Anđeo

Melek (arapski: الملك, al-malak, melek; "anđel") je, prema islamskom vjerovanju, ime za časna stvorenja koja je Allah stvorio da bi mu pokorno izvršavali određene dužnosti kojima ih je zadužio. Poredani su u hijerarhiju na čijem vrhu se nalaze Džibril ili Džebrail, zadužen za dostavljanje objave od Allaha onome koga On izabere za svoga vjerovjesnika ili poslanika; Mikail je zadužen za kišu i biljke; Israfil čije će puhanje uništiti kreaciju na kraju vremena; Azrail, melek smrti za uzimanje duša u času smrtnom. Za razliku od čovjeka meleki ne posjeduju slobodnu volju. Zato, iako bliži Bogu, nisu superiorni i odnosu na čovjeka u savršenstvu njegove urođene prirode (fitrah), jer čovjek može istinski spoznati Boga, dok meleki to ne mogu. U priči o Miradžu, Poslanikovom uzdignuću na nebo i u Božije prisustvo, po tradiciji, Poslanika vodi Džebrail. Dolaze do granice koju on ne smije preći, a Poslanik nastavlja sam dalje.

Kada je stvoren Adem, Bog je naredio melekima da mu se poklone, i Ademova superiornost je učinjena evidentnim zbog činjenice da je znao imena meleka i stvorenih stvari, dok oni to nisu znali.

Tradicionalist Ibn Madže kaže o melekima:

"Vjeruje se da su meleci od jednostavne supstance (stvoreni od svjetla), nadahnuti životom, govorom i razumom, a razlika između njih, džina i šejtana jest u vrsti. Znaj da su meleci čisti od žudnje i ometanja bijesa. Nikad nisu neposlušni Bogu u onom što im naredi, i rade ono što im se naredi. Hrana im je veličanje Njegove slave, piće im je objavljivanje Njegove svetosti; razgovor, zajedničko sjećanje na Boga, neka je uzvišeno Njegovo ime; njihovo zadovoljstvo jeste Njegovo obožavanje. Stvoreni su u različitim oblicima s različitim sposobnostima.

U judaizmu, anđeo se naziva מלאך, malakh.

U kršćanstvu se koristi izraz anđel ili anđeo što je nastalo od grčkog izraza, αγγελος, "poslanik, vjesnik"; tj. latinskog izraza, angelus.

•   Anđeo na Wikimedia Commonsu