povrće visoke hranljive vrijednosti. U 100 grama ima 81 kcal/339 kЈ. Bogat je izvor ugljikohidrata (14,46%) i vlakana u obliku galaktana, fruktoze i dr. U odnosu na nemahunasto povrće, posebno se odlikuje visok sadržaj proteina (5,42%), zahvaljujući čvorićima u korijenu u kojima se nalaze bakterije (Bacterium radicicola). One su sposobne da vežu slobodni dušik iz zraka i pretvaraju ga u vrijedne aminokiseline, komponente proteina. Uz proteine i ugljikohidrate, sadrži i i masti i lecitin, koji su dosta važni za finkcioniranje nervnog sistema.

Za vrijeme klijanja, u zrnima graška nastaju vitamini C i E. Plod je izvrstan izvor vitamina C (50% preporučenih dnevnih potreba čovjeka), ali ga u osušenim plodovima ima samo u tragovima. Vitamin E je prisutan u malim količinama, ali je postojan tokom kuhanja. Vitamina A također ima u tragovima. Suhi plodovi su veoma dobar je izvor tiamina (vitamin B1) i riboflavina (vitamin B2), te niacina, koji ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, proteina i masti.

•  
  Cvijet graška
•  
  Plava mahuna jedne sorte
•  
  Otvorena mahuna
•  
  Sjemenke
•  
  Mahune

• Povrće
• Mahunarke

 

Pisum sativum na Wikimedia Commonsu.