Freddie Mercury

Freddie (rođen kao Farrokh Bulsara) rođen je u tadašnjem britanskom protektoratu Sultanatu Zanzibar, u Istočnoj Africi (sadašnjem dijelu Tanzanije).^[8][9]

Njegovi roditelji, Bomi i Jer Bulsar pripadnici su naroda Parsi iz regije Gudžarat iz Britanske Indije. Porodično prezime izvedeno je iz naziva grada Bulsar (sada poznatog pod nazivom Valsad). Kao Parsi, Freddie i njegova porodica su prakticirali zoroastrizam.^[10]

 

Porodica Bulsara preselila se u Zanzibar kako bi mu otac mogao nastaviti sa svojim poslom blagajnika u britanskom kolonijalnom uredu. Freddie je imao mlađu sestru, Kashmiru.^[11]

Veći dio djetinjstva proveo je u Indiji, a sa časovima klavira počeo je u dobi od sedam godina.^[12] Jedan od njegovih formalnih muzičkih utjecaja u to vrijeme bila je bolivudska pjevačica Lata Mangeshkar.^[13] Sa 12 godina formirao je školski bend, The Hectics, a pjevali su pjesme izvođača kao što su Cliff Richard i Little Richard.^[14] Njegov prijatelj iz tog vremena sjeća se da je imao "neobjašnjivu sposobnost da slušajući radio reproducirati to što je čuo na klaviru."^[15] U tom periodu počeli su ga zvati "Freddie", a u februaru 1963. doselio se nazad u Zanzibar, gdje je ponovo počeo da živi s roditeljima.^[16]

Sa 17 godina Freddie s porodicom napušta Zanzibar iz sigurnosnih razloga, zbog revolucije u Zanzibaru iz 1964.^[17] u kojoj je ubijeno više hiljada Arapa i Indijaca.^[18] Porodica se preselila u malu kuću u Felthamu, u Engleskoj. Mercury se upisuje na koledž Isleworth Polytechnic (sada West Thames College) u zapadnom dijelu Londona, gdje studira umjetnost. Diplomira umjetnost i grafički dizajn na Ealing Art Collegeu (sada Ealing kampus Univerziteta West London) i stečene vještine kasnije koristi za dizajniranje grba grupe. Britanski državljanin po rođenju, Mercury u tom statusu ostaje tokom ostatka svog života.^[19]

Nakon sticanja diplome, Mercury se pridružuje nekolicini bendova, a održava i posao na aerodromu Heathrow. Prijatelji iz tog vremena opisuju ga kao mirnog i stidljivog mladića koji je pokazivao veliki interes za muziku.^[20] Godine 1969. pridružio se liverpulskoj grupi Ibex, koja je kasnije preimenovana u Wreckage. Nakratko je živio je u stanu iznad liverpulskog puba, Dovedale Towersa.^[21][22] Poslije se pridružuje drugoj muzičkoj grupi Sour Milk Sea, no do početka 1970-ih i ova grupa se raspada.^[23]

U aprilu 1970. Mercury se pridružuje gitaristi Brianu Mayu i bubnjaru Rogeru Tayloru, koji su prije toga bili u grupi Smile. Dolaskom Freddieja mijenjaju se koncepcija i izgled grupe. Uprkos rezerviranosti ostalih članova grupe i Trident Studiosa, početnog menadžmenta grupe, Mercury za naziv grupe izabire ime Queen. U vezi s tim poslije će reći: "Bio sam svakako svjestan gej konotacije, ali to je samo jedan aspekt toga."^[24] Otprilike u isto vrijeme, Freddie mijenja prezime Bulsara u novo Mercury.^[25] Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, grupi se pridružuje basist John Deacon i konačno može otpočeti era jednog od najpoznatijih muzičkih bendova svih vremena – Queena.

 

Iako Freddiejev govor pripada opsegu baritona, najviše pjesama iznio je u tenorskom opsegu. Njegov vokalni opseg proširen je od niskog basovnog F (F2) da visokog sopranskog F (F6). Španska sopranistica Montserrat Caballé, s kojom je Mercury snimio album, izrazila je mišljenje da je "razlika između Freddieja i gotovo svih ostalih rok-zvijezda bila u tome da je on prodavao glas. Ona dodaje:

Njegova tehnika je zapanjujuća. Bez problema s tempom, on je pjevao s osjećajem za ritam, njegov plasman vokala bio je vrlo dobar, a bio je u mogućnosti da bez napora klizi iz jednog registra u drugi. Bio je vrlo muzikalan. Njegova formulacija bila je suptilna, delikatna i slatka ili energična. Bio je u mogućnosti pronaći pravu boju ili ekspresivnu nijansu za svaku riječ.^[26]

Pjevač grupe The Who Roger Daltrey Freddieja je nazvao "najboljim virtuozom rock'n'rolla svih vremena". Također je izjavio da je "mogao otpjevati bilo šta u bilo kojem stilu, da promijeni svoj stil od jedne do druge krajnosti i to je po njemu bila prava umjetnost. Bio je sjajan u tome."^{[nedostaje referenca]}

Mercury je napisao 10 od 17 pjesama koje su uvrštene na kompilacijski album Greatest Hits. Neke od tih pjesama su: "Bohemian Rhapsody", "Seven Seas of Rhye", "Killer Queen", "Somebody to Love", "Good Old-Fashioned Lover Boy", "We Are the Champions", "Bicycle Race", "Don't Stop Me Now", "Crazy Little Thing Called Love" i "Play the Game".

Najznačajniji aspekt njegove karijere tekstopisca očituje se u širokom spektru žanrova koje je koristio među kojima su bili rockabilly, progresivni rock, heavy metal, gospel i disco. U intervjuu iz 1986. o tome je rekao: "Ne volim raditi iste stvari iznova i iznova. Volim vidjeti šta se sada dešava u muzici, filmu i pozorištu te uključujem sve te stvari." U poređenju s mnogim popularnim tekstopiscima, Mercury je također nastojao pisati muzički složen materijal. Naprimjer, pjesma "Bohemian Rhapsody" aciklična je po strukturi i sastoji se od mnoštva akorda. Također je napisao šest pjesama s drugog studijskog albuma Queen II. S druge strane, pjesma "Crazy Little Thing Called Love" sadrži samo nekoliko akorda. Većinu svojih pjesama napisao je za klavir koristeći širok spektar različitih ključnih potpisa.^{[nedostaje referenca]}

 

Mercury je bio poznat po svom nastupu uživo koji su bili česti i dešavali se širom svijeta. Prikazivao je pozorišni stil koji je često izazivao oduševljenje publike koja je često učestvovala u tom performansu. Novinar britanskog časopisa The Spectator opisao ga je kao "izvođača koji zadirkuje, šokira i na kraju šarmira svoju publiku različitim ekstravagantnim verzijama samog sebe". David Bowie, koji je nastupao na Freddie Mercury Tribute Concertu u čast Mercuryja i snimio pjesmu "Under Pressure" sa Queenom, pohvalio je Freddiejev stil rekavši: "Od svih izvođača uživo, Freddie je najdalje otišao ... on je po tome pitanju prešao preko ivice. I naravno, oduvijek sam se divio čovjeku koji nosi odjeću na pruge. Samo jednom sam ga vidio na koncertu i kao što kažu, on je definitivno bio čovjek koji je mogao držati publiku na dlanu."

Jedan od najpoznatijih performansi Mercuryja sa grupom Queen održan je na koncertu Live Aid iz 1985. godine. Njihov nastup na tom koncertu izglasan je kao najbolji muzički koncert ikada održan. Koncert je emitiran na televiziji pod nazivom "Najveća svirka na svijetu". Freddiejeva moćna, snažna cappella postala je poznata širom svijeta.

Kao dječak, dok je još živio u Indiji, Mercury je završio formalno obrazovanje za klavir, za uzrast do devet godina. Kasnije, u Londonu, učio je svirati gitaru. Većina njegove omiljene muzike zasnivala se na gitari kao muzičkom instrumentu. Njegovi omiljeni muzičari iz tog perioda bili su: The Who, The Beatles, Jimi Hendrix, David Bowie i Led Zeppelin. Često je samopouzdano demonstrirao vještine na oba instrumenta, a od početka osamdesetih godina na koncertima počeo je sa učestalim korištenjem klavijatura. Najprije je angažovao Freda Mandela (kanadskog muzičara koji je takođe radio i za Pink Floyd, Elton Johna i Supertrampa) za svoj prvi solo projekat a od 1985. sarađivao je sa Mike Moranom (u studiju) i Spike Edney (na koncertima).^[27]

Freddie je svirao klavir u mnogim najpopularnijim pjesmama Queena, uključujući Killer Queen, Bohemian Rhapsody, Good Old-Fashioned Lover Boy, We Are the Champions, Somebody to Love i "Don't Stop Me Now. Koristio je koncertni klavir, a povremeno i druge instrumente sa klavijaturama kao što je čembalo. Od 1980. godine tokom rada u studiju često je koristio i sintisajzer. Gitarist grupe Brian May tvrdi da je Freddie bio impresioniran sopstvenim sposobnostima na klaviru i da je taj instrument tokom koncerta manje koristio jer je želio da se na sceni kreće i zabavlja publiku.^[28]

Uz rad u grupi, Freddie je izdao i dva samostalna albuma i nekoliko singlova. Iako njegov samostalni rad nije bio komercijalno uspješan kao većina albuma Queena, dva albuma i nekoliko singlova našli su se u top 10 UK Music Charts. Njegov prvi solo nastup seže u 1972. godinu i to pod pseudonimom Larry Lurex, kada je inženjer Trident Studia Robin Geoffrey Cable radio na muzičkom projektu, u vrijeme kada su članovi Queena snimali svoj debitantski album. Cable je angažovao Mercurija da izvede glavne vokale na pjesmama "I Can Hear Music" i "Goin 'Back", a obe su objavljene 1973. kao singlovi. Jedanaest godina kasnije, Mercury je pridonio remiksu pjesme Love Kills Richarda "Wolfie" Wolfa koja je korištena kao tema naslova za National Lampoonov Loaded Weapon 1. Pjesma je izvorno snimljena 1984. godine, kada je uključena u soundtrack za remake filma Metropolis Fritz Langa iz 1927. Napisana od strane Giorgia Morodera u saradnji sa Mercuryem u produkciji Morodera i Macka, pjesma Love Kills je debitovala na poziciji broj 10 britanske top-liste Singles Chart. Mack je producirao i singl "Hold On" iz 1987. koji je Mercury snimio sa glumicom Jo Dare za njemačku akcijsku dramu Zabou.

 

Commons ima datoteke na temu: Freddie Mercury

• Freddie Mercury na Discogsu
• Freddie Mercury na AllMusicu
• Freddie Mercury na IMDb-ju